analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Air France

Mi jednom godišnje idemo na interkontinentalne turneje. Prije je organizacija putovanja za grupe bila  vrlo laka i jednostavna, dok danas prolazimo pakao. Naime, prije je primjerice Air France imao svoju poslovnicu u Zagrebu preko koje ste rješavali sve potrebe svoje grupe. Sa njima ste pregovarali, preko njih ste kupili grupnu kartu, dogovarali predimenzioniranu prtljagu, check-in za cijelu grupu i sve ostale vaše potrebe. Bili su vrlo ljubazni i susretljivi, te su vam bitno olakšali sve probleme. Tako smo mi imali velike bubnjeve na letu za Peking koji su prelazili dimenzije, ali su bili okrugli. Poslovnica Air Francea ih je prihvatila kao normalnu prtljagu iako su išli preko šaltera predimenzionirane prtljage. Najbolja je pritom bila poslovnica Emiratesa, sa kojima smo putovali 2018. za Shanghai. Te dvije gospođe tamo su nas zamolile za sastanak u Westinu (kompanija je platila i piće u hotelu), gdje smo riješili sva pitanja (npr. veće prtljage), one su nam sugerirale neke stvari, čak su nam i ponudile neke privilegije koje inače ne postoje u redovnoj individualnoj prodaji. Nakon toga smo se čuli bar 4-5 puta prije nego smo realizirali putovanje. Veliki respekt. Upravo zato i ne treba čuditi da je Emirates imao 4-5 glupa na letovima što je 1/4 aviona.

No, danas to više nije moguće. Za prošlogodišnji let na Martinique smo tražili preko centrale Air France grupnu kartu, no oni su nam rekli da to više nije moguće, da oni tu uslugu više nemaju i da to možemo napraviti samo preko agencije. Tako smo i napravili pa smo išli preko agencije u kojoj radi naš dopisnik Alen Foglar. To naravno košta više jer morate platiti i agencijsku proviziju. No, alternative nemate. Jako je malo kompanija koje i dalje imaju grupna putovanja preko njih u Europi, dobar dio ih traži prodaju preko agencije.

Uz to smanjena je količina privilegija koje imate. Prije ste mogli besplatno mijenjati imena putnika sve do 15 dana prije puta. Sada to nije moguće. Mijenjati ih možete do 30 dana prije puta, ali uz nadoplatu. Glupo, jer vi kupujete kartu 3-4 mjeseca prije puta za grupu i ne može znati hoće li vam se neka mažoretkinja razboljeti ili imati neki drugi razlog radi kojeg neće otputovati. Jednako tako ste mogli dodavati imena 15 dana po kupnji karte po istoj cijeni, ako se radi do 10% veličine grupe. Danas to više nije moguće i svaku narednu kartu plaćate po tada komercijalnim vrijednostima. Tako smo mi kupili 22 karte za Martinik po 1045 EUR, još jednu po 1120 EUR samo dva dana kasnije i posljednju po 1223 EUR samo pet dana kasnije.

Uzgred cijene grupnih karata su bitno skuplje od individualnih. Bar 20% skuplje, koji puta i više. Koja je to logika. Zar nije normalno da kompanije prodaju odjednom 20, 30 ili više karata. Kako im individualna prodaja gdje prodaju 1, 2, 3 ili 4 karte može biti logičnija? Zar nije kompaniji bolja opcija da odjednom proda više karata? Krajnje glupo.

Što bi kompanije trebale davati grupama da budu zadovoljne. Cijenu kao i kod individualnih putnika ili ne veću od 5%, maksimalno 10% spram individualnih putnika. Jasno da se karta može kupiti preko ureda za grupna putovanja direktno, a ne preko agencije. Obavezno grupni check in, dakle kada upišete kod svoje grupe da odjednom možete isčekirati sve svoj putnika da sjede zajedno u istom dijelu aviona. Nažalost to danas nije tako, pa kod Air Francea morate chekirati svakog putnika posebno i onda vas razbaca po cijeloj kabini, čak i odvoji dvanaestogodišnjake od roditelja. Katastrofa za grupu koju morate nadzirati. A da platite sjedala to vas košta dodatnih 1200 EUR. Puno na kartu koja košta 26.000 EUR za cijelu grupu od 24 osobe. Dodavanje do 10% osoba bar 10 dana od kupnje prvih karata. Promjena imena do 15 dana prije leta bez naplate, a do 20% grupe, odnostno 35% grupe do 30 dana prije leta. Imati call centar preko kojeg možete rješavati probleme svoje grupe. To kompaniju košta jako malo. Zanemarivo malo. A imali bi daleko više grupnih putnika.