Tenzing-Hillary Aerodrom, poznatiji kao Lukla Aerodrom me uvijek fascinirao, pročitao sam tonu toga o njemu, pogledao stotine videa, čak sam i na flight simulatoru poletio sa Lukle, teško, jako teško, no uspio sam poletjeti. Lukla je zadnji aerodrom prije Mount Everesta, pa zato sve ekspedicije na najviši vrh na svijetu idu od tamo. Konačno Lukla nije cestama povezana sa ostatkom Nepala, pa putnici pješice putuju 8 dana do prvog grada. Stoga se i sav cargo za mjestašce prevozi avionima. Upravo zato na aerodrom slijeće ogroman broj aviona. Aerodrom se nalazi na 2.847 metara nadmorske visine.
Lukla je najopasnijih aerodroma na svijetu. Naime, njegova pista ima samo 527×30 metara. No, na Lukli nema abortiranja letova. Jer ako ne stanete nakon što sletite na prag 06 zabit ćete se u zid pansiona. Jednako tako ako ne uspijete poletjeti sa praga 24 završit ćete u ogromnoj provaliji visokoj nekoliko stotina metara. Sama uzletno sletna staza ima nagib od 11,7% (uzbrdo kod slijetanja, nizbrdo kod uzlijetanja). Staza se nalazi u samom selu te su kuće sa obije strane staze, a kada nema letova lokalno stanovništvo koristi stazu za svoje potrebe.
Na aerodrom slijeću samo mali STOL avioni i to De Havillad DHC-6 Twin Otter, Dornier 228 i L-410. Upravo ove avione imaju tri kompanije koje lete na Luklu i to Sita Air, Summit Air i Tara Air. Ove kompanije lete za Katmandu i Manthali.
Aerodrom ima 4 parkirne pozicije, no u sezoni letova zna biti i po pet aviona na aerodromu. Operacije su izuzetno čudne za europske relacije, pa tako avion koji će tek poletjeti skrene na prag 24 nakon što je peti avion sletio, potom peti avion skrene na stajanku a ovaj na pragu 24 poleti. Stajanka za avione je na desnu stranu, a na suprotnu stranu od uzletno-sletne staze (lijevu) je helidrom koji prima 4 helikoptera, najčešće vojske i policije. Iz Lukle leti i helikopterska kompanija Air Dinasty. Aerodrom ima mali terminal.
Aerodrom je zatvoren dobar dio godine, a 50% letova se ne uspije ostvariti radi vremenskih neprilika poglavito tijekom sezone monsuma. Na aerodrom mogu slijetati samo piloti koji imaju posebno školovanje i koji su ostvarili više od 100 STOL letova, imaju više od godine dana iskustava na STOL letovima u Nepalu, te su odradili najmanje 10 letova na Luklu uz instruktora. Nevjerojatno, ali 2019. je aerodrom ovog malog mjestašca imao čak 129.508 putnika. Aerodrom ima najviše letova od III. do V. i od IX. do XI. mjeseca kada ostvari i do 50 dnevnih letova.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Tara Air
Koji je u Evropi najzahtjevniji ili najopasniji. Da li je Madeira Funchal
Najstrasnije sletanje koje sam ja doziveo je sletanje na stari HK airports – Kai Tak. Jedan zaokret neki minut pre sletanje skoro pod pravim uglom, pa letenje iznad zgrada na nekoliko desetina metara, imao sam utisak da ce avion zakaciti te zgrade tockovima. Ja mislim da je dosta putnika koji su sedeli pored prozora pozurilo u WC posle sletanja.
Sletio sam na Kai Tak i poletio sa njega. A i gledao sam par sati slijetanja iz jednog parka samo par metara od aviona. Opako, opako.
Stoga sam na simulatoru sletio na Kai Tak i čovječe! Opako. Jedva sam to uspio. Ništa insrumentalno, sve vizualno, a kapetan je doslovce stalno urlao što da radim i kako da ispravim avion.
Jako zanimljivo!
Kad smo već kod sigurnosti, bilo bi interesantno da kad stignete napišete članak o nesrećama i broju žrtava komercijalnih letova u 2025. Hvala
Hvala.
Vjerojatno ćemo i napisati taj članak.
Jeste li kupili licencu za flight simulator ili imate sa torenta?
Govorim o velikom flight simulatoru Flight Simulator no. 1 u Zagrebačkoj 130a gdje imate kompletno sav kokpit, slično kao u pravom avionu.
Kako se snalazite na simulatoru? Mislite li da li bi mogli pokrenuti pravi avion?
Letio sam ja na ovom simulatoru u Zagrebu, ali i na pravom, profesionalnom simulatoru Lufthanse u Beču. Ne zanosim se da bi radi toga mogao letjeti, čak ni u velikoj nuždi.
Cool! Onda onaj aerodrom na Karibima “Saba” je mala maca za ovaj🙂
Da.
Od ove zračne luke vjerojatno je delikatnija, iako ne nužno opasnija, zračna luka Paro koja je ključna za zračni promet i poveznice sa svijetom države Butan. Prilikom prilaska zračnoj luci zrakoplovi doslovno lete unutar uske doline – kanjona čiji su rubovi iznad zrakoplova i pri tome moraju manevrirati unutar istog (savladavati zavoje unutar uske doline – kanjona) kako bi uopće pristupili završnom manevru slijetanja. Ovo se uvijek radi pri dobrom danjem svijetlu i ručno jer tom načinu ovdje alternative nema. K tome je Paro još zanimljiviji jer na njega slijeću ozbiljni, mlazni zrakoplovi s apsolutnom dominacijom A319.
Tocno,
Zračna luka **Paro (PBH)** u Butanu posebna je iz nekoliko razloga:
* **Jedna od najopasnijih i najzahtjevnijih zračnih luka na svijetu** ✈️
Okružena je **strmim Himalajama**, a prilaz zahtijeva nagle manevre kroz usku dolinu.
* **Vrlo malo pilota smije tamo slijetati**
Samo **posebno certificirani piloti** (njih nekoliko desetaka u svijetu) imaju dozvolu za slijetanje u Paro.
* **Slijetanje se obavlja gotovo isključivo ručno**
Zbog terena i vremenskih uvjeta, **nema klasičnog instrumentalnog prilaza (ILS)** kao u većini velikih zračnih luka.
* **Letovi su ograničeni na dnevno svjetlo**
Noćna slijetanja nisu dopuštena zbog složenosti prilaza.
* **Spektakularan pogled** 🌄
Putnici prolaze tik uz planinske vrhove, sela i samostane – slijetanje je samo po sebi doživljaj.
* **Relativno visoka nadmorska visina**
Oko **2.235 m**, što dodatno otežava performanse zrakoplova.
Zbog svega toga Paro ima reputaciju **jedne od najdramatičnijih i najuzbudljivijih zračnih luka na svijetu**.
I nema go arround.
Super sto koristite AI za pisanje odgovora 🙂
Sta fali dobre su informacije. Nemam nista protiv ai dok se ne zloupotrebljava