Inženjeri Centralnog aerohidrodinamičkog instituta Žukovski (TsAGI) izveli su poslednje testiranje modela aviona SJ-100 s novim ruskim motorima PD-8 koje je razvila United Engine Corporation. Motor se razvija kao deo programa zamene uvoza u ruskoj avio industriji.
Ispitivanja su vršena u podzvučnim i transzvučnim cevima instituta godinu dana. Koristeći mini brojače (najstariju metodu eksperimentalne aerodinamike, koja omogućava vizualizaciju protoka vazduha pri podzvučnim brzinama), stručnjaci TsAGI-a proverili su aerodinamičke karakteristike na spoju krila, pilona i gondole motora. Dobijeni rezultati će se koristiti prilikom letnih ispitivanja aviona sa PD-8 motorima.
Prethodno je TsAGI testirao PD-8 pri poletanju i sletanju SJ-100.
autor: Dejan Radojević, dopisnik (Moskva), foto: SJ-100
PD-8 i PD-14 su okosnica razvoja ruske civilne avijacije, onosno SJ-100 i MS-21. Koliko ja uhvatilh po internetu trebalo bi da budu uporedivi sa najnovijim zapadnim rešenjima, verovatno malo inferiorniji pre svega u pogledu ekonomičnosti. Sama konstrukcija motora i tehnologija izrade lopatica turbine, je koliko sam razumeo relativno lako savladana. Doduše, nisu išli na kompozitne, jer je skuplje i komplikovanije, a daje malu ili nikakvu prednost na motorima ove snage. Međutim, taj ih korak čeka na PD-35. Tu se bez kompozita ne može i to će im biti verovatno veliki izazov u budućnosti. Najteže je ispratiti razvoj modernih senzora i softvera za upravljanje motorom i u tom segmentu će verovatno najviše kaskati, ali ako postignu najavljene performanse, mogu to biti stvarno pristojne letilice. Efikasnost motora nadoknadiće bolja aerodinamika i manja masa u odnosu na B-737 MAX i A320NEO. Da je politička situacija bolja, ovo bi bila odlična vest za globalnu avio-industriju, da se najzad pojavljuje makar i stidljivo konkurencija duopolu i da civilna avijacija opet uhvati zamah razvoja. Ceđenje suve drenovine iz starih projekata iz 70-ih je stvarno dostiglo totalni apsurd i ozbiljno poljuljalo kredibilitet cele industrije.
Rusi su poznati po tri stvari:
1. Nepouzdana tehnologija koja se opako kvari
2. Neekonomični motori koji abnormalno troše (briga ih cijena goriva je jeftina) i koji imaju kratke cikluse održavanja
3. Opak nedostatak rezervnih dijelova za održavanje.
Nema tu kruha, nažalost.
Vi govorite opšta mesta i predrasude. U civilnoj avijaciji su decenijama opsluživali dobar deo planete letilicama i ljudi su nekako leteli i živeli. O vojnoj da i ne pričamo. Pogledajte koliko godina lete njihove mašine po celom svetu. Naravno, od osamdesetih je nastao ogroman jaz između njih i zapada i to je činjenica. Neekonomičnost i kratki resursi motora su upravo posledica zastarele tehnologije koja ne može da se meri sa nečim što je razvijano kasnije i konstantno unapređivano i jeste kuburili su sa tim uvek. Ovde govorimo o potpuno novim motorima i novim letilicama. MS-21 je aerodinački napredniji, lakši i ima više kompozita u strukturi nego A320 ili B737. Ako motori budu na nivou onoga što je najavljeno, biće to odlična mašina. Nedostatak delova je logičan kada ulaziš na tržište. Ne može se porediti sa nekim ko ima razrađenu mrežu servisnih centara. Sve ovo što navodite bi značilo da projekat ne može uspeti, da je situacija redovna, ali nakon sankcija, ukidanja sertifikata i opšte polarizacije ovi projekti moraju da uspeju kao i kineski COMAC. Nemaju izbora, kupovina na tržištu više nije dugoročna opcija, sve i da rat sutra stane i prekinu sankcije.
Ne, ne mora uspjeti. SSJ-100 nije uspio, zašto bi onda MC-21. I to još bez zapadne tehnologije. To će biti vrlo neekonomičan i prilično nesiguran avion.
SSJ-100 je uspio, na svojoj koži je istrpio čitav niz propusta i tehničkih i političkih i opredijelio je pravce razvoja ukupne ruske avijacije (popunio je jaz u projektovanju u zadnjih 30 godina ) . Taj avion se svakodnevno koristi i svakim danom mu je veća popularnost. Sa novom izvedbom će skinuti sa sebe ostatke ljage koja mu je nametnuta (francuski dijelovi motora najviše pravili probleme a pripisivalo se rusima, kao samo jedan primjer), i nastaviti svoju ulogu regionalnog aviona u Rusiji i još nekim zemljama, šta ga briga za zapadne zemlje, imaće uvijek dosta tržišta. MC21 koristi dobar dio iskustva u projektovanju koje je utro SSJ100. Na kraju krajeva, mi iz državica Balkana sa uništenom privredom unaprijed znamo kako neki visoko tehnološki proizvod NE VALJA i neće uspjeti? Šta je to naše što možemo predstaviti kao uspješan proizvodi?
SSJ-100 je jako loš projekt koji je doživio potpuni fijasko na zapadu. Naručile su ga ruske kompanije po direktivi. On će sada imati nešto veću proizvodnju SAMO zato što Rusije nema alternative. Inače bi projekt neslavno propao.
Da nema političke direktive Boing bi odavno bio u stečaju zbog fijaska sa B737 max, Bombardier bi samostalno prodavao C seriju i još štošta bi se drugačije izdešavalo u avio-industriji. SSJ je ponajviše problema imao sa francuskim motorima, videćemo kako će to ići sada. Svakako ih ne bi otpisao.
SSJ-100 nije uspio zbog dva ključna razloga. Prvi loš motor za koji je kriv francuski partner koji je bio zadužen za izradu tzv.vruceg dijela motora i nepostojanje servisne infrastrukture. Za očekivati je da će se greške ispraviti. Motor PD-14 je novi, moderan proizvod. Zapadni djelovi su zamijenjeni ruskim a servisna podrška, jednostavno mora biti bolja. Očekujem da će SJ-100 i MS-21, postati zamajac daljeg modernog razvoja ruske civilne avijacije.
Zar stvarno mislite da će se Rusi pribrati i srediti servisnu infrasrukturu?
Hoće. Ali će potrajati.
Pa nekako ne vidim da su to kod SSJ-100 uspjeli srediti u 13 godina. Koliko će to trajati? 10, 20, 30 godina? Imaju li kompanije toliko strpljenja?
Razvoj projekta SSJ-100 se razvijao kada se Rusija počela oporavljati od raspada SSSR-a. Ruska avio industrija tog vremena je bila veoma primitivna i neprilagođena uslovima svjetske civilne avijacije. Njihova avio industrija je bila naviknuta na proizvode koji su prihvatljivi za Rusiju, bez obzira na kvalitet, potrošnju, izvoz…i beskonačne subvencije iz državnog budžeta za sve i svašta. SSJ-100 je trebao biti prekretnica. Moderan avion, sastavljen najvecim dijelom od zapadnih djelova, što je trebalo da ulije povjerenje u kvalitet i biti dobar izvozni proizvod. Međutim, mislim da je najveći problem u ruskoj avio industriji a i u ostalim segmentima to što nema preduzetničkog duha. Zastarjela strategija, proizvode se avioni državnih kompanija, koje opet svoje proizvode prodaju državnim kompanijama, pod pritiskom državnih organa…Jednostavno, nema preduzetničke konkurencije u borbi za bolji proizvod i nalaženju većeg broja kupaca. Nije se obraćala pažnja na to da avio kompanije neće kupiti avione, kojima se servisiranje čeka mjesecima. Da se poruči dio i da se čeka dok se ne proizvede. Svako prizemljenje aviona za kompaniju je trošak. A duga prizemljenja su za kompanije katastrofa. Odgovorni nisu pravovremeno reagovali da se napravi široka servisna mreža sa rezervnim djelovima. Upravo je to najveći razlog zašto SSJ-100 nije uspio. Inače, radi se o dobrom avionu.
Očekujem da je projekat SSJ-100 bio dobra lekcija za rusku avio industriju i da će se prilagoditi potrebama avio kompanija. Ali to se neće desiti tako brzo. Tek kada obezbijede dovoljan broj aviona za svoje tržište, okrenuće se izvozu i stvaranju šire servisne mreže van Rusije. Rusija za to itekako ima kapaciteta a da li će imati i političke volje, organizacionih sposobnosti, ozbiljnijeg preuzetničkog duha, vidjećemo.
Ok, ali ako je to tako kako to da nisu 13 godina reagirali. Paako niu 13 giduna sa SSJ100 zasto mislite da ce sa MC21?
Zbog nebrige, nezainteresovanosti, neposvecenosti poslu…Mislim da je sada unutrašnja politicko-ekonomska klima drugačija i pritisak na odgovorne veći.
Nije. Sad je jos gora klima jel.imaju osiguranu prodaju iducih 10 godina u Rusiji.
Možda. Ali, mislim da neće moći ignorisati svoje saveznike Iran, Sirija, Kuba…da čekaju da popune svoje tržište pa tek onda njima prodavati. Moraće zbog nekih političkih dilova, a i trebaće im novca. Da ne pominjem koja je Iran Meka za proizvođače aviona. Hvali im preko 300 aviona. I naravno, ti avioni će se morati servisirati. Da bi zadržali neku poziciju alternativnog snabjdevača, Rusi to moraju učiniti. Jer na tržištu se pojavio opasan igrač za ulogu alternative, Kina. I ako još uvijek nisu neki respektabilan faktor u tom segmentu, s obzirom da uveliko zavise od zapadnih djelova, ali vremenom mogu biti. Kinezi mnogo ozbiljnije shvataju biznis od Rusa. Očekujem da će biti bolje. Koliko bolje, vidjećemo. Volio bih da uspiju, da se razbije monopol Boinga i Erbasa, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta, bezbednosti i cijena u avio industriji.
Dali ste mi sada i te kako razmišljati, ali i temu za novi članak. Hvala vam na tome.