Je, da, svašta se nešto piše o Meksiku, i ono da će vas orobiti, silovati, ubiti, da ne smijete nigdje izaći izvan hotela, ni u ludilu sami bauljati okolo. OK, ima kvartova u Meksiko Cityu gdje ni u ludilu na smijete zaustaviti automobil ili izaći iz njega, ako netko stane ispred vas doslovce stisnete gas i gazite, prošao sam kroz dva takva kvarta, ima toga i diljem Meksika, no ja sam ipak prošao cijeli Meksiko City, bio u njemu i noću, prošao kroz istinsku meksičku provinciju, svjesno i namjerno, i baš ništa mi se nije desilo (osim jedne doslovce policijske pljačke o kojoj sam pisao u putopisu o Cancunu).
Da, Meksiko City je vrlo siromašan. Sve je ovdje baš jadno, u centru grada niz ulica ima tisuće uličnih preprodavača koji robu prodaju na plahtama i kad dođe policija svi bježe glavom bez obzira. Ovdje doslovce možete kupiti od igle do lokomotive. Za veliku većinu lokala koji prodaju takose i sličnu hranu trebate antitetanus kada ih samo pogledate, što mene nije spriječilo sa u njima jedem i to odlično jedem (što je veća rupa to se bolje jede – staro pravilo). Većina fasada se raspada. Auti su stari i izubijani. Brdo sirotinje baulja ulicama, brdo uličnih zabavljača posebno plesača žica lovu, sve je prljavo, jadno, neuređeno. I baš svaki lokal ili jača stambena zgrada u Meksiko Cityu ima policajce ili zaštitare sa dugim cijevima. Ono, koma je kad ulazite u manju trgovinu a na vratima lik u uniformi drži automat. I svagdje vas pregledavaju. Ceste su posebna priča, rupa na rupi, malo je cijelog asfalta. Lokalno stanovništvo doslovce jednom godišnje mora mijenjati gume jer ih unište na cestama.
No, u toj sirotinji i bijedi, Meksiko City ima i te kako što ponuditi i grad je vrlo lijep. Pa ne treba čuditi, ogroman je to grad, jedan od najvećih na svijetu. Kako sam u Meksiko Cityu bio desetak dana istinski sam ga cijelog obišao i upoznao. Putovali smo Uberom (baš jako dobra i sigurna opcija), jeli lokalnu hranu, družili se sa lokalcima koji su istinski prekrasni ljudi. I prošli daleko više od samog centra grada.
U Meksiko Cityu obavezno morate vidjeti Constitution trg sa prekrasnom katedralom, palačama i vladinim zgradama. Dalje posjetite Baziliku Gospe Guadelupske (istinski fascinantno), nacionalnu palaču za koju vam treba bar 2 sata da ju obiđete (Palacio National), Palaču lijepe umjetnosti, ostatke velike piramide u Tenochtitlanu, spomenik Božice pobjede (spomenik nezavisnosti Meksika), fascinatnu zgradu centralne pošte (Palacio postal), spomenik revoluciji (trijumfalna vrata), prefascinantan kraljevski Chapultepec dvorac na brdu iznad grad (umrete dok se popenjete, ali istinski vrijedi), Polanco, monumentalni spomenik Alameda Central sa prekrasnim parkom, Santo Domingo trg i svakako prošećite avenijom Francisco Maderu, popite kavu ili nešto pojedite. Prošećite i ulicom Moneda i desetak okolnih ulica gdje ulični prodavači istinski prodaju sve i svašta na ulici.
Meksiko city ima više desetaka muzeja, no svakako posjetite Muzej Soumaya, Nacionalni antropološki muzej, Nacionalnu umjetničku galeriju, Palace Iturbide, Muzej grada Meksika, Muzej arhivske fotografije i svakako obiđite Palacio National. Od zabavnih muzeja posjetite muzej čokolade, muzej ekonomije (jedini na svijetu) i muzej telegrafa. I obavezno posjetite više nego velik i fascinantan zoološki vrt u kome imate masu životinja, pa čak i pande.
Dok ste u Meksiko Cityu svakako jedite domaće specijalitete. Takosa imate na svakom ćošku, malo su drugačiji nego kod nas, većina ih se poslužuje u manjim polutvrdim tortiljama. Okusa ima milijarda, no u konačnici sami odlučujete što ćete staviti unutra (koje meso, grah, kukuruz, umake, ljutinu…). I nisu baš tako ljuti kako se govori. Kada sam na svadbi napravio svoj takos (a ja jedem bolesno ljuto), lokalni Meksikanci su ga probali i rekli su mi da nisam normalan da oni to ne mogu jesti. Dok sam bio u Meksiku pojeo sam desetke različiti takosa. I baš ni jednom dva ista. Još jedno jelo na bazi tortilja zove se Quesadillas (tortilja punjena sirom i pečena na štednjaku). Na tortiljama se bazira i Fahitas koji se češće poslužuju sa piletinom nego sa govedinom ili svinjetinom, Enciladas (sa jakom sosom od rajčice), te Chilaquilas (tortilja sa salsom, sirom, halapenjo papričicama, prženim jajima i kiselim vrhnjem). Svakako probajte Pozole (juha od pilećeg temeljca i rajčice, sa kukuruzom i ljutinom) i Soupa Asteca (juha od rajčice sa avokadom, sirom i komadićima tortilje). Probajte i Gurditas (prhko tijesto punjeno nadjevima, grahom, sirom, jajima, gljivama, krumpirom i govedinom), Nachos (svi znamo što je to, ali u Maksiku ih jedete sa tonom umaka i rezanim povrćem), Tamales (posebno tijesto sa govedinom ili svinjetinom, rižom i sirom, moguće i sa žabama i mravima, koje se kuha), Tlayudas (velika tortilja koja se najčešće zove meksičkom pizzom), Chicorrones (hrskava svinjska kožica pržena u dubokom ulju sa ljutim i drugim umacima pa je svaki zalogaj drugačiji), Elotes (cijeli kuhani kukuruz no poslužuje se sa majonezom, čilijem i sirom) i Chile relano (punjeni čili, sa sirom i mesom, te umakom od rajčice). Za dva jela koje se ovdje jede istinski trebate jak želudac, a to je Chiniculia (pečene ličinke moljaca) i Mravi Cicatana (dimljeni i prženi mravi).
Od deserata probajte Churros (tijesto u šećeru i cimetu preliveno vrućom čokoladom), Mole (vrsta tvrđe palačinke sa čokoladom i orašastim proizvodima), Churros (inače španjolski desert, ali ovdje vrlo popularan i jede se sa čokoladom ili umakom od karamele) i Chile en nogada (divovska čili papričica punjena krumpirom, kuhanim breskvama i kruškama, u umaku od oraha uz sjemenke nara). Meksiko City je poznat i po vrhunskim čokoladama, što ne čudi jer je čokolada porijeklom upravo odavde.
Naravno dok ste u Meksiku pijte tekilu. I da odmah ubijemo jednu predrasudu, tekila koja se pije u Europi je superjaka, jedno od najjačih pića koji se poslužuju. No, u Maksiku nije tako. Ovdje možete kupiti stotine vrsta tekila, većina ih nije jača od naše rakije, a možete kupiti i vrlo blage, ali i ekstremno jake. Na svadbi na kojoj sam bio kum i kuma stoje na stolicama i drže okrenutu bocu tekile, a kod kuma prolaze muškarci, kod kume žene, sa glavom okrenutom prema gore i piju tekilu. Svako prođe više puta. Nama na stol je na moj zahtjev konobar donosio tekile čim bi prethodne popili, krenulo se sa 5 tekila, završilo sa 30, jer su svi došli kod nas piti. Popilo se te tekile, o da i te kako se popilo. Moja tadašnja supruga se opako napila, a i većina ljudi za našim stolom.
No pijte i Mezcal (žestoko piće od agave), Tapeche (blago alkoholno piće od fermentirane kore ananasa, sa cimetom i smeđim šećerom), Pulque (alkoholno piće od soka biljke maquey, ne može se puniti u boce da ne eksplodira) i Ponche (ledeno kuhano vino sa kompotom i cimetom). Od bezalkoholnih pića probajte Agua frescas (koji se pije sa okusom limuna, hibiskusa, čija sjemenki ili guave), Ageamiel (bezalkoholno piće agave) i Hochatu (biljno mlijeko sa cimetom, vrlo slatko). Svakako pijte i vruću čokoladu po kojoj je Meksiko City poznat, no ovdje se ona radi sa vodom, a ne mlijekom, te često kada u istoj možete dobiti i ljuti čili. Posebna vruća čokolada je Tajete (koja se nakon kuhanja ohladi pa se pije hladna). Probajte i vrući Atole (od kukuruza sa čokoladom).
Kako god Meksiko City će vas okupirati sedam dana, tu ćete se ubiti u hrani i piću, svašta nešto vidjeti i naučiti potpuno drugu kulturu, toliko različitu od naše. Ako imate prilike moja vruća preporuka da odete tamo, u kombinaciji sa Cancunom i Chicen Itza-om. Inače u neposrednoj blizini Meksiko Citya postoji i ogromno arheološko nalazište Teotihuacan, no o njemu u idućem putopisu.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric
