CEO IndiGo-a Pieter Elbers odlazi sa svoje funkcije i to odmah. Elbers je CEO kompanija od 2022, dakle manje od 4 godine. Kompanija će naći zamjenu unutar kuće. Ostaje pitanje zašto se to desilo, poglavito ovako naglo. Znači li to probleme u ovoj megakompaniji?
novinarka: Maja Mrkus (Pula), foto: IndiGo
Eto, odletio je “magični” Nizozemac, ološ od čovjeka i provoditelj doslovno robovlasničkih odnosa unutar IndiGo-a. Uživao je u svakom uspjehu IndiGo-a koji se gradio i hranio na nečovječnim i nezakonitim radnim praksama unutar ovog zrakoplovnog giganta.
Sada kada je istina došla na vidjelo započele su se uviđati strukturne slabosti unutar ovog prijevoznika, otkazuju se letovi, nesnalaženje je uočljivo jer se robovlasništvo više ne može tako lagodno provoditi, a operacije se moraju izvršavati. Indijci kakvi jesu, odmah su ga sprašili kao da je je Elbers to radio sve na svoju ruku, a jadni raj-evi kao ništa nisu znali… Kakvo je to ljudsko smeće u vrhu vlasničke i upravljačke strukture u IndiGo-u, to stvarno prelazi okvire normalne percepcije… Kada bi se moglo, a to je izuzetno teško, ovog bi se prijevoznika trebalo otjerati u bankrot potpunim bojkotom letačke publike. Znam, lakše reći nego učiniti, no to bi bila itekakva edukativna šamarčina za svakog tko i pomisli na repriziranje ovakvih poslovnih praksi.
Eto 4500 pilota, 6000 kabinaca su bili robovi koji se nisu pobunili. Kompanija radi nelegalno, no svejedno je jedna od najvećih kompanija na svijetu. I svi žmire nad tim kako su oni dno dna.
Nevjerojatno, no tako je zaista bilo. Znam, običnom, pa čak i malo više informiranom čovjeku ovo ne može doprijeti do uma jer jednostavno ne pojmi da se u današnje vrijeme može raditi u robovskom režimu preko i mimo svim zdravorazumskih propisa i granica. Nije se sve ovo pokrenulo samo od sebe… Neki su počeli pretraživati cjelokupni koncept indijskog zrakoplovstva nakon one katastrofe s B787 u Ahmedabadu, a da iste nije bilo, da i dalje bi gdin Elbers vitlao bičem uz podsmjeh lokalnih raj-eva. Tužno, no istinito… Zato sada i pucaju po šavovima jer im je koncept narušen.
Da siguran sam da je tako.
Palawam malo drami, ali nije daleko od istine.
Da ste otisli malo na putovanje koje ste najavljivali i sami bi se uvjerili u takve stvari.
I kolko su ljudi u Europi u krivu kada Indijce povezuju sa nekakvim Buda stilom. Mozda i 100-200 milijuna je prosvjetljeno, ali onaj ostatak od 1.5 miljarde je dijametralno suprotan.
Danas piloti mogu naći posla gdje god žele. I ne trebaju ostati u kompanija koja ih tretira kao robove. Zašto bi većina od tih 5000 pilota ostala u IndiGo?
Krediti u Indiji, obitelj u Indiji, životna koncepcija u Indiji… Čovjek kada se zakopa u neke dugove (kredite, investicije) ili obiteljske okolnosti (dječje obrazovanje i slično), nipošto mu nije lako potegnuti za drastičnom promjenom.
Aha i to nih 5000. Kako da ne. Konačno i Air Indija treba jako puno pilota. Što tamo ne pređu?
Rečeno vam je kako stvari stoje i zbog čega je nastala prava mala revolucija u primjeni propisa, otjerana je ključna osoba prijevoznika, a vi i dalje ne vjerujte. Vaša stvar.
Bože Palawan jel se čovijek rodi tako naporan ili se to vremenom tako stvori.
Upravili smo i prvih 1243 puta.
Da je tako lako svi bi radili u EK, EY i na ostatku ME…
Kao što ih ogroman broj radi. Među kojima i moji prijatelji, čak i osoba koja me ubacila u ovaj posao, Saša Pavlović.
Samo sto je velika razlika sto vas prijatelj Saša nije iz Indije. U EK vjerujte nema puno Indijaca, a pitajte slobodno i Sašu.
U EK ima pilota iz Indije. 156 pilota u Emiratesu je iz Indije.
Čak 156 pilota iz Indije u odnosu na 5 000 u IndiGo-u. Jako 🙂
Nisam ni rekao da ih je tona, ali bogami nije niti da ih nema, niti je zanemarivo.
3-4% od ukupnog broja EK pilota je zanemarivo.
S obzirom jos i koliko bi ih htjelo biti tamo…
To nije malo. A pokazuje da bi ih moglo biti daleko više da ima potrebe za time. I volje kod indijskih pilota.