Neosporno je Europsku Unija izuzetno dobra institucija koja svojim članovima i građenima daje jako puno benefita i koristi. I to kaže osoba koja je žestoko bila protiv ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, sa odmakom od 13 godina od ulaska.
No, Europska Unija je velika i prilično troma vrlo birokratska institucija u kojoj nije pretjerano bitna svrha ili stvarno stanje nego joj je bitno kako nešto izgleda. Iako je nešto potpuno pogrešno, potpuno pravilima Europske Unije, no dobro je zapakirano i dobro izgleda to će bez ikakvog problema proći.
Pa se tako ne mogu subvencionirati letovi Ryanaira, a onda je kompanija smislila da lokalne zajednice ili turističke organizacije kakti plaćaju reklamu na Ryanairovoj web stranici. Pa se plaća milijun ili par milijuna EUR za jednu ili par reklama na stranici, i to ne baš dobro vidljivih reklama. Ryanair kaže kako njihove stranice posjećuju stotine milijuna osoba i stoga ta reklama vrijedi. No, svima je jasno da ta reklama bitna nje, da ona ne treba institucijama koje je plaćaju i da iste za protuuslugu zapravo dobivaju određenu količinu linija i letova.
Na isti način nema subvencija država svojih nacionalnih kompanija. Zbog toga su bankrotirali Malev, Estonian i Cyprus. No, država može dati 200 pa i više milijuna EUR svojoj nacionalnoj kompaniji za restrukturiranje. I to jednom u 10 godina. Tako je novac dobila i Croatia, ali i LOT, TAP, airBaltic i niz drugih kompanija. Kompanije tada moraju „sudjelovati“ u restrukturiraju tako što otkažu nešto linija, frekvencija, dignu kredite ili neki drugi potez koji EU smatra prihvatljivim. I onda nakon 10 godina isponova. Croatia je po ovoj osnovi dobila 108 milijuna EUR 2012. godine.
Ali onda su kompanije počele ulaziti u dubioze i prije proteka 10 godina. Pa su smislili pomoć za premoštavanje. Jednostavno država im je dala kredit od par desetaka milijuna EUR koji bi one vratile kada bi za 10 godina ušle u restrukturiranje. Tako je i Croatia dobila 33 milijuna EUR ove pozajmice 2019, a kada to nije mogla vratiti u dogovorenom roku jer nije ušla u restrukturiranje, rok je lijepo produžen.
Naravno pomoć se mogla dobiti i u Covidu-19 iako se EU zaklinjala da ne postoji razlog za pomoć. U Covidu-19 kompanije su dobivale i milijarde EUR kredita pod ekstremno povoljnim uvjetima. Tako je Croatia dobila 18 milijuna EUR pomoći za Covid-19. Jasno prisjetimo se kako ista ta EU nije dozvolila pomoć MEB3 tijekom bliskoistočnih ratova koji su njima bili jednako pogubni kao i Covid-19.
Je, a onda dolazi i dokapitalizacija. Croatia je po ovoj osnovi 2022. dobila 80 milijuna EUR, i to 47 milijuna EUR dokapitalizacije i 33 milijuna EUR vlasničkog zajma. No, kompanija je ponovo dokapitalizirana samo 3 godine kasnije, 2025. sa 148,8 milijuna EUR. To znači da je Croatia je po svim osnovama u 15 godina (od 2012. do 2027.) dobila 538,8 milijuna EUR. Na to treba dodati i 159 milijuna EUR za PSO u tih 15 godina i dolazimo do 697,8 milijuna EUR. 700 milijuna za kompaniju koja je u katastrofalnom stanju.
Kad smo već kod PSO-a to je hvale vrijedan projekt EU sa istinski dobrim namjerama. No, u Hrvatskoj se novac ne daje za letove prema Lošinju ili zimske letove prema Braču. Nešto logike imaju letovi iz Osijeka i Rijeke. Ali letovi iz Zagreba za Split i Dubrovnik koji gutaju preko 6 milijuna EUR??? Da ne spominjemo letove Trade Aira na ekstremno lošim linijama Zagreb-Osijek, Zadar-Rijeka, Split-Dubrovnik. Kompanija smije na PSO dodati maksimalno 5% profita, no ipak se tu puno više uštipne jer se na PSO prijavljuju razni troškovi koji nužno i nisu vezan uz PSO ili bar nisu u cijelosti vezani uz njega. Kompanije primaju i novac za djelatnike koji navodno rade za PSO, a neki od njih ne rade samo PSO nego i niz drugih obveza.
Onda EU napravi cijelu znanost od toga koje linije treba oduzeti kompanijama koje su kupile druge kompanije te ih ustupiti konkurenciji. No, kada je Lufthansa kupovala Austrijan na njihovoj najbitnijoj liniji Beč-Frankfurt je bajkovito počela letjeti i Adria. Taman da dokažu kako imaju konkurenciju. Jasno po kupnji Adria je vrlo brzo zatvorila letove. Kako slatko.
A onda muljaža koju je smislio Air France-KLM kod kupnje SAS-a. Da izbjegne davanje linja oni su kupili 19,9%. A ostalo su kupile dvije kompanije Castlelake i Lind Investment koje su kupile daljih 40,6%. No, Air France-KLM ima potpunu kontrolu nad kompanijom. Ma vidi čuda. Ono, me ne nisu Castlelake i Lind to kupili za njih i/ili Deltu. Ma ne…
Pa tek kupovina aviokompanija od strane kompanije koje nisu iz EU. One mogu kupiti samo 49% kompanije. No, onda kompanije nađu neke od svojih suvlasnika ili direktora koji imaju i EU državljanstvo pa oni kao kupa 51%. lli otvore fiktivnu kompaniju koja je kao iz EU koja preuzme 51%. Tako je Pegasus kupio Smartwings.
A tek zapošljavanje preko agencija. Ono budete zaposleni tri godine, pa dobijete otkaz, ali onda vas odmah idući dan zaposle preko druge agencije pod istim uvjetima. I tako dugi niz godina.
Naravno u Europskoj Uniji neki su jednaki, a neki jednakiji. Pa se tako u beskraj provlačilo pitanje megafinanciranja Alitalije koja je dobila puste milijarde EUR. I postupak je nakon puno godina završen taman par dana nakon što je Alitalija bankrotirala i otišla u ropotarnicu povijesti, a sve je preuzela ITA. Tada se više nije imalo koga sankcionirati. Ma kako slatko. A kako onda objašnjavamo da je reakcije za Malev bila u samo par dana, a kod Alitalije se to nije desilo godinama. Aha!
I svi znaju za te muljaže, ali nije bitno. Glavno da dobro izgleda. Modus operandi Europske Unije.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Croatia Airlines
Objektivan tekst. Čitam ove cifre, 700 miliona evra za OU, kapiram da je AS onda dobila na ovaj ili onaj način bar milijardu evra državnog novca. Ok, razumem, treba imati nacionalnog prevoznika ali ove cifre… Ludilo. Mogle su se sve škole i bolnice po Srbiji renovirati i opremiti a mi da letimo Wizzom i Ryanom i da nam ništa ne fali…
Da nevjerovatne cifre.
Samo jedan ispravak. Castlelake nije kupio SAS, odnosno dio SAS za KLM-AF niti im je dao upravljanje. Castlelake je odradio što rade mnoge takve velike investicijske firme, venture restructuring po naravno povoljnoj cijeni i onda po restrukturiranju daju dalje na prodaju, u ovom slučaju KLM-AF. Naravno da je to odgovaralo ovima, ali nije ništa neuobičajeno, slična primjer je bio u Agrokoru gdje netko preuzme kompaniju i restrukturira ju za daljnju prodaju bez razmišljanja o zadržavanju dugoročnog vlasništva.