intervju vodio: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Aerodrom Podgorica

Gospodina Đokovića sam upoznao na zajedničkom doručku. Par viceva, pokoja šala i led je vrlo brzo puknuo. Vrlo ugodan sugovornik. No tip čovjeka sa kakvima nemam prilike razgovarati. Naime, g. Đoković je vrlo smiren čovjek, ne uzbuđuje se, ne diže emocije, i na najškakljivija pitanja smireno i trezveno odgovara. Iznenađujuće ne krije stvari, odgovorio mi je i na najteža pitanja iako sam obećao da neka od njih neću staviti u intervju. I to je odgovarao pošteno, bez skrivanja i otvoreno. Istinski respekt. Nekoliko puta sam tijekom intervjua rekao „ne mogu vjerovati da mi to govorite, svaka čast“.

Gospodin Đoković je ozbiljno shvatio svoju poziciju u Odboru, bori se za Aerodrome čak i ako to znači sukob sa Vladom. On jednostavno kaže „to je moj posao, ja sam postavljen da štitim Aerodrome“. Iskreno, ne zavidim mu na tom mjestu, trebalo je izdržati sve pritiske, u ovim turbulentnim vremenima posao koji ja nikada ne bih prihvatio raditi.

Nakon 30 godina promijenila se vlast. Nova vlast nije se baš najbolje snašla. Kada je preuzeto zrakoplovstvo bilo je malo lutanja. Prvo je otišao Orlandić i onda ste tražili privremeno rješenje.

Da, prvo smo tražili nekog iz kompanije tko bi mogao uskočiti odmah nakon odlaska Orlandića. I bio je konsenzus za odabir Ane Lončarević. Što se tu desilo i zašto je ona podnijela ekspresnu ostavku nije mi baš do kraja jasno. Mislim da Ana nije izdržala početni pritisak.

Ajmo bit pošteni, jel bi se vi primili te funkcije u tranzitnom periodu?

Ne! Ne bih.

I onda ste postavili Ognjena Jovovića, člana Odbora direktora da vodi kompaniju do odabira direktora.

Nismo imali vremena da učinimo išta drugo. Postavili smo čovjeka koji je bolestan, koji ima karcinom. Kada se primio te funkcije išao je na kemoterapiju. On je trebao napraviti veći rez u kompaniji, a što smo od njega i očekivali. Htjeli smo napraviti kadrovske promjene da posiječemo taj tridesetogodišnji lanac. Nije tu bio sam Orlandić i dva-tri čovjeka. Bilo je toga puno više. Bilo je ljudi koji zaista nisu kompetentni ni lojalni Kompaniji. No, on nije imao volje upuštati se u to i smatrao je da to treba napraviti novi management.

U to vrijeme jako puno vremena smo trošili na razgovore sa zaposlenicima, na skeniranje stanja u Aerodromima. Razgovarali smo sa svakim radnikom o njegovim problemima. Neki od radnika nikada nisu vidjeli direktora Aerodroma. Obilazili smo sve službe. Pritom smo se malo rasplinuli na puno stvari.

Jovović je tada izjavio da ima opći bunt radnika i da ne može sa njima na kraj. I Jandreoski je izjavio da ne može naći najbliže suradnike jer ljudi ne žele napredovati i kažu „meni je tu dobro“. Znači situacija sa radnicima istinski nije dobra. Pa kad je došla metla koja je to htjela počistiti krenuo je opći bunt. Međuljudski odnosi u tih tri mjeseca su bili vrlo loši.

Nas je sindikat dočekao instruiran od ljudi koji su izgubili na izborima. Sindikati su u startu htjeli izvršiti pritisak na nas, kako bi pokazali da mi ne držimo stvari pod kontrolom. Prvo što su sindikati rekli je da su čuli da neće biti plače i zaprijetili su štrajkom. Kada smo im rekli da će se plaća normalno isplaćivati okrenuli su ploču na to da se mi ne možemo naplatiti od vlade. Na to sam ih pitao jel to Sindikat želi voditi poslovnu politiku Aerodroma. Pritom su čak i fizički pokušali napasti neke članove Odbora. No, kako mi nismo uspjeli da sve sredimo do kraja čovjek koji je fizički napao člana Odbora nikada nije za to odgovarao. Jel eto, kamere sa kojima je pokrivan cijeli aerodrom baš tad nisu radile ispred kabineta, pa se sve odugovlačilo i na kraju nije bilo odgovornosti. Iskreno gore od najgoreg krimića.

Znači na početku ljetne sezone vi imate v.d. direktora koji nije iz zrakoplovstva, o njemu baš ništa ne zna, imate ozbiljne infrastrukturalne i logističke probleme, imate manjak školovanog osoblja, imate bunt radnika koji je eskalirao na maksimum i nedostaje vam novaca, jednostavno ga nemate. Iskreno, to je prvi puta u mojoj tridesetgodišnjoj karijeri da sam se pitao hoće li Aerodromi Crne Gore uspjeti postaviti sezonu.

Iskreno nismo tada ni disali. Ali ušli smo u to i rekli smo, borit ćemo se. Tu smo gdje smo. Tko nam je kriv što smo se primili tog posla. Kad smo u to ušli, nismo ni znali koliko je to sve turbulentno. Mislili smo kako su Aerodromi državna kompanija koja odlično posluje, avioni dolaze i odlaze, to nekako ide. Nismo imali pojma da je sistem iznutra toliko truo.

Orlandić je bio čovjek koji je zapošljavao puno ljudi i volio je otvarati nove linije.

Da, to mu je bila temeljnica rada. Ali je pritom zapostavio bazičnu infrastrukturu aerodroma, edukaciju ljudi. Morate znati da je Orlandić kada je preuzeo aerodrom na računu imao 40 milijuna, a kad je odlazio ostavio je tek 800.000. I pritom nije potrošio skoro ništa na infrastrukturu.

Uspjeli ste sudski naplatiti onih 8 milijuna EUR od Montenegro Airlinesa i time spasili kompaniju. No, sad sam šokiran. Vlada to nije htjela platiti i ozbiljno se borila da se to ne desi. Vas je postavila ta ista Vlada, a vi idete protiv nje i uspijevate naplatiti novac. Ušli ste u direktan konfrontirani sukob sa onima koji su vas postavili!?!

Tako je. Mene su zvali iz Vlade i rekli mi, nećeš valjda da će ti prvi potez biti da ideš protiv onih koji su te postavili. Tada sam rekao vladi da je isključivo postupak po zakonu. Vlada do zadnjeg trenutka nije vjerovala da ćemo mi to učiniti. U tom momentu su svi zauzeli neki gard protiv nas. Više nismo mogli doći do članova Vlade, nisu nam odgovarali na dopise. No, Alen morate znati nešto, mi smo se tada borili za kompaniju. Postavili su nas da se borimo za kompaniju i mi smo samo radili svoj posao. Ja nisam u cipelama Ministra financija i on nije u mojim cipelama.

Svaka čast, iskreno svaka čast. Malo bi ljudi tako postupilo.

Ma da, svi u Odboru smo se složili da nas mogu smijeniti, da smo spremi na to, ali da ćemo odraditi ono za što smo postavljeni, tj. da ćemo se boriti za kompaniju.

I tada prvi puta u povijesti Aerodroma Crne Gore birat suštog profesionalca, koji nema veze sa politikom. Odakle to?

Ministarstvo kapitalnih investicija nam je reklo: „poželjno bi bilo da bude stranac“. Crna Gora je mala, vrlo su prisutne partijske i rođačke veze. I zato neka bude stranac da nema tog pritiska. Uz to u Crnoj Gori nam istinski nedostaje stručnjaka. Pritom smo htjeli nekog iz našeg govornog područja. Pević je imao nešto nepovoljnije uslove po nas, 30% veću plaću, duži ugovor, a i bitno je stariji od Gorana, tj. bio je pred penzijom. Jednostavno smo smatrali da osoba od 65 godina nema nekih pretjeranih ambicija za dokazivanje i da će za par godina otići u penziju.

I onda ste postavili Gorana Jandreoskog.

Da, ali morate znati da nije sve bilo idilično. Goran je čovjek koji drži do sebe. Ni mi nismo Bord koji želi biti fikus. I onda je krenuo sukob oko kadrova. Goran nije razumio političku dimenziju, nego je rekao „ja ću svima dati šansu“. Pa tko se neće dokazati dobit će otkaz. Ja sam mu pokušao objasniti da mi nemamo vremena davati šanse i da se moraju maknuti ljudi koji su dovedeni isključivo po političkoj liniji. Pritom sam mislio da ti ljudi mogu biti i vrlo štetni po kompaniju. Goran je doživio da mu mi hoćemo nametnuti neka rješenja. I onda je imao otpor prema Bordu. U jednom momentu je to bilo istinski na ivice usijanja.

No, nakon što ste prvotno pokazali tko ima većeg pišu, počeli ste super funkcionirati zajedno.

Da, brzo smo prevazišli probleme i krenuli normalno raditi.

OK, Aco Mitrović?

Pa on je definitivno politički kadar koji je došao sa Orlandićem i bio drugi čovjek Aerodroma u ono vrijeme. No, iskreno pokazao se kao dobar profesionalac i radnik, te ja ne vidim problema u tome da on ostane na svojoj poziciji. Goran ga istinski mnogo koristi. I nije jedini koji je ostao od tadašnje političke strukture. Ima niz ljudi koji su se pokazali korektni i da dobro rade svoj posao, pa su i ostali. Zamislite takvu situaciju u prošloj vlasti. To nije bilo moguće.

Odmah u samom početku Goran je izračunao da treba 40 milijuna EUR da bi se certificirali aerodromi. Vi taj novac nemate. Što sad?

Upravo zbog toga mi koncesija djeluje kao najrealnije rješenje. Nije to samo certificiranje aerodroma treba investirati i u infrastrukturu, terminale, treba nam oko 100 milijuna EUR. Mi i dalje gajimo nadu da bi država mogla reći, dat ćemo mi novac, nije to prevelik novac i ne trebamo ići u koncesiju. 100 milijuna nije baš tako velik novac, čak ni za Crnu Goru. Moglo bi se to napraviti. No, ako se ne uspije utjecati na vladu, koncesija je rješenje. Trećeg nema.

Kakva je bila prošla sezona?

Mi smo planirali 2021. imati tri milijuna gubitka radi Covida-19. No, na koncu ćemo imati dva milijuna dobitka. Za ovu sezonu sam se nadao da ćemo biti još 20-30% bolji. No, onda se desila ukrajinska kriza i mi smo izgubili uz ruske i ukrajinske turiste koji su bili naši glavni putnici. Goran se sada jako trudi da se čupamo sa zapadnim klijentima. Ja nisam baš prevelik optimista.

Jasno, 51 tjedni let iz Ukrajine se ne može lako naknaditi?

Da, slažem se. Radi Ukrajinaca i Bjelorusa prihodi će nam pasti oko 20%. Samo prošle godine je trebalo biti 300 letova sa Bjelorusijom i onda smo ih izgubili radi sankcija. Da ne govorimo koliko smo 2019. godine imali putnika Aeroflota i drugih ruskih kompanija. Zar stvarno mi moramo prvi trčati i uvoditi sankcije Rusiji? No, na to mi ne možemo utjecati. A Vlada nam na sve to kaže: „snađite se“. Kako da se snađemo? Ili imamo ili nemamo letove. Moramo vidjeti u idućih mjesec dana kako ćemo uspjeti kompenzirati ruske, ukrajinske i bjeloruske putnike.

Air Astana ima četiri linije prema Europi i dvije linije prema Crnoj Gori. OK, ukinuli ste im vize, ali sedam letova tjedno. Kako ste to, do vraga, uspjeli dobiti?

Njihov CEO, Peter Foster, Britanac, je zavolio Crnu Goru. Umjesto da napravi vilu u Španjolskoj, odluči se da ju napravi u Crnoj Gori. I Petar je bio inicijator tih letova. Air Astana je sama promovirala Crnu Goru i njihovi turisti su navalili. Sad je čak i počela priča oko zajedničke aviokompanije, da Air Astana napravi hub u Podgorici. Morate znati da je Air Astana stvarno zainteresirana za takav deal. I to nije bila naša inicijativa, nego njihova.

Kakve će biti ova sezona i kakvu su Vam planovi za Aerodrome?

Očekujemo ipak dobru sezonu, dosta lowcostera sa Zapada i 2,5 puta više rotacija od prošle godine. Također, 5 novih i 15 obnovljenih linija i to je posljedica dobro kreirane tražnje uz dostupne instrumente kroz cjenovnu politiku, koju se najveće niskobudžetne kompanije u Europi prepoznale.