analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Deutche Aircraft

Bojim se da je Deutsche Aircraft jako krivo postavljen. OK, uzeli su stari avion Dornier 328 koji se proizvodio od 1990. do 2000. i proizveo se u 107 primjeraka što u turbopropnoj, što u jet varijanti. Doradili su ga i osuvremenili, produžili za 2 metra (na 23,3 metra), te povećali broj putnika sa 33 na 40. Avion ima nešto veći MTOW od Dorniera 328 i to za 1,67 tona, za polijetanje treba stazu od 1082 metra (1200 metara Dornier 328), dok su sve ostale karakteristike aviona jednake.

I mislim da su opako pogriješili. Tko više kupuje ove avione? Godišnje se proda tek pokoji ATR 42-600, te par manjih Let 410 Turbolet, Cessna SkyCouriera i DHC-6 Twin Ottera. Sve zajedno dvadesetak aviona. Potpuno krivo tržište na kome Deutche Aircraft neće prodati avione, niti će imati održivu proizvodnju. Stoga ne treba čuditi da je avion prodan u samo pet primjeraka za majušnu kompaniju Private Wings. Konačno, teško će se netko odlučiti za tako malen avione, poglavito kod startupa, nove kompanije koja nije dokazana. Stoga smatram ovaj projekt potpuno promašen i bačenih preko 100 milijuna EUR u vjetar.

Kada bi kompanija vrlo brzo izbacila model od 70 putnika i time postala konkurent ATR 72-600 koji se trenutno prodaje u 50-tak primjeraka godišnje, možda bi prodali i 10-tak primjeraka u početku. Naime, Dash 8-400 se ne proizvodi, a ATR 72 doslovce više nema konkurencije. Tu bi drugi proizvođač i te kako bio dobrodošao.

Da bi takav avion sa 70 sjedala bio uspješan on mora biti štedljiv, a sve ostalo je sporedno. Nema potrebe da takav avion ima veliki dolet. ATR 72-600 ima dolet od 1404 km. Nema potrebe za time. Nitko neće sa turbopropom letjeti više od 2 sata, tj. 1000 km. D328eco ima dolet od 1213 km. Veći model može imati i manje. Isto tako brzina aviona nije bitna. ATR 72-600 leti brzinom od 510 km/h, D328eco od 600 km/h, iskreno takav veći avion ne bi trebao letjeti brže od 400 km/h, bilo bi to i više nego dovoljno za kratke linije. Ako bi manji dolet i manja brzina omogućili veću ekonomičnost proizvoda onda to treba napraviti.

Još da kasnije naprave i model za 90 putnika, projekt bi možda i imao šanse. Nešto što su i Dash, i Embraer i ATR najavljivali i pokušali napraviti, ali nisu uspjeli. Takav model bi i te kako imao prođu i povećao bi prodaju i manjih modela od 70 i 40 sjedala.

No, ima li Deutsche Aircraft i financijske i logističke snage proizvesti takav duži model u skorije vrijeme? Bojim se da nema. Hoće li kompanije kupovati takav avion od neprofiliranog proizvođača? Bojim se da neće. Te može li proizvodnja od tek 10-tak aviona biti isplativa za kompaniju? Teško. Konačno, kako će Deutsche Aircraft postaviti servisnu mrežu, distribuciju rezervnih dijelova i podršku. Taško da to mogu napraviti iole kvalitetno. Na tome su i jači igrači slomili zube. Stoga iskreno ne vidimo budućnosti ovog aviona i bojim se da će to biti još jedan u nizu propali projekata, koji su tek potrošili novaca. Iskreno pitanje hoćemo li vidjeti i prve aviona za isporuku.