Bari, na baš velik (315.000 stanovnika) i pravi lučki grad. Nimalo lijep, sa malim brojem znamenitosti, tipično južnotalijanski neuređen, oronulih fasada i prljav. Da nema svetišta Svetog Nikole istinski ne bi imali razloga ovdje doći. Bio sam u Bariu tri puta.
Kad ste u Bariu obiđite Katedralu San Sabino, Palaču Mincuzzi, Palaču deli’Acqua, Palaču Fizzarotti, Teatro Margerita, Largo Albicocca Piazza degi Innamorati, Vecchia i Utvrdu Normano Svevo. I to bi bilo to. Osim naravno najveće atrakcije Baria Bazilike Svetog Nikole gdje je i grob ovog sveca. Ovo je mjesto hodočašća ruskih hodočasnika i tamo ćete ih vidjeti tisuće. Naravno i bojni katolici dolaze u posjetu Svetom Nikoli.
Od muzeja u Bariu posjetite Metropolitansku pinakoteku, Arheološki muzej, Gradski muzej, Muzej katedrale. Ima Bari još prilično muzeja, ali iskreno nisu baš za preporuku. Svakako obiđite i planetarij Sky Skan.
U Baru svakako jedite Foccaciu (pecivo iz krušne peči sa svježom rajčicom i maslinovim uljem), Apuljski taralli (kuščić sa maslinovim uljem, lukom i bijelim vinom), Spagliozze (kockice palente), Špagete all’Assassina (zagoreni i hrskavi ljuti špageti sa čilijem), Tiellu di patate riso e cozze (od krumpira, riže i dagnji), Sirove plodove mora (crne dagnje, kamenice, morski tartufi, morski ježevi i hobotnica, jedu se sirovi sa sokom limuna), Fave e cicorie (pire od bijelog boba, cikorija i maslinovo ulje), Pirjani bakalar (u zemljanoj posudi sa svježim cherry rajčicama, maslinama, uljem i celerom), Hobotnica kuhana u vlastitoj vodi (sa cherry rajčica i puno ulja) i Cialdedde (hladna salata od cherry rajčice, karuseljaka, crvenog luka, krumpira, origana, zelenog graha i maslinovog ulja),
Od deserta jedite Popizze (palačinke nepravilnog oblika), Pasticciatto (desert od ostataka tijesta sa kremom od limuna), Cartellete (kolač oblika ruže od tankih traka tijesta, preliven kuhanim moštom i medom), Zeppole di San Giuseppe (tjestenina pržena u dubokom ulju preliven kremom od pasticcera i amareno višnje), Sporcamuss (lisnato tijesto punjeno kremom, posuti šećerom u prahu) i Scarcella Pugliese (mekano tijesto u okusom limunove korice i vanilije).
Bari je poznat po odličnim vinima. Najpoznatiji su Primitivo di Manduria, Primitivo Puglia, Negro Amaro, Fiano i Susumaniello. Od žestica svakako pijte Amaretto Adriatico, liker Padre Peppe i liker Alloro.
Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric
Apulia je prekrasna. Cijene su umjerene, a zracna luka Bari cini dobar posao. Ukoliko niste ludi za plazama i kupanjem vec za avanturu i otkrivanje, preporucujem. Iz SPU ljeti su karte jeftine a zrakoplovi puni.
Ja volim Bari. Cijela Apulija mi je posebna regija. Volim Bari upravo zato jer nema previše stranih turista. Jedan od rijetkih gradova koji ima pravo talijanski štih kojeg nisu pokvarile horde turista. U Apuliji sam bio 4 puta , jednom i ljetovao 14 dana i gotovo cijelu je obišao. Najljepši grad je Alberobello a poslje njega Galipoli. Ali cijela regija me oduševljava zajedno sa Barijem. Jedina mana upravo zato što nema hordi turista u Apuliji konobari još češće ne znaju engleski.
Mala zanimljivost za one koji nisu upoznati.
Primitivo je ustvari Tribidrag ili Crljenak Kaštelanski, u Americi postao Zinfandel.
???
Ne razumijem upitnike.
Sorta vina primitivo,tj. zinfandel kad je prešao baru su porijeklom iz Hrvatske.
Bas tako, odlican ulov.
Zanimljiva je ta prica s vinima i vinovom lozom.
Istina osim Sv.Nikole tu nema ništa drugo. Ne isplati se doći.
A da
Ja bi ipak imao jedan mali amandman na ovu konstataciju. Zaista, dolaziti u Bari radi Barija i nije nešto za predložiti, no dolazak u Bari kao bazu za daljnje istraživanje provincije Apulije (na talijanski Puglia), to svakako da.
Tu je jedan izvanredni i nadahnjujući Ostuni… Zamislite prekrasne istarske gradiće na vrhu brda, a Ostinu je i po veličini i po izgledu i po sadržaju x 10 u odnosu na naše “konjiće”…
Tu je potom gradić Castellana Grotte s fantastičnom špiljom Grotte di Castellana, po mnogima jedne od najljepših i najspektakularnijih špilja Italije i Europe.
Vrlo je ugodno obići Lecce i njegovu staru jezgru, potom i Polignano a mare koji je izuzetno atraktivan sa svojim starim središtem i “labirintastim” uličicama, a nešto što je baš unikatno u ovoj peti “talijanske čizme” jest definitivo Alberobello s jedinstvenim i originalnim kućicama od kamena koje su građene poput starih košnica – pletara (na talijanski zvane trulli).
Da, suglasan, sam, u Bari ne ići radi Barija, no svakako da zarad vrlo ugodne Apulije (Puglie). Apulija uživa pod blagom klimom s mnoštvo sunca, oplakuju je Jadransko i Jonsko more, a blaženo plodna zemlja učinila ju je talijanskim vrtom koji joj je, uz Siciliju, osigirao najveću proizvodnju povrća uz nezaobilazne artičoke i osiguravši ovoj talijanskoj provinciji zaista dojmljivu kulinarku ponudu kakve je već i opisana u uvodnom tekstu. Zaista, blažen kraj i vrlo ugodan za obilazak.
Za nas Zvezdaše itekako ima šta da se vidi, stadion Sveti Nikola na kojem je Zvezda osvojila ligu šampiona i postala šampion evrope 🙂
👍