Ono Sardinija, bio sam prilično znatiželjan. No, nisam se nešto oduševio Cagliariem. Ništa posebno. Još jedan od milijun turističkih gradova koji su dizajnirani da turistima otmu pare, koji je izgubio svoju dušu i specifičnost i u kojem nećete nešto pretjerano uživati. Grad je najveći na Sardiniji sa 145.981 stanovnikom. Cagliari datira iz VIII. stoljeća prije Krista te ima nevjerojatnu povijest.

U Cagliariu morate posjetiti Bastione di Saint Remi, utvrdu San Michele, Kraljevsku palaču, dvorac Quartiere, Katedralu di Santa Maria Assunta e Santa Cecilia, baziliku San Saturnino, kriptu S.Restituta, Toranj Torre dell’Elefante, palaču Civico, arheološko nalazište Tuvixeddu necropolis (anfiteatar), te prošećite trgom Piazza Palazzo (gdje se nalazi i katedrala) i ulicom Roma. Jako je zgodno posjetiti i park prirode Molentargius Saline, plažu Poetto, te hridi Selle del diavolo.

Od istinski brojnih muzeja posjetite Nacionalni arheološki muzej, Pinacotheca, Regionalni etnografski muzej, Željeznički muzej Ferroviario Sardo, Muzej geologije i paleontologije, Nadbiskupski muzej Diocesano del Duomo, utvrdu San Michele i Muzej anatomije. Svakako posjetite i fascinantan botanički vrt Sveučilišta.

Što jesti na Sardiniji? Svakako probajte tjesteninu Malloreddus alla Campidanise (ragu sa njokima), tjesteninu Culurgiones (ravioli u obliku klasja pšenice, koji se pune krumpirom, mentom i pecorinom, a preljev je od rajčice), Fregula (tjestenina semole slična kus-kusu), Seadas (veliki ravioli punjeni rastopljenim ovčjim sirom i preliveni medom), Porceddu (cijeli odojak ne stariji od 40 dana pečen na ražnju začinjen maslinovim uljem, soli, paprom, mirtom, ružmarinom, češnjakom i komoračem), Argosta alla Catalana (kuhani jastog, gdje se meso vadi iz oklopa i miješa sa rajčicama, crvenim lukom, octom, maslinovim uljem i limunovim sokom), Zuppa Gallurese (ustajali kruh, kravlji sir, tvrđi odležani sir Gran Campidana, ovčji temeljac – oblik sličan lazanju), Sa Panda (slana pita sa janjećim mesom, krumpirom i sušenim rajčicama), Orziadas (anemona, životinja srodna meduzama, kuhanjem se neutralizira otrov). I svakako jedite Pane Carasou (dvaput pečeni kruh od griza, ekstremno tanak koji svi ovdje jedu) ili vizualno predivan Pane Coccoi. Svakako probajte i njihov vrhunski lokalni sir Pacorino Romano DOP (od ovčjeg mlijeka). Ljudi jedu i Casu marzu sir fermentiran crvima, no ja nekako hvala ne, inače zabranjen u EU.

Od deserata probajte Pardule (kolačići sa ricottom, koricom naranče i šafranom), Seadas (veliki okrugli kolač u stilu raviola od tijesta za griz punjen mladim sirom Pecarino Sardo preliven gorkim medom), Tiliccas (kolačić u obliku polumjeseca punjen bademima, grizom i slatkim sirupom od kuhanog mošta), Pappassini (keks u obliku dijamanta začinjen grožđicama i orasima) i Amaretti (mekani keks od badema).

Na Sardiniji se pije crno vino Cannonau  DOC i Cargnano del Sulcis, te bijelo vino Vermentino, kao i desertna vina Malvasiu di Bosa i Moscato di Sardegna. No svakako probajte i lokalni specijalitet Mirto (amaro digestiv od mirte), Ferru (tradicionalna rakija od komine), Limoncello (liker od limuna) i Corbezzolo (liker od jagoda). Možete probati i lokalno kuhano pivo Ichnusa, kao i lokalna piva Birrificio Isola i Barley.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Cagliari T.O.