Zbog manjka radnika Slovenske kontrole zračnog prometa u Portorožu će se dana 11, 12, 21. i 27.5. letjeti samo od 10:00 do 13:00 i od 15:30 do 18:30 sati. Tako je bilo i 4, 5, 6. i 7.5. Pobogu, ovo je već postalo pravilo, a ne više izuzetak. Portorož mora nešto napraviti po tom pitanju!
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Portorož
I toga Portoroža je smjeh i gledati oooo 🙃😭
Redukuju?
Ništa neobično. POW je samo slika države u raspadanju.
Portoroz se raspada, konstantno povecavaju takse, napusta ih generalna avijacija, skole redukuju nalete, potpuno besmislen vlasnik i uprava.
A jel?
Baš me zanima po čemu je vlasnik “besmislen” ako je aerodrom očito dio šire turističke i poslovne strategije MK Group, a ne projekt koji živi isključivo od generalne avijacije i školskih naleta. Naravno da povećanje taksi nije popularno, ali danas praktički svi mali regionalni aerodromi imaju problem troškova, manjka osoblja i održivosti poslovanja. A ako je glavni problem trenutno manjak kontrolora leta u Sloveniji, onda nije baš pošteno svoditi cijelu priču na to da se “Portorož raspada”.
Pa koje tacno sire strategije? Ko leti uopste za Portoroz?
Šira strategija vjerojatno nije zamišljena tako da aerodrom sam po sebi bude visokoprofitabilan kroz broj putnika ili školske nalete, nego da služi kao infrastruktura za premium turizam, poslovne investicije i nekretninske projekte u regiji. Takvi mali aerodromi često imaju smisla upravo kao “gateway” za imućnije goste i poslovne ljude koji ne žele putovati preko velikih komercijalnih aerodroma i voziti još nekoliko sati do destinacije.
I realno, u Portorož ne leti masa putnika kao u neki low-cost hub — ali to ni nije poanta. Izglednije je da ciljaju segment ljudi koji dolaze privatnim avionima, business jetovima, charterima, helikopterima, odnosno goste koji si mogu priuštiti luksuzni smještaj, marine, golf, wellness i sličan tip ponude. Jedan takav gost često lokalnoj ekonomiji ostavi više novca nego desetci “običnih” turista.
To se uklapa i u logiku grupacija poput MK Group, koje ne gledaju nužno aerodrom izolirano, nego kao dio šireg ekosustava turizma, hotela, nekretnina i investicija na Jadranu. Mali aerodrom u tom slučaju postaje strateška infrastruktura i element prestiža destinacije, a ne klasičan biznis temeljen na velikom prometu.
Naravno, to ne znači da problema nema. Mali regionalni aerodromi danas svugdje imaju rast troškova, problem kadra, održavanja i regulative. A ako dodatno postoji manjak kontrolora leta u Sloveniji, onda je dio operativnih problema izvan same uprave aerodroma. Zato mi je ipak pojednostavljeno cijelu priču svesti na “aerodrom se raspada” ili da je vlasnik “besmislen”, jer očito postoji širi kontekst i drugačiji model poslovanja od klasičnog putničkog aerodroma.