OK, pravo na štrajk je elementarno pravo radnika, zadnja mjera da isti isforsiraju svoja prava. I da, u većini slučajeva radnici neće štrajkati, ako se radi o nekim manjim problemima oni će u beskraj pregovarati, pokušavati nametnuti pohlepnom poslodavcu svoja prava nekim drugim mjerama i potezima. Prvi zabilježeni štrajk je bio 1152 prije Krista u Egiptu. U Europi prvi štrajk se desio 1353. u Engleskoj. Kako god štrajkovi su postali realnost prije 200 godina (od 1818.), a od sredine XIX. stoljeća su redovna pojava i dešavaju se više puta godišnje diljem Europe.
I da, naglašavam, štrajk je elementarno pravo radnika. I to kažem ja koji sam poslodavac. Nemalo puta radnici su u pravu, treba pohlepnim kapitalistima zaprijetiti, isforsirati svoja prava. Današnji poslovnjaci dobivaju masne bonuse i plaće vrijedne puno milijuna EUR, neki i više desetaka milijuna, vlasnici dobivaju ogromne dividende profita koji prelaze više milijardi EUR. Radnici ne dobivaju ni manji dio tog novca. Razlike prebogatih i radnika sve su veće.
I sjetimo se koliko su problema imali radnici Ryanaira da konačno dobe pravo na štrajk, Ryanair je dijelio otkaze onima koji su pokazali inicijativu ili pokušali pokrenuti sindikate i štrajkove. Na koncu je Ryanair pokleknuo i danas mu je sindikalna borba realnost, a štrajkovi redovna pojava. Wizz Air još uvijek uspijeva ekstremnim mjerama suzbiti sindikalnu borbu i štrajkove.
Prisjetimo se dva štrajka Boeinga zadnjih dvije godine jedan je trajao skoro dva, a drugi preko tri mjeseca. No, ono što se danas dešava u Lufthansi i na njemačkim aerodromima, u Belgiji ili sa kontrolorima leta u Francuskoj je istinski nonsens. Pa nema mjeseca da u Njemačkoj netko u zrakoplovstvu ne štrajka. Pa malo aerodromski radnici, pa transportni radnici (nemogućnost dolaska na aerodrom), pa malo piloti, pa stjuardese, pa zemaljski radnici avio kompanija… Ovih štrajkova u načelu bude 2-3 mjesečno. Sjetimo se kako je prije mjesec dana štrajkove imala Lufthansa, 7 od 9 dana štrajka, radili su samo dva dana. Kabinci i piloti su se izmjenjivali sa štrajkovima dan za danom, malo jedni, malo drugi. A kompanija je ostavila na cjedilu putnike punih 7 od 9 dana. Prestrašno. Francuski kontrolori leta štrajkaju gotovo svaki mjesec, bar 9-10 puta godišnje. I jel to ima smisla?
Ne nema, što je pretjerano je pretjerano. Sve je otišlo predaleko. I pritom ovi redovni i česti štrajkaši nemaju obzira niti prema putnicima koji gube poslove, godišnje odmore, koji ne stižu na važne događaje (svadbe, kršenja, pogrebe, proslave…). Nemaju oni ni obzira prema aviokompanija čiji sustavi se radi toga ruše, koje imaju radi toga milijune gubitaka, masu puta i desetine, pa i stotine milijuna EUR gubitaka. Boli ih briga, oni štrajkaju i više dana i neće oni naknaditi tada aviokompanijama i putnicima gubitke.
Stoga bi se hitno trebalo na razini cijele Europske Unije uvesti slijedeće:
- Obavezna mirenja pred trećim osobama (sudovi, agencije, ministarstva, neovisni moralni stručnjaci) i to u više krugova, gdje se pokušava obije strane nagovoriti na kompromis umjesto štrajka
- Uvesti legalne okvire štrajkova (kada se ima pravo na štrajk, kada štrajk nije dozvoljen, koja su ograničenja, kakve su opcije i obligacije, koji su limiti)
- Obveza da bar 64% sindikata na glasanju odobri štrajk i to svaki puta za svaku sindikalnu akciju
- Štrajk se mora najaviti bar 15 dana unaprijed, kako bi se kompanije i putnici mogli prilagoditi i promijeniti planove (nabaviti avione, pomaknuti operacije, otkazati ili prolongirati letove, povećati operacije dan prije, pripremiti kriznu situaciju, smanjiti štetu i gubitke)
- Uvesti obvezu minimalnog broja operacija da promet koliko-toliko teče, poglavito kod kontrole letova i većih aerodroma
- Uvesti posljedice i naknadu troškova putnicima i kompanijama koje na štrajku gube novac (ne mogu oni biti ti koji gube radi nečijih prava)
Negdje nešto od ovoga postoji, no u većini slučajeva ne postoji. Pobogu, pa u nekim zemljama je moguće štrajk najaviti za idući dan. Kako je to moguće?
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Lufthansa
sve ovisi iz kojeg se kuta gleda. Sa pozicije dobrih prihoda, lako je popovati. Ali kaj je sa onima koji imaju minimalne prihode koji “traju” do 20. u mjesecu? I naravno da im prekipi kada vide koje bonuse management kasira..
Ovo što vi navodite je utopija.
Prvo i osnovno država mora da štiti prava radnika. Ali ako država ne može onda su radnici prinuđeni da idu u štrajk. Prosto moraju.
Vi bi da neko štrajkuje ali da se to ne vidi.
Ne ja ne bi to. Ja samo smatram da moraju postojati neka pravila igre u štrajku. Nikome neće pasti kapa s glave ako će se štrajk najaviti 15 dana prije, a kompanijama će to i te kako pomoći.
ONAJ KOJI ŠTRAJKUJE ŠTRAJKUJE IZ MUKE
nikom nije palo na pamet da kaže “e ajd sad da štrajkujemo 2 dana” nego štrajk slijedi poslije neuspjelih pregovor i razgovora.
Zašto da zaposleni žali kompaniju ako kompanija ne žali njega a država ne radi ništa da natjera poslodavca da se posveti radniku.
Šta da radi radnik kojem se plata povećala za 2% a troškovi života za 10%.
Pri tome kompanija dijeli nerazumne bonuse onima koji to nisu zaslužili.
Šta da radi radnik recimo spomenute LH grupe kojem poslodavac ne da veću platu a njemu su se podigli troškovi života u besvjest.
Država ti zabrani uvoz ruskog plina, grijanje poskupi 20% zato što se uvozi skuplje, svoju robu ne možeš da prodaš. Bez ikakvog razloga odnosno bolje rečeno iz razloga koji sui samo njima poznati i vrijede samo za taj slučaj, a onda se još ne smiješ ni buniti.
Pa šta da radi čovjek?
Samo slobodan i zadovoljan čovjek je produktivan.
A naravno da moraju biti pravila. pa imaju i sada. obe strane su se s tim usaglasile.
U pravu ste, osim u Italiji. Tamo su za vrijeme Alitalie doslovce štrajkali kako bi si produžili vikend.
Nitko ne kaže da radnik mora žaliti svoju kompaniju. Ne mora. Ja ovdje govorim o trećim kompanijama koje imaju posljedice kao što su aviokompanije kada štrajkaju radnici aerodroma.
ja sam isto poslodavac, i u potpunosti se slažem sa svime napisanim
😉