Kompanija „Rekonstrukcija i izgradnja puteva“ iz Surčina kupila je imovinu Aviogenexa koju je na prodaju stavio stečajni upravitelj. Imovina je prodana za 93.896 EUR. Prodaja stečajne imovine desila se punih 11 godina nakon prekida rada Aviogenexa (2014.), a kompanija je u stečaj otišla tek 2023, 9 godina od prekida rada.
Prodan je Boeing 737-200 (YU-ANP), star 37,8 godina koji nije u letnom stanju, a nalazi se na Aerodromu Beograd, sportski avion Robin DR-400 koji se nalazi na Aerodromu Pančevo, dva avionska motora, šest terenskih kontejnera za stanovanje, te ostala sitna oprema koja se nalazi u skladištu.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto Aviogenex
Pre poklonjena nego kupljena, mada se “poklonu” u zube ne gleda…
Letio s njima 1979 sa Tupoljevom. Vozili nam goste na relaciji Zagreb Barcelona, takodjer za jedog od velikih…Generalturist Zagreb, Bio predstavnik u Lloret de Maru,
Nekad bilo. …ni Generalturista vec dugo nema
Nema, da.
Aviogenex je kao čarter osnovan pre sadašnjih najvećih čarter kompanija u Evropi, Genex je bio ispred vremena, u Londonu su imali ofis u Regent strret-u. Nažalost jedna nesreća na Krku 1971, sletanje po jako lošem vremenu, veliki požar i jedna u Gabonu kada su bili u kargo varijanti, verovatno oboreni sa zemlje. Mogli su biti naš ponos u avio saobraćaju, bili su u tehnologiji rada napredniji od JAT-a.
Bili su dobra kompanija iako su imali i oni svojih bisera:
1. Tupolevi u floti, to im nije trebalo
2. Nesreće, poglavito ova u Rijeci
3. 1990. se nisu snašli, a mogli su. Em su mogli avione davati u ACMI, em su se mogli preseliti na neko drugo tržište (otvoriti poslovnicu npr. u Albaniji ili Moldaviji, Ukrajini, Turskoj, Rusiji, možda i u EU.
4. Poglavito se nisu snašli nakon 2000. kada se srpsko tržište kreće otvarati nakon sankcija, a charter i leisure tržište počinje vrtoglavo rasti. JAT je tada bio na koljenima. Mogli su preuzeti kompletno cijelo leisure i charter tržište Srbije i Crne Gora. Nakon 2006. i odcjepljenja Crne Gore već su mogli imati opako tržite u Srbiji, a možda i otvoriti poslovnicu u Crnoj Gori.
5. Do stvaranja Air Serbia 2013. bili bi već debelo profilirani i imali bi tržište leisure i charter linija, te Air Serbiji, odnosno Avioletu ne bi ostalo puno.
6. Trebali su prastare avione prodati i uzeti novije avione, ako nikako drugačije onda na lizing. Mogli su imati floto od 3-4 aviona i preuzeti ogroman dio leisure tržišta Srbije, ali i okolnih zemalja (BiH, Makedonije, Crne Gore, po bankrotu Adrije i Slovenije umjesto Trade Aira, te kasnije možda i Hrvatske).
Sto se tice TU 134. Svi su odrzavani u Minsku sa velikim privilegijama, brzina i ostalo, bio sam u toj firmi, pre 20 godina bilo je jos uvek na zidovima Genex-ovih postera. Koliko se secam oni su sa Tupoljevom jedog meseca imali prosecni dnevni nalet od 18 casova, sto je i sada sa novom generacijom aviona mnogima nedostizno. Za nesrecu na Krku nije kriva samo posada, za obaranje ako sam dobro zapamtio u Gabonu nikada nije objavljeno sta je bio pravi razlog…
1. Tupoljeve su dobili besplatno. Vi ne biste prihvatili da dobijete avione besplatno?
Nema besplatnog ručka. To vam ne postoji!
Naravno da nije bilo besplatno. CCCP je tako inace davao okolo kako se kome cefnulo.
Poravnanje dijela klirinskog duga za robu isporucenu CCCPu iz SFRJ jeste.Za SFRJ je cesto to bio najveci problem, kako smo imali pristup puno kvalitetnijim tehnologijama (u odnosu na vecinu CCCP civilnih proizvoda), onda nije puno toga bilo interesantnog za uvoziti, a da ima smisla. Stari mi je radio u Energoinvestovoj spoljnoj trgovini 20+ god. i znam sta me je ucio iz Ekonomije…
Odatle veliki kapitalni projekti kojima se vise “para” moglo izvuci iz duga (SFRJ je obicno sa CCCPom imala debeli suficit robne razmjene), pa je dio te price bio npr. Mig-21, Tu-134, Termoelektrane (Kakanj sigurno, vjerovatno je bila jos neka), damper kamioni za rudnike.
Upravo tako.
4. Nije urađeno jer od 2000te država Srbija prosto nije dozvoljavala da iko uđe u posao avio saobraćaja da ne bi ugrozio JAT… Tako loše prođoše i Aviogenex ( slažem se sa svim gore napisanim ) i Centavia ( mada je kod njih problem bio i loš odabir aviona.
Jasno.
Spalili su i 737 u Nigeriji 1998. Šef pilota terao kapetana da 4 puta zaredom vežba aborted takeoff sa 50-ak ljudi u kabini. Avion izgoreo, na sreću svi preživeli. Neverovatno kako se o tome u Srbiji malo čulo – valjda zbog ličnosti šefa pilota…
Zanimljivo ko je kupac kompanije…
Što znamo o kupcu?
Ljubisa Buha zvani Cume ex zemunski klan
Thanks. I što će to njemu? Avion za suvenir u dvorištu?
Onaj ko ima pare lako ce da smislis sta ce sa avionom
I to je istina. Ima se, može se. Ako ništa drugo stavite ga u dvorište, napravite unutra bar i par stolova, stol za biljar, vani na krilima postavite fotelje i baja ste ne u kvartu, nego u cijeloj državi.
Za 90.000 €, da sam imao, i ja bih ga uzeo. Kad pogledate nije to ni mala kvadratura moglo bi se i vikendica napraviti. Da ne pričam kolika je atrakcija samo po sebi.
Velika je to lova. Za lika nije, za nas obične smrtnike i te kako je.
Briga njega za tu starudiju. Njemu treba ime.
Za što pobogu?
Zar je sa stečajnom imovinom kupio i ime?
Pokrenuće lowcostera sa imenom AvioGenex
Je, ziher.
Sad će YU-ANP u kobaje a mogao je da leti u Kanadi kao kargo.
Nije. Prestar je to avion.
2014. godine nije bio prestar i komotno je mogao za Kanadu.
Ma i tada je bio vrlo star. No, tada se nije raspisao stečaj, nego tek 9 godina kasnije. Bravo Srbija!
Bilo bi zanimljivo saznati što će novi vlasnik učiniti sa tim avionom.
I te kako bi. A što može napraviti. Ništa na tom avionu više ne valja. Ništa se ne može prodati. Ima dvije opcije:
1. Pretvoriti ga u bar, restoran, party avion ili dio zabavnog parka
2. Razrezati ga u staro željezo
Steta za Aviogenex. Kompanija je imala potencijal. Mogla je da postane mali ACMI operater sa par aviona, te da leti cartere za JU preko leta.
Apsolutno.