Peking ili Beijing datira od 1045 godine prije Krista. I da, tu tradiciju i kulturu i te kako možete vidjeti u gradu. Bio sam u Pekingu sedam dana u XI. mjesecu 2019, samo par dana prije proglašenja Covida-19 i prošao sam ga cijelog, istinski nevjerojatan grad. Ali ono doslovce nevjerojatan.

Jasno broj 1 Pekinga je Tianamen trg, što u prijevodu sa kineskog znači: „Vrata nebeskog mira“. To zapravo nije trg nego omanji grad jer trg ima nevjerojatnih 215.713 metara kvadratnih. To je 20 puta više od Trga bana Jelačića ili 40 puta više od Trga Republike u Beogradu. I prva napomena, ako mislite da ćete uči na Tianamen kad vam se poželi – nećete. Naime, prvi dan kako smo došli u Peking, a obzirom da smo bili smješteni od Tianamena par stotina metara, htjeli smo prošetati trgom. No, dočekaju vas tri reda ogromnih čeličnih ograda visokih i preko dva metra. Ulaz na trg je moguć sa nekoliko lokacija. Idete pod zemlju i tamo vas dočeka opaka policijska kontrola. Policajka vas pita što želite, kažete vi mi bi prošetali Tianamenom, a ona će, nema baš nikakvih problema, molim vas vaše putovnice. No, one su na recepciji hotela i ne možete ih dobiti. Objasnite to, a ona će da joj je onda jako žao i da ne možete na Tianamen, kako slatko. Ogromna je fobija kineskih vlasti da im se ne desi pobuna i masakr kao 1989. I zato nema tu šetnjice kad se vama hoće. OK, idući dan smo išli organizirano sa našim špijom (kako smo radili središnju proslavu 70. godišnjice Kineske vojske dobili smo pripadnika tajne službe da pazi na nas) i nije bilo pretjeranih problema sa ulaskom na trg, iako smo prošli tonu vrlo rigoroznih policijskih kontrola i skeniranje baš svega što imamo, uključujući i nas samih. Iskreno bar dva puta rigoroznije nego na aerodromima. Na Tianamenu je tona ljudi, jako puno tisuća ljudi je istovremeno bilo na trgu, no kako je stvarno ogroman i te kako imate mjesta.

Prvo što posjetite na Tianamenu su prefascinatni južni ulazi Jian Lou (Arrow Tower) koji je još iz vremena Ming dinastije i u produžetku glavni ulaz Qian Men. Nakon toga ubija vas socrealistički mastodont, Mauzolej Mao Zedonga. Preružna socrealistička zgrada koja tako uništava panoramu trga. Ali kinezi hodočaste u taj mauzolej totalno opčinjeni, čak je i naš špija ovdje jedino pokazao najdublje i istinsko poštovanje. Nešto što od njega nismo vidjeli u ostatku Kine. Nasred trga je velebni spomenik narodnim herojima, a na sjevernoj strani trga je podij za počasnu stražu sa velikom nacionalnom zastavom. Tamo nepomično stoje gardisti a smjena je istinski fascinantna, dok je ceremonijal dizanja zastave istinski spektakl tipičan za kinesku vojsku. Trg je okružen ogromnim socrealističkim mastodontima. Brdo betona i stakala, preružno, ali ogromno i nekako fascinantno. Na lijevoj strani je Velika narodna dvorana. Suprotno na desnoj strani je Nacionalni muzej Kine.

Na sjevernoj strani je ulaz u Zabranjeni grad, ogroman kompleks prefacinantnih zgrada kineskih careva. Iskreno samo ovdje imate što raditi dva dana da sve obiđete. Kompleks vas ostavlja doslovce bez riječi, a dobijete nevjerojatan respekt prema generacijama kineskih careva koje su tamo stolovale preko 500 godina od 1420. do 1924. Prva dinastija koja je stolovala u Zabranjenom gradu je bila dinastija Ming.

Južno od Tianamena je Guantong Lu fascinantna pješačka ulica sa tonom restorana, barova i trgovina. Tamo istinski imate što raditi i tamo smo proveli sate i sate svaki dan, posebno što nam je hotel bio na početku te ulice. Iz ulice ide i par okomitih uličica koje su također dio pješačke zone sa brdom lokala. U toj ulici smo našli ogromnu trgovinu sa kineskim slasticama gdje smo potrošili tonu novaca i kupili nekoliko vrećica različitih kineskih slastica. I ustanovili da ni jedna jedina ništa ne vrijedi. U mojih skoro tri mjeseca ukupno u Kinu i velikom broju različitih gradova od juga do sjevera ove velike zemlje sam ustanovio da Kinezi istinski ne znaju što je to slatko i desert. To jednostavno nije nešto što oni imaju, znaju i troše. Čak sam za rođendan u Shanghaiu dobio tortu koja je zapravo bila tona voća i nije imala veze sa tortom. No, zato je fast food lokal sa pekinškom patkom bio otkriće. Lokal je istinski mali, visi tona pekinških patki, lik ih pred vama reže i odmah se prodaju. I prefina je bila. Iskreno, bolja nego u najboljem pekinškom restoranu za pekinške patke u kojem smo bili i kojeg smo morali rezervirati dva dana prije, a u kojem je ta ista patka koštala 20 puta više nego u ovom fast food restorančiću. A bila je bitno lošija. I jedna napomena. Sve te ulice pješačke zone koje imaju par kilometara se fizički zatvaraju u 22:00 sata. Zaštitari zatvaraju mobilne ograde i ne puštaju vas unutra. Inače život umire u Pekingu u 22:00 sata. Doslovce umire. U 22:00 sata na ulicama nema ni psa, ni jedan lokal ne radi, a vi možete samo u hotel na spavanje.

Kad ste u centru obavezno prošetajte Wangfujing ulicom koja je istinski fascinantna sa gomilom trgovina, restorana i barova. Nije to ni blizu Nanjing ulica u Shanghaiu, nema ni blizu toliko displeja i reklama, ali istinski je fascinantno. Ostale shoping ulice Pekinga su Xidan, Qianmen i Silver Street.

Imali smo i sreću da smo išli u posjet Hrvatskom veleposlanstvu (ambasadi) u Pekingu. Na ulazu vas dočeka posebna garda, potpuno drugačija od svih ostalih gardijskih postrojbi Kine, koja služi samo za zaštitu kompleksa veleposlanstava i koja vas nakon pregleda vodi kroz kompleks. A kompleks se ogroman i prefascinantan. Naime kompleks veleposlanstava je fizički odvojen od ostatka Pekinga. Ulazite na jedan ulaz, a unutar kompleksa je cijeli grad koji ima stotine zgrada, parkove, ulice, parkirališta, lokale… Naime, svako veleposlanstvo je smješteno u jednoj od kuća koja ima svoje parkiralište za diplomatska vozila. Naše Hrvatsko veleposlanstvo je srednje velika kuća u kompleksu koja ima dva kata. Na prvom katu je dvorana za prijeme u kojoj je bilo nas 25 i gdje smo se sastali sa ekselencijom našim Veleposlanikom.

Glavne atrakcije Pekinga uz Tianamen i Zabranjeni grad su Ljetna palača, Nebeski hram, Behai park, Jingshan Park, Yuanmingyuan Park, Gulou dan Zhonglou, Bell and Drum kulu, Ming grobovi, Quianmen, Marko Polo most. Obavezno posjetite i prefacinantnu zgradu Nacionalnog centra za izvedbenu umjetnost, suprermodernu zgradu lijevo od Tianmena koja je smještena na vodi. Istinski će vas izuti iz cipela. Ja osobno nisam ljubitelj modernih zgrada ali ova je stvarno ekstremno fascinantna. U okolici Pekinga imate niz lokacija za obilazak Kineskog zida, no o tome u jedno od budućih putopisa.

Peking ima tonu muzeja. Naravno da nisam obišao ni manji dio. No, svakako preporučam Kineski nacionalni muzej, Nacionalnu umjetničku galeriju (Art musem), Capital muzej, Kineski muzej znanosti i tehnologije, Paleozološki muzej Kine, Pekinški prirodoslovni muzej, Nacionalni zoološki muzej, Etno muzej, Vojni muzej kineske revolucije, Hram Konfucija, Zrakoplovni i svemirski muzej. Od zabavnih i drugačijih muzeja to su svakako Muzej kineske željeznice, Muzej filma, Muzej automobila, Muzej tenkova, Muzej policije Pekinga, Muzej vode. Peking ima i Madame Tussaunds, koji je naravno temeljen na kineskim VIP osobama.

Kroz Peking obavezno putujte podzemnom željeznicom. Brzo, jednostavno, vrlo ugodno iskustvo. Iako na svakoj stanici morate prolaziti „antiterorističko“ skeniranje kao na aerodromima koje je zapravo državna kontrola svojih građana.

Kad ste u Pekingu jedete naravno kinesku hranu. Ono ima je tona, ali doslovce. Na svakom obroku je nas desetak za stolom dobivalo po 15-20 jela na sredini stola koji se okreće, pa onda zapravo svi jedemo sva ta jela. I u tri mjeseca mog boravka u Kini nikada nisam jeo istu hranu, svaki puta smo dobivali drugačiju hranu. Iskreno, svašta smo nešto jeli, ni jedno meso nije se moglo prepoznati, pa sam milijun puta rekao, ma nek smo jeli psa i mačku, samo da nismo štakore i šišmiše. A nisam baš siguran da nismo. Jasno glavno jelo koje morate jesti je pekinška patka koju možete jesti na milijun lokacije od uličnih fast food lokala to ultraluksuznih restorana. Obavezno jedite i Jiaozi tipične kineske knedle, pa Jing Jiang Rousi (komadići prepržene svinjetine sa sojom), pa kineske rezance u sojinom umaku, Mongolski hotpot, burgeri od magarečeg mesa (meso je magareče, ali to nisu hamburgeri već se poslužuje u pecivu pa više liči na pitu), Tudou Si (krumpir), Tuckahoe Pitu, Zhizi Kaorou (roštilj). Kao što rekoh, deserte jesti nemojte.

U Pekingu se, jasno, pije čaj. Kultura pijenja čaja ovdje je ekstremno visoka i oni su od toga napravili istinsku umjetnost. Pije se i Sojino mlijeko (hvala ja ne bih), jako je fin Pearl Milk Tea koji možete kupiti u masu uličnih lokala, pa Suanmeitang (sok od dimljenih kiselih šljiva). Ako baš imate nasušnu potrebu popite pekinško Tsingtao pivo (iskreno ono ne hvala). U Pekingu se pije rižino vino (i nije baš nešto), ponajviše piju Huangjiu, pa liker Baijiu. Probao sam i par kineskih rakijetina, majko mila, umro sam. Odvratan okus, a jake su to boli, doslovce osjećate kako vas bole pluća dok to prolazi kroz vas. Naša rakija je kamilica za kineske rakijetine.

Kako god, ekipa, bar jednom u životu morate posjetiti Peking. Jedan od onih gradova za koje ja kažem, ako tamo bili niste, onda niste živjeli.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric