analiza objavljena: 19.9.2019; analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: ZL Dubrovnik

Nemalo puta možemo pročitati da je Dubrovnik najbolje vođeni aerodrom u regiji. On nema najveće povećanje broja putnika svake godine, čak ni najveći postotak povećanja, nema ni najviše novih putnika, on nema najveći broj novih linija svake godine, on nije odjednom napravio novi i blještavi terminal, ali u svemu tome je u samom vrhu, pa kad se sve zbroji ova teza stvarno jest na mjestu. I Dubrovnik jest broj 1 regije.

Zračna luka koja već 83 godine podržava elitnu destinaciju

Prvi aerodrom je otvoren u Dubrovniku 1936. godine par kilometara južnije od današnje pozicije (Gruda). No, kako je pista bila travnata, koristila se samo tijekom ljetnih mjeseci. Prva linija Aeroputa je bila Beograd-Sarajevo-Dubrovnik, te iste 1936, a iduće godine pokrenuti su letovi i za Zagreb. Do 1941. Aeroput je obnašao i internacionalne linije iz Dubrovnika. Nakon pokretanja JAT-a, Dubrovnik je jedan od prvih aerodroma koje kompanija povezuje sa drugim aerodromima bivše države.

Dubrovnik je 1987. godine imao do tada rekordnih 1.460.354 putnika, od čega je 586.742 putnika bilo prevezeno na domaćim letovima. Godinu dana ranije iz Dubrovnika je JAT letio 83 tjedna leta (skoro 12 dnevno) na 20 linija za Amsterdam (2 puta tjedno), Atenu (2 tjedno), Barcelonu (1 tjedno), Beograd (24 tjedno), Birmingham (2 tjedno), Bruxelles (1 tjedno), Frankfurt (2 tjedno sa stopom u ZAG), Ljubljanu (3 tjedno), London (3 tjedno), Lyon (1 tjedno), Manchester (2 tjedno), Maribor (1 tjedno), New York (1 tjedno sa stopom u BEG), Ohrid (1 tjedno), Rim (2 tjedno), Skopje (1 tjedno), Split (2 tjedno), Beč (2 tjedno), Zagreb (29 tjedno) i Zurich (1 tjedno). Za Dubrovnik su letjele i strane kompanije i to KLM za Amsterdam (1 tjedno), te Aeroflot za Moskvu (1 tjedno). Uz to za Dubrovnik je letjela i Adria, te charter kompanije.

U ljeto 1991. Dubrovnik je imao 15 linija JAT-a, 6 linija Adrie, 4 linije Croatie, te 2 ostalih prijevoznika.

Zbog rata devedesetih aerodrom je bio zatvoren više od godine dana. Te ratne 1992. aerodrom je ostvario tek 1162 putnika, a iduće godine samo 37.117 putnika. Godinama se Dubrovnik nije oporavio, pa je 2000. aerodrom ima tek 395.498 putnika. No, tada Dubrovnik počinje rapidno rasti, pa milijun putnika prelazi 2005. a predratnu rekord dostiže 2012. godine.

Dubrovnik je tijekom rata bio potpuno opljačkan i devastiran. Po ratnim operacijama učinjeni su ozbiljni financijski napori da se ponovno pokrene promet što se i desilo u listopadu (oktobru) 1992. Promet je od 1992. skroman i izvodi se u spartanskim uslovima, a obnova terminalne zgrade traje do travnja (aprila) 1995. No, odmah po tome krenulo se sa opsežnim i vrlo optimističnim projektom novog terminala i širenja kapaciteta.

Ulaganje u infrastrukturu vrijedno 225 milijuna EUR

I upravo je ulaganje u infrastrukturu jedna od pozitivnih odrednica Dubrovnika. Ulagalo se racionalno, po fazama, nije se opteretilo ni promet, ni financije aerodroma. Ukupno je u projekt “Razvoj Zračne luke Dubrovnik” utrošeno 225 milijuna EUR, od čega je Europski fond za regionalni razvoj osigurao 158 milijuna EUR, dok je ostatak financiran bespovratnim sredstvima Republike Hrvatske i manjim dijelom vlastitim novcem. Projekt je započeo 2007. godine, da bi nakon 12 godina bio skoro u potpunosti završen. Iduće godine projekt će se končano dovršiti.

Nakon 10 godina obnove, dogradnje i izgradnje, Dubrovnik je dobio tri terminalne zgrade A, B i C, pri čemu je projekt treće zgrade (C) dovršen 2017, a ukupan kapacitet aerodroma je povećan na 5 milijuna putnika. Putnici koriste zgrade B i C, a zgrada A, koja se tijekom izgradnje zgrade B i C koristila za putnički promet, sada služi za sortirnicu. Sve to vrijeme zgrada A je bila funkcionalna i dovoljno velika, ali nikako ju se nije moglo nazvati ugodnom, posebno domaće odlaske. Osim velikog povećanja kapaciteta, aerodrom je sada bitno ugodniji, funkcionalniji i suvremeniji, ima veće komercijalne površine, a dobio je i četiri avio mosta.

Uzletno-sletna staza (USS) je duga 3.300 metara, što je dovoljno za slijetanje i najvećih širokotrupaca. Dubrovnik ima drugu najdužu USS u regiji (samo Beograd ima dužu USS za 100 metara), a od Zagreba je duža za 48 metara. Zagreb i Dubrovnik jedini u Hrvatskoj imaju USS koje mogu primati širokotrupce, isto nema ni Split (2.550 metara), a novim projektom proširenje Zračne luke Zadar uskoro će i ova zračna luka dobiti USS na koju će moći slijetati širokotrupci (3.200 metara). U regiji još i Ljubljana ima USS za širokotrupce (3.300 metara). Tijekom projekta “Razvoj Zračne luke Dubrovnik” USS je u potpunosti obnovljena i rekonstruirana, a napravljen je i dodatan pojas uz sjevernu stranu USS koji povećava sigurnost prometa, ali i omogućava slijetanja i polijetanja tijekom lošijih vremenskih uvjeta.

Projekt je konačno spojio paralelnom rulnicom oba praga, tj. rulnica je proširena i na istočni prag 30. Posljednjih 100 metara paralelne rulnice bilo je moguće napraviti zahvaljujući Hrvatskoj vojsci koja je odlučila svoj “sigurnosni” pojas prepustiti aerodromu. Aerodrom ovo nije ispio ishoditi 50 godina, prvo od JNA, a potom i od Hrvatske vojske. Stoga se veći avioni više neće morati okretati na pisti što je povećalo kapacitete piste, ali i povećalo sigurnost prometa.

Istovremeno aerodrom je osjetno povećao prostor stajanke (aprona). Unutar proširenja je i stajanka generalne avijacije. Manevarske površine dobivaju i dva brza izlaza sa USS (rapid exit taxiway).

Tijekom projekta je obnovljen prijašnje prostor Dubrovnik Airlinea koji je postao vrlo suvremena i funkcionalna upravna zgrada, osuvremenjen je prostor vatrogasaca, nadograđeni su tankovi za gorivo i bitno osuvremenjen sustav opskrbe goriva (cjevovodi do aviona umjesto cisterni), uveden je sustav solarnih panela, bitno je povećana energetska efikasnost svih starih zgrada, obnovljene su i izgrađene trafostanice kojih sada ima tri, umrežene su i postavljene u jedan sustav koji je osigurao aerodrom od nestanka ili poremećaja u opskrbi električnom energijom.

Aerodrom je uveo i nove operativne procedure, te najsuvremenije instrumentalne procedure (GPS tehnologija), a kao prvi u Hrvatskoj su isto uveli sa zapadnog prilaza. Sada aerodrom isto uvodi i sa istočne strane što će omogućiti slijetanje noću i po lošijem vremenu i sa te strane, a donekle će umanjit utjecaj jake bure koja je vrlo prisutna u Dubrovniku posebno tijekom zimskih mjeseci.

Aerodrom je proširio i osuvremenio interne prometnice. Osuvremenjen je glavni ulaz/izlaz na aerodrom sa magistrale, obnovljene su sve unutarnje prometnice, povećana je i reorganizirana platforma ispred terminala, povećano je i obnovljeno parkiralište za automobile, taxije, rent’a’car i autobuse, te se gradi i javna garaža za 700 mjesta.

Ostalo je još za dovršiti sve radovi na rulnici koji će se proširiti na istočnu stranu do kraja uzletno-sletne staze (USS) do kraja godine. Tijekom iduće godine dovršit će se još i javna garaža za 700 automobila, te će se dovršiti sve prometnice unutar aerodroma. Dovršit će se i dva nova brza izlaza iz USS (rapid exit taxiway), dovršiti će se radovi na proširenju stajanke, izradit će se stajanka za generalnu avijaciju, te manji terminal za generalnu avijaciju, kao i objekti za maintenace.

Aerodrom planira i dalje povećanje kapaciteta, pa planira novi sezonski terminal, koji bi se upotrebljavao samo tijekom ljeta, i to zapadno od parkirališta za automobile. Ovaj terminal se planira početi graditi 2025. ili 2026. Ove zime izgradit će se i novi omanji terminal za generalnu avijaciju što neće samo povećati kapacitete već će stvoriti i dodatne značajne prihode za aerodrom. Uz to aerodrom planira i izgradnju hotela sa 4****, te komercijalnu zonu.

Aerodromu nedostaje VIP salon koji bi omogućio dodatnu uslugu putnicima privatnih aviona i dubljeg džepa, a kojih ima najviše u regiji, kao i putnicima najviše klase redovnih linija, te uglednicima koji dolaze u grad. Iskreno obzirom na veličinu, ali i visok nivo destinacije, Zračnoj luci Dubrovnik treba više ugostiteljskih, trgovačkih i drugih sadržaja, poglavito jedan kvalitetniji a la carte restoran, kao i objekata sa specifičnom lokalnom ponudom suvenira i delicija.

Iako su Zagreb, Split, Zadar, Skopje i Priština dobili potpuno nove terminale, a niz aerodroma regije je osjetno investirao u infrastrukturu (Ljubljana, Beograd, Sarajevo, Tuzla, Podgorica, Tivat), Dubrovnik je u desetak godina napravio sveobuhvatan projekt obnove i proširenja koji je više nego fascinantan, nadasve funkcionalan i logičan, te je ovoj zračnoj luci omogućio razvoj kroz iduća desetljeća. I pritom je sam aerodrom uložio tek neznatna vlastita sredstva, nije posegnuo za koncesijom, već je ogromnim trudom uspio dobiti značajna bespovratna sredstva Europske unije. Nešto što tolikima nije uspjelo, a za što je trebalo osigurati vrlo ozbiljne standarde i birokratske zahtjeve, te proći stroge kontrole Bruxellesa.

Dubrovnik broj 1 po broju novih linija u regiji

Dubrovnik jest u samom vrhu po broju novih linija. Ima godina kada je od njega bolji ili su mu jednaki po broju novih linija Split, Beograd, Zadar, Pula, ove godine čak i Niš, no, dubrovački rast jest konstanta i u samom je vrhu. Uz to, među brojnim novim linijama su i neke vrlo atraktivne, linije prijevoznika koji nisu samo stvar imagea, nego dovode i najkvalitetniju klijentelu u Dubrovnik, elitne turiste, što je više nego važno za ovu svjetski poznatu destinaciju. U prvom redu ovdje mislim na letove Turkisha i flyDubaia, koji Dubrovniku omogućuju putnike iz Bliskog Istoka, Indijskog subkontinenta, Dalekog Istoka i Kine, te Australije, vrlo bitnog turističkog tržišta kojeg glavni konkurent Split nema. Dubrovnik ima i letove ASL-a, Entera, Levela, S7, te Wings of Lebanon koje Split nema. Split pak ima letove Aeroflota, KLM-a, Laude, SkyUpa, Ukraine Internationala, Windrosea i Wizz Aira. No, daleko najveći iskorak koji ima Dubrovnik spram cijele regije su letovi Americana za Philadelpihu o čemu u idućem poglavlju.

U posljednjih tri godine Dubrovnik je dobio 40 novih linija, od kojih nije preživjelo njih 5 prvenstveno radi bankrota ili bitnih redukcija posrnulih kompanija (Eurowings za Salzburg, Monarch za Manchester, Flybe za London Southend, Adria za Ljubljanu, TUI za East Midlands).

U svakom slučaju Dubrovnik jest u vrhu novih linija regije u posljednjih tri godine i gledamo li taj period svakako je broj 1 regije, čak i ispred Pule, Splita, Zadra, Podgorice, Beograda i Zagreba. A biti broj 1 u takvom društvu je istinski uspjeh.

Dubrovnik je i u vrhu dodatnih novih putnika u prošlim godinama. Prvi je uvjerljivo Split koji je u tri godine uvećao broj putnika za čak 1.168.667 putnika, potom je Beograd sa 864.995, na trećem mjestu je Dubrovnik sa 845.478, samo 19.517 novih putnika manje od Beograda, potom je Zagreb (748.512), Skopje (705.793) i Priština (613.072). Ostali aerodromi regije imaju ispod 400.000 novih putnika u tri godine. Čak štoviše u prvom polugodištu ove godine Dubrovnik je sa 157.184 novih putnika imao najveće povećanje broja putnika u regiji.

U prošloj godini Dubrovnik je bio na četvrtom mjestu po broju putnika regije sa 2,5 milijuna putnika. Obzirom na rast koji Dubrovnik ima tri milijuna putnika će vrlo vjerojatno prestići 2020. godine.

Skoro svaki 10 putnika regije leti za Dubrovnik, točnije imao je 9,4% udjela u broju putnika regije prošle godine. Obzirom na dosadašnje rezultate, za očekivati je da će ove godine udio i povećati, moguće i na preko 10%.

Za Dubrovnik lete svi najveći legacy carrieri Europe. Sva tri EUB3 (Lufthansa sa 2 linije, British i Air France), a uz njih još i Aegean, Aer Lingus, Air Baltic, Alitalia, Austrian, Brussels, Finnair, Iberia, LOT, S7, SAS i Turkish. Iako za Dubrovnik lete prijevoznici koji ne lete čak i za najveće luke regije (Beograd, Zagreb, Split), ipak Dubrovniku nedostaju neki od značajnih prijevoznika regije: Aeroflot, Qatar, Swiss, KLM i Ukraine International. Bilo bi realno da letove pokrenu i ČSA, Tarom, TAP Portugal, te Flybe kao feeder Virgin Atlantica i Delte.

Od kompanija regije za Dubrovnik lete Croatia Airlines (2 cjelogodišnje i 12 sezonskih linija), Air Serbia (1 sezonska linija) i Trade Air (1 cjelogodišnja linija za 3 destinacija DBV-SPU-RJK-OSI). Adria je letjela sezonski prošle godine, no nakon ukidanja 10 linija ove godine, među njima je bio i Dubrovnik. Krajnje nelogično, linija Ljubljana-Dubrovnik ima i te kakvog smisla obzirom na brojne turiste iz Slovenije, mogućnost prijevoza slovenskih turista i u Crnu Goru, a posebno obzirom na činjenicu da automobilom putniku iz Ljubljane treba čak 8 sati, autobusom i preko 10. Nevjerojatno je da Adria ili Croatia ne obnašaju ove letove.

Istovremeno za Dubrovnik lete i najveći LCC i to easyJet (sa čak 20 linija), Eurowings, flyDubai, Level, Norwegian, Ryanair, Smartwings, Transavia, Volotea i Vueling. Dubrovnik bi svakako još trebao privući Wizz Air i Pegasus.

Dubrovnik ima vrlo dobar omjer legacy carriera, LCC i leisure/charter prijevoznika, poglavito za primarno turističku destinaciju sa malim brojem stanovnika i slabim gospodarstvom izvan turizma.

39 prijevoznika u Dubrovniku operira 124 linije. Glavni konkurent Split ima jednak broj prijevoznika, te samo 3 linije više. Po broju linija najviše ih u Dubrovniku ima easyJet (20), potom slijedi Croatia (14), pa Norwegian (10).

Po broju putnika najveći prijevoznik u Dubrovniku je Croatia Airlines (429.953), pa easyJet (347.260), dok je treći Jet2 (179.990). Za razliku od drugih velikih aerodroma regije (osim Prištine) gdje je prisutnost jednog prijevoznika dominantna, u Dubrovniku to nije tako. Najveći prijevoznik Croatia ima manja od 17%, dok uz njega još samo easyJet ima tek preko 10%. Na 2,5 milijuna putnika, samo 8 kompanija ima preko 100.000 putnika. I ovo je velika prednost Dubrovnika jer ima daleko manju mogućnost velikih poremećaja u broju putnika zbog bankrota ili drugih problema dominantne kompanije.

I dok je Croatia 2018. tek zanemarivo povećala broj putnika spram 2017, te je istime smanjila tržišni udio sa 18,4% na 16.9%, easyJet je imao povećanje od preko 40.000 putnika i povećao je tržišni udio sa 13,2% na 13,7%, dok je Jet2 povećao broj putnika za preko 35.000 putnika i tržišni udio na 7,1%. Od najvećih prijevoznika jedino je Austrianu pao broj putnika.

*obzirom da aerodrom Norwegian vodi pod dva AOC-a (Air Shuttle i Air International),

vjerojatno je brojka za 2017. bitno viša no nije vidljiva u objavljenoj statistici te godine.

Iako Dubrovnikom dominira Star Alliance sa 33 linije, obzirom da Croatia ima 14 linija, Lufthansa grupa 11, SAS 4, LOT 2, te Turkish i Aegean po 1, ipak Oneworld posljednjih godina ozbiljno povećava prisutnost. Tako IAG ima 6 linija, te po jednu Finnair, S7 i American. No, oneworld je posebno prisutan tijekom zime sa 4 linije i 9 tjednih polazaka.

American vrlo uspješna priča

Pregovori sa amerikancima trajali su punih 13 godina, a započeo ih je tadašnji direktor Zračna luke Dubrovnik, Tonči Peović, no prvotno se pregovaralo sa Deltom, potom sa US Airwaysom, a po ujedinjenju od 2013. sa pregovara sa Americanom. Od 2009. tadašnji direktor Roko Tolić bombardira American (US) sa podacima. Konačno 2018. na Routesu u Bilbau sadašnji direktor Frano Luetić finalizira pregovore.

Iako su svi podaci u tih 10 godina o ogromnoj dijaspori i velikom broju američkih turista u Dubrovniku i te kako bili realni, ni sam American nije vjerovao u toliku uspješnost linije Philadelphia-Dubrovnik, koliko se po pokretanju pokazalo. Stoga je linija krenula relativno skromno. Samo u top sezoni (od 7.6. do 28.9.), sa tri tjedna leta najmanjim širokotrupcem flote Boeingom 767-300ER (209 sjedala, 28 u business klasi, 21 u premium ekonomskj i 160 u ekonomskoj).

Prvotno je ponuđeno 20.900 sjedala na liniji. No, zbog uspješnosti linije American je već ove sezone odlučio povećati broj polazaka na 4 tjedno tijekom rujna (septembra). Čak štoviše iduće godine linija će krenuti tjedan dana ranije, ali će biti povećana sa 3 na čak 7 tjednih polazaka. Svakodnevni polazak na jednoj liniji za SAD, to nije uspjelo ni nekadašnjem JAT-u, a ne uspijeva ni Air Serbiji u top sezoni kada leti 6 puta tjedno iz Beograda za New York, dok u ostalim mjesecima pred i postsezone leti 4 ili 5 tjednih letova. American dugoročno planira na ovu liniju staviti veći avion (vrlo vjerojatno Boeing 787), a razmišlja i o uvođenju druge linije za Dubrovnik.

Nije jasno zašto sa manje letova American nije krenuo u svibnju (maju), možda čak i sa dva leta u travnju (aprilu). Ne bi bilo ni nevjerojatno da uz toliku frekvenciju u top sezoni kompanija leti i tijekom zime sa bar dva tjedna polaska. Ono što također zbunjuje je da je iduće godine linija u prodaji do 6. rujna (septembra) po nekim rezervacijskim sustavima, a do 10. kolovoza (augusta) na samoj stranici Americana. No, kako govorimo o godinu dana unaprijed tek treba vidjeti kakav će biti stvarni red letenja. Malo koja kompanija ima definiranu prodaju toliko unaprijed.

Kako god ova linija pokazuje kako je teško i dugoročno pregovarati sa kompanijama čak i kada su svi argumenti na strani aerodroma, a što je pokazala i uspješnost linije. No, sada uprava Zračne luke Dubrovnik ima ogroman argument u uvjeravanju drugih kompanija. Najveća kompanija na svijetu leti na njihov aerodrom i još povećava kapacitete 133% u prvoj godini operiranja.

U Dubrovačko-neretvljanskoj županiji je u 2018. godini bilo 168.615 turista iz SAD-a, što je 25,2% više nego 2017. Direktna linija će, zasigurno, povećati broj američkih turista, kojima je glavna karakteristika da ne vole presjedati izvan SAD-a. Glavni konkurent na interkontinentalnim linijama za Dubrovnik svakako je Zagreb, obzirom da je uobičajena praksa takvih turista obilazak više gradova odjednom, pa aranžmani objedinjuju i Zagreb i Dubrovnik, kao i niz drugih gradova u Hrvatskoj, ali i drugim zemljama u okruženju (posebno Mađarska, Slovenija, Austrija, Italija, čak i Češka, Slovačka, Njemačka, Srbija, BiH i Crna Gora). Stoga Zračna luka Dubrovnik treba procijeniti potencijale i, po uzoru na American, koncentrirati se na nekoliko glavnih tržišta i pokušati dovesti te kompanije u Dubrovnik.

Iz gornjih brojki evidentno je da bi Dubrovnik imao logike dobiti letova u top sezoni za Koreju bez obzira što za Zagreb već postoje ovi letovi. Jednako tako Zagreb, bez obzira na Americanovu liniju za Dubrovnik, ima realne šanse dobiti letove za SAD. No najveću koncentraciju uprava Zračne luke Dubrovnik trebala bi staviti na letove za Japan (ANA već godinama leti chartere za Dubrovnik), te za Kinu, koje letove Zagreb nema. U prvom slučaju više je japanskih turista u Dubrovniku nego u Zagrebu i tu je ova linije realnija nego za Zagreb, dok je u slučaju Kine više turista u Zagrebu nego u Dubrovniku, a postoje i ozbiljne gospodarske, te političke veze koncentrirane u Zagrebu, koju prednost Dubrovnik nema, stoga su zagrebački letovi realniji. Nije realno da kineske i japanske letove istovremeno dobe i Dubrovnik i Zagreb. Iz istog razloga manje je vjerojatno da bi Dubrovnik mogao dobiti letove za Kanadu uz postojeće zagrebačke dvije linije. Čak štoviše, obzirom nakon kupovine Air Transata od strane Air Canade za očekivati je i smanjenje broja letova na liniji Toronto-Zagreb sa sedam na tri ili najviše četiri leta tjedno.

U ovom momentu daleko najviše long-haul linija u regiji ima Zagreb, potom Beograd, a kojem se vrlo približio Dubrovnik (Eurocontrol definira long-haul kao letove duže od 4000 km).

Po broju širokotrupaca koji slijeću na aerodrome regije i opet je prvi Zagreb, potom slijedi Dubrovnik, a na trećem mjestu je Beograd.

Smanjenje sezonalnosti

I po broju novih zimskih letova, te porastu broja putnika izvan sezone, Dubrovnik je najuspješniji među turističkim zračnim lukama. U ovom momentu za Dubrovnik zimi lete Aegean (Atena), British (London LGW), Croatia (Frankfurt, Zagreb), LOT (Varšava), Trade Air (Split, Rijeka, Osijek), Turkish (Istanbul), Vueling (Barcelona i Rim). Ukupno 7 prijevoznika na 9 linija i 11 destinacija, te 46 tjednih polazaka (6,5 dnevno). To je tek neznatno lošije od Splita gdje 3 prijevoznika manje, ostvare 3 linije i 1 destinaciju više, te 13 tjednih polazaka više.

Prošle zime Dubrovnik je dobio 9 novih letova (3 Croatie, 2 Iberie i 4 LOT-a), a izgubio 1 tjedni let Britisha, dakle povećao je broj zimskih letova za 8. Istime je bio 4 u regiji i 1 među turističkim aerodromima po broju novih letova.

Iako je posljednja dva mjeseca prošle godine zabilježen neznatan pad broja putnika zbog skraćivanja USS rezultiranog posljednjom fazom obnove (bila je skraćena na manje od 1.500 metara i otvorena samo tijekom dana), početak godine pokazao je ozbiljan rast broja putnika, te smanjenje sezonalnosti. U prvih šest mjeseci Dubrovnik je sa 157.184 novih putnika imao najveće povećanje broja putnika u regiji. To je 14,3% povećanje broja putnika u prvoj polovici godine, te 25,4% povećanja u prvih tri mjeseca godine.

Povećanje se nastavilo i ljeti. Tako je u oba najfrekventnija mjeseca Dubrovnik prešao pola milijuna putnika mjesečno, dok je prošle godine zabilježio manje od 500.000 putnika mjesečno. U srpnju (julu) je imao 514.723 putnika (povećanje 8,4%), a u kolovozu (augustu) 524.615 putnika (povećanje od 8,9%). No, jasno je da je sezonalnost i dalje ogromna, te da u zimskim mjesecima Dubrovnik i dalje ima samo 30-tak tisuća putnika, dok u ljetnima ima preko pola milijuna putnika mjesečno. Pakao za organizaciju djelatnika, infrastrukturalna i logistička ulaganja. Iako je evidentno da zimi Dubrovnik povećava linije i frekvencije ipak mora bitno više poraditi na smanjenju sezonalnosti.

Iduće zime povećanje za Dubrovnik najavljuje samo British i to na 4 tjedna leta za Gatwick. Skromno. Nakon prošlogodišnjeg povećanja očekivali se više.

Prije par godina Turistička zajednica Dubrovnika pokrenula je zajednički projekt hotelijera, ugostitelja, zračne luke i Croatie Airlines po kojoj su zimi svi trebali skinuti cijene na minimum, tj. da budu otvoreni tijekom zime bez profita, no istime bi smanjili zatvaranje kapaciteta koji donose gubitak. Projekt je rezultirao otvaranje tri linije sa dva dnevna polaska, uz dalju intenciju otvaranja zimskih linija sa po dva polaska. Nažalost nakon samo dvije godine od projekta se odustalo. Da bi se sezonalnost smanjila potrebno je prvenstveno pokrenuti ovaj projekt, te sve subvencije za avio prijevoznike uvjetovati produžavanjem linija i tijekom zime. Iskreno, najveći prijevoznici koji imaju brojne linije i polaske (easyJet, Eurowings, Norwegian, TUI, Volotea) morali bi iznaći načina da bar dio linija produže na zimu. Naravno, uz maksimalni angažman svih turističkih, hotelijerskih, ugostiteljskih i ostalih (organizatori kulturnih, sportskih, zabavnih, show, gospodarstenih, kongresnih i inih manifestacija) faktora u Dubrovniku.

Povezanost sa mikroregijom

Dubrovnik, za razliku od Zagreba, Beograda ili Ljubljane, nema vrlo velikih aerodroma u okolici koji bi mu odvlačili putnike. U krugu 250 km nalazi se Split (3,1 milijun putnika), Tivat (1,3 milijuna), Podgorica (1,2 milijun) i Mostar (28.000). Najveća konkurencija je Tivat koji je udaljen tek 70-tak kilometara, no lokalna pretrpana cesta, prilično neprohodna granica i trajekt na kojem se stvaraju gužve posebno ljeti, produžavaju vožnju između ova dva aerodroma na sat i pola, često kada i dva sata.

Dubrovnik je bio, prvi u regiji nakon Niša, koji je pokrenuo međugradsku autobusnu vezu sa gradovima koji mu gravitiraju. Tako danas operira autobusna linija koja povezuje otok Korčulu (sa stanicama u svim mjestima od Vele Luke do Korčule), poluotok Pelješac (Orebić, Ston i druga mjesta), te usputna mjesta do Dubrovnika (Slano idr.), a operira tri puta dnevno. Za grad Dubrovnik iz zračne luke Arriva ima 9 polazaka dnevno, dok Platanus ima i do 25 dnevnih polazaka ovisno o sezoni, a minimalno 30 minuta nakon svakog dolaska aviona. Javni gradski prijevoz Libertas za Dubrovnik operira linije 11, 27 i 38 sa 8 dnevnih polazaka, dok za Grudu (linije 11, 31 i 38) ima 10 dnevnih polazaka, Vitaljinu (linije 27 i 31) ima 8 dnevnih polazaka, za Cavtat (linija 31) ima 5 dnevnih polazaka i za Molunat (linija 11) 3 polaska dnevno.

Aerodrom ima čak 15 rent’a’car poslovnica, među kojima i sve najpoznatije globalne rent’a’car kompanije.

Glavni problem Zračne luke Dubrovnik je cestovna povezanost sa Dubrovnikom. Magistralna cesta sa samo dvije trake je puno pretrpana kako lokalnim prigradskim prometom, tako i putnicima za Zračnu luku, ali i tranzitnim putnicima iz Albanije i Crne Gore za Europu. Ovo je jedini pravac za sve te putnike, koji je ljeti toliko pretrpan da put traje i više od sat vremena. Stoga bi trebalo napraviti obilaznicu oko Dubrovnika koja bi se vezala na Zračnu luku Dubrovnik te istime omogućila brz protok putnika do Dubrovnika i gradova zapadno od njega. Županija ima u planu brzu prometnicu do Osojnika koja će se vezati na budući autoput do Ploča i dalje do Splita.

Zanimljivost aerodroma je da neposredno ispod USS ima prirodni fenomen Đurovića špilju, potpuno uređenu za turiste. Na prostoru aerodroma postoje i nasadi maslina, te aerodrom proizvodi svoj vlastiti brend maslinovog ulja.

Kada se zbroji sve gore napisano, Dubrovnik je definitivno najbolje vođen aerodrom u regiji. U svemu u vrhu, u nečemu i broj jedan, no sveukupno istinski lider. Stoga je za očekivati u budućnosti još više dobrih vijesti iz Dubrovnika.