OK, pravo na štrajk je elementarno pravo radnika, zadnja mjera da isti isforsiraju svoja prava. I da, u većini slučajeva radnici neće štrajkati, ako se radi o nekim manjim problemima oni će u beskraj pregovarati, pokušavati nametnuti pohlepnom poslodavcu svoja prava nekim drugim mjerama i potezima. Prvi zabilježeni štrajk je bio 1152 prije Krista u Egiptu. U Europi prvi štrajk se desio 1353. u Engleskoj. Kako god štrajkovi su postali realnost prije 200 godina (od 1818.), a od sredine XIX. stoljeća su redovna pojava i dešavaju se više puta godišnje diljem Europe.
I da, naglašavam, štrajk je elementarno pravo radnika. I to kažem ja koji sam poslodavac. Nemalo puta radnici su u pravu, treba pohlepnim kapitalistima zaprijetiti, isforsirati svoja prava. Današnji poslovnjaci dobivaju masne bonuse i plaće vrijedne puno milijuna EUR, neki i više desetaka milijuna, vlasnici dobivaju ogromne dividende profita koji prelaze više milijardi EUR. Radnici ne dobivaju ni manji dio tog novca. Razlike prebogatih i radnika sve su veće.
I sjetimo se koliko su problema imali radnici Ryanaira da konačno dobe pravo na štrajk, Ryanair je dijelio otkaze onima koji su pokazali inicijativu ili pokušali pokrenuti sindikate i štrajkove. Na koncu je Ryanair pokleknuo i danas mu je sindikalna borba realnost, a štrajkovi redovna pojava. Wizz Air još uvijek uspijeva ekstremnim mjerama suzbiti sindikalnu borbu i štrajkove.
Prisjetimo se dva štrajka Boeinga zadnjih dvije godine jedan je trajao skoro dva, a drugi preko tri mjeseca. No, ono što se danas dešava u Lufthansi i na njemačkim aerodromima, u Belgiji ili sa kontrolorima leta u Francuskoj je istinski nonsens. Pa nema mjeseca da u Njemačkoj netko u zrakoplovstvu ne štrajka. Pa malo aerodromski radnici, pa transportni radnici (nemogućnost dolaska na aerodrom), pa malo piloti, pa stjuardese, pa zemaljski radnici avio kompanija… Ovih štrajkova u načelu bude 2-3 mjesečno. Sjetimo se kako je prije mjesec dana štrajkove imala Lufthansa, 7 od 9 dana štrajka, radili su samo dva dana. Kabinci i piloti su se izmjenjivali sa štrajkovima dan za danom, malo jedni, malo drugi. A kompanija je ostavila na cjedilu putnike punih 7 od 9 dana. Prestrašno. Francuski kontrolori leta štrajkaju gotovo svaki mjesec, bar 9-10 puta godišnje. I jel to ima smisla?
Ne nema, što je pretjerano je pretjerano. Sve je otišlo predaleko. I pritom ovi redovni i česti štrajkaši nemaju obzira niti prema putnicima koji gube poslove, godišnje odmore, koji ne stižu na važne događaje (svadbe, kršenja, pogrebe, proslave…). Nemaju oni ni obzira prema aviokompanija čiji sustavi se radi toga ruše, koje imaju radi toga milijune gubitaka, masu puta i desetine, pa i stotine milijuna EUR gubitaka. Boli ih briga, oni štrajkaju i više dana i neće oni naknaditi tada aviokompanijama i putnicima gubitke.
Stoga bi se hitno trebalo na razini cijele Europske Unije uvesti slijedeće:
- Obavezna mirenja pred trećim osobama (sudovi, agencije, ministarstva, neovisni moralni stručnjaci) i to u više krugova, gdje se pokušava obije strane nagovoriti na kompromis umjesto štrajka
- Uvesti legalne okvire štrajkova (kada se ima pravo na štrajk, kada štrajk nije dozvoljen, koja su ograničenja, kakve su opcije i obligacije, koji su limiti)
- Obveza da bar 64% sindikata na glasanju odobri štrajk i to svaki puta za svaku sindikalnu akciju
- Štrajk se mora najaviti bar 15 dana unaprijed, kako bi se kompanije i putnici mogli prilagoditi i promijeniti planove (nabaviti avione, pomaknuti operacije, otkazati ili prolongirati letove, povećati operacije dan prije, pripremiti kriznu situaciju, smanjiti štetu i gubitke)
- Uvesti obvezu minimalnog broja operacija da promet koliko-toliko teče, poglavito kod kontrole letova i većih aerodroma
- Uvesti posljedice i naknadu troškova putnicima i kompanijama koje na štrajku gube novac (ne mogu oni biti ti koji gube radi nečijih prava)
Negdje nešto od ovoga postoji, no u većini slučajeva ne postoji. Pobogu, pa u nekim zemljama je moguće štrajk najaviti za idući dan. Kako je to moguće?
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Lufthansa
Na pitanje iz naslova nisam kompetentan odgovoriti, ali na osobnoj razini strepim svaki put kada kupim kartu koja uključuje letove Lufthanse i/ili predsjedanje na njemačkom aerodromu jer nikad ne znaš kad će nekome pasti na pamet da štrajka.
S obzirom na to koliko rijetko putujem, već su mi previše puta pokvarili planove. Ako ne avioprijevoznika, onda željeznički ili neki drugi.
Slažem se.
Tendenciozno je i smiješno govoriti o pohlepi kapitalista, odnosno vlasnika, investitora i poslodavaca (jer takve mantre ponavljaju socijalisti odnosno leftardi koji nisu eura zaradili ili bilo što drugo stvorili u životu).
Dodatno u ovom slučaju gdje su u pitanju štrajkovi uhljeba koji već imaju debela prava. Lufthansa nije državna firma ali se ponaša kao državni kombinat, a čija usluga usluga sve više liči na Ryanair.
Neka lijepo daju otkaze kad nisu zadovoljni i odu raditi drugdje gdje će biti zadovoljniji, pa neka ovi loši i zločesti poslodavci propadnu ili se promijene.
Ali ne, oni žele ucjenjivati države paralizom prijevoza.
Smatram dodatno da je problem u dovođenju i zapošljavanju imigranata iz trećesvjetskih vukojebina čime pada kvaliteta usluge i raste konkurentnost na lokalnom tržištu rada. Te da imaju previše zaposlenih s upitnim outputom.
Jasno je da svi mogu da štrajkuju, ali je problem da uprava i radnici ne mogu da se dogovore, pa problem prebijaju preko onih od kojih žive, a što je baš loše. Kao putnik, samo da pomenem poslednji štrajk LH. Kartu sam uredno kupio 3-4 meseca ranije, a let su otkazali bukvalno par dana pred putovanje i ponudil su da mi vrate novac. Nisu se ni potrudili da mi ponude valjanu zamenu koju sam, na kraju, uspeo uz veliku upornost i nervozu da nadjem.
I evo posle tog štrajka, mi putnici smo opet na istom. I opet ne znamo da li će se neko naredno putovanje desti zbog nekog novog štrajka i opet lutrija.
Koja je svrha štrajka ako se najavi 15 dana unaprijed kako bi se kompanija stigla pripremiti?
Svrha štrajka i jest da ubrza proces pregovora s upravom jer je kompaniji financijski neisplativo gubiti golem novac svaki dan i povjerenje putnika/korisnika usluga.
Svaka kompanija će debelo izgubiti na štrajku. Najaili ga vi 15 ili više dana. Malo tu kompanija sama može napraviti. Ova mjere neće pomoći kompaniji u kojoj se štrajka, nego u drugim kompanijama koje su pogođene štrajkovima (npr. Ryanair u slučaju štrajka aerodroma).
Ovo što pišete da se na razini EU uvede je nemoguće jer svaka država ima svoje Zakone o radu i nisu u dobrom dijelu isti. Puno ozbiljnije od štrajka radnika aviokompanija je štrajk kontrolora ili zemaljskog osoblja jer su onda svi u problemu.
Da, to je ozbljniije. U EU se toliko toga standardizira i unificira, da ne vidim neki problem da se i to unificira.
Lufthansa je na vrijeme dobila obavijest o štrajku, imali su mogućnost dati zaposlenicima bolje uvjete i do štrajka ne bi došlo. Lufthansa je privatna kompanija i može raditi što hoće, pa i sama sebi pucati u nogu.
No ono što je istinski sramotno je odnos države Francuske prema kontrolorima leta, to je pravi problem koji se vrlo lako riješi, ali netko tamo odugovlači neizbježno (poboljšanje uvjeta) na štetu cijelog društva.
Ja ne znam kada je Lufthansa dobila informaciju, ali javnost je dobila 2 do 3 dana prije štrajka. Ne vjerujem da je uprava dobila bitno prije.
sve ovisi iz kojeg se kuta gleda. Sa pozicije dobrih prihoda, lako je popovati. Ali kaj je sa onima koji imaju minimalne prihode koji “traju” do 20. u mjesecu? I naravno da im prekipi kada vide koje bonuse management kasira..
Ako pilotima i kabincima prihodi traju do 20og u mjesecu onda moraju preispitati svoje zivotne odabire.
@anon 20.57: ja ovdje ne govorim o pilotima. A što se kabine tiče, začudili bi se koliko malo zarađuju. Ali gdje su svi oni ostali koji još manje zarađuju. Shvatite da je dobrom dijelu pučanstva voda došla do grla, pogotovo u Njemačkoj..
ako im je malo, neka budu fer, daju otkaz i odu negdje gdje ce im cvjetati ruze…
Ne može. Pošto ne cveta cveće ni u jedno preduzeće
@anon 17.46: upravo tako!!
Ovo što vi navodite je utopija.
Prvo i osnovno država mora da štiti prava radnika. Ali ako država ne može onda su radnici prinuđeni da idu u štrajk. Prosto moraju.
Vi bi da neko štrajkuje ali da se to ne vidi.
Ne ja ne bi to. Ja samo smatram da moraju postojati neka pravila igre u štrajku. Nikome neće pasti kapa s glave ako će se štrajk najaviti 15 dana prije, a kompanijama će to i te kako pomoći.
ONAJ KOJI ŠTRAJKUJE ŠTRAJKUJE IZ MUKE
nikom nije palo na pamet da kaže “e ajd sad da štrajkujemo 2 dana” nego štrajk slijedi poslije neuspjelih pregovor i razgovora.
Zašto da zaposleni žali kompaniju ako kompanija ne žali njega a država ne radi ništa da natjera poslodavca da se posveti radniku.
Šta da radi radnik kojem se plata povećala za 2% a troškovi života za 10%.
Pri tome kompanija dijeli nerazumne bonuse onima koji to nisu zaslužili.
Šta da radi radnik recimo spomenute LH grupe kojem poslodavac ne da veću platu a njemu su se podigli troškovi života u besvjest.
Država ti zabrani uvoz ruskog plina, grijanje poskupi 20% zato što se uvozi skuplje, svoju robu ne možeš da prodaš. Bez ikakvog razloga odnosno bolje rečeno iz razloga koji sui samo njima poznati i vrijede samo za taj slučaj, a onda se još ne smiješ ni buniti.
Pa šta da radi čovjek?
Samo slobodan i zadovoljan čovjek je produktivan.
A naravno da moraju biti pravila. pa imaju i sada. obe strane su se s tim usaglasile.
U pravu ste, osim u Italiji. Tamo su za vrijeme Alitalie doslovce štrajkali kako bi si produžili vikend.
Nitko ne kaže da radnik mora žaliti svoju kompaniju. Ne mora. Ja ovdje govorim o trećim kompanijama koje imaju posljedice kao što su aviokompanije kada štrajkaju radnici aerodroma.
potpisujem do zadnjeg slova. Samo ste se zeznuli u postocima: sveukupni troškovi život su od kraja plandemije otišli oko 30%, energenti i više. Grijanje je trenutno na 50% i više (govorim o Njemačkoj i Austriji)..
Država mora da štiti prava tačka. Da, prava radnika, ali i prava poslodavaca. Bilo bi OK da neko ko je krenuo od nule i zahvaljujući svom preduzetništvu zaposlio desetine ljudi te stvara vrednost čiji dobar deo odlazi u porez, ima neka prava. Recimo, trebalo bi da ima pravo da o štrajku bude obavešten 10 dana pre. Jer poslodavac ima i obaveze, u nekim delatnostima i ogromne obaveze, da ne prekine proizvodnju čelika, na primer. Da ni pod tačkom razno ne dozvoli da svako jutro, računajući nedeljno i praznično, ne isporuči količine hleba. Daleko od toga da ću da štitim poslodavca pre nego radnika ali nije ni u redu da se sve i uvek sagledava jednostrano. Nije sve klasna borba.
Apsolutno točno.
Za sve djelatnosti postoji ono što se zove minimum procesa rada, ili minimalni tehnološki posao i tome slično. to niko pod milim bogom ne smije da ugrožava.
Ali…
Što bi se reklo
… tu su paragrafi pa zagrabi
nek isto je i đavolu i đakonu
pa nek se zna…
Govoreći o ovim ovde prostorima… pa svi ovde koji su se obogatili obogatili su se ili krađom, ili poslovima sa državom, niko ovde nije napravio ajfon ili FB ili… pa došao do para. ovde je svako bogastvo pojedinca izgrađeno sa korupcijom.
Čast izuzecima.
Složit ću se sa svime što ste rekli kad mi navedete jednu (manju) privatnu kompaniju (u Hrvatskoj) u kojoj su radnici sindikalno organizirani. Hrvatistan, a i cijeli ex-jugoslavistan nažalost tek prolazi doba prvobitne akumulacije kapitala u ultraliberalno kapitalističkom okruženju, što za radnike konkretno znači robovlasnišvo ili rani feudalizam, a pričice o demokraciji, slobodnom tržištu, zaštiti ljudskih i radničkih prava, jednakosti pred zakonom, sindikalnom organiziranju i slično su farsa i bajka. Ali neki ovdje na sve to gledaju kroz ružičaste naočale
Pa štrajkova i te kako ima u Hrvatskoj. Dakle ljudi su sindikalno organizirani.
Je, al samo u drzavnim kompanijama. Kod privatnika je i dalje: ako neces ti, ima sto milijuna filipinaca koji oce.
Pa i ne baš.
Super ih štiti s ogromnom poreznom presijom, dijeljenjem socijale i dovođenjem imigranata iz trećeg svijeta.
ja sam isto poslodavac, i u potpunosti se slažem sa svime napisanim
😉