analiza objavljena: 16.6.2018; analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Aerodrom Lošinj

Minijaturna češka kompanijica Silver Air pokrenula je od lipnja ove godine letove iz Lošinja za Zagreb, Pulu, Split i Lugano. Letovi su počali 25.6. i održavat će se do 19.9. Vrlo pohvalno, inovativno, ali i sa mnogim dvojbi.

Mnogo letova i malo putnika

Broj putnika u Lošinju već godinama pada. 2015. Lošinj je imao 13.410 putnika, 2016. 6.402, a prošle godine tek 6.042 putnika. ZL Lošinj je u bolji godinama imao oko 10.000 putnika, a oscilacije putnika su iz godine u godinu ogromne, znale su biti i preko 100%. Ipak prošle godine broj putnika je stvarno ozbiljno pao.

Broj operacija je daleko više stabilan i kreće se između 3.000 i 4.300. Ovo je produkt činjenice da na ZL Lošinj prvenstveno slijeću sportski i mali poslovni avioni. Ovi avioni dovoze entuzijaste (manji sportski avioni) i visokoplatežno sposobne poslovnjake. Čak i u godinama u kojima su se uspostavile neke avio-linije broj putnika bi porastao za duplo i više, ali broj operacija bi se neznatno povećao. Jasno, kada je većina letova sportske i poslovne avijacije.

Neke druge zračne luke u regiji imaju bitno manji broj operacija, no pritom daleko veći broj putnika.

*podaci za Niš su za 2015. godinu

Lošinj je ozbiljno limitiran u potencijalnom prometu ekstremno kratkom stazom od samo 900×30 metara koja omogućuje letenje tek par aviona i limitiranog broja kompanija koje imaju te avione u floti. Osim Let L-410 Turbolet, tek par aviona može sletjeti na ovu stazu, uz vrlo limitiran broj kompanija koje te avione imaju. Govorimo o avionima kapaciteta 10 do 30 mjesta, koji su neisplativi bez subvencija ili privilegija.

Aerodrom Lošinj otvoren je 1985. godine. Od 1986. Adria Airways je letjela ljeti sa Dash 7 (50 putnika). 1991. sa Lošinja je dva puta u nedjelju letjela Adria za Zagreb (u 8:40 i u 12:20 h), te petkom i nedjeljom po jednom Croatia Airlines u 18:20 sa Cessnom C-402 (9 putnika). Croatia je letjela na Lošinj do 1996. sa ATR-42. Nakon toga bi povremeno bio neki charter let manjim turbopropima, a zadnji puta veći avion je sletio 2010. godine kada je Austrian jednom tjedno, nedjeljom, letio za Innsbruck, ukupno 17 rotacija tog ljeta sa Dash 8-300 (50 sjedala).

Lošinjski aerodrom je u većinskom vlasništvu turističkih institucija Lošinja, Republika Hrvatska ima tek neznatno suvlasništvo

Kako je pista ozbiljno limitirajući faktor vlasnici lošinjskog aerodroma žele stazu produžiti na 1.800 metara, a što bi omogućilo slijetanje aviona kapacitete do 180 putnika. Terminalna zgrada je sada predviđena za četrdesetak putnika, te je potrebno je i ozbiljno proširenje iste. Ukupno je potrebno 35 milijuna EUR za ovaj projekt. Iako se isto spominje od 2005. godine, a zadnji puta je proširenje najavljeno za 2016. godinu, isto se nije desio. U projektu je trebalo sudjelovati lokalno hotelsko poduzeće Jadranka.

Silver Air krenuo sa letovima

Silver Air je češka kompanija sa sjedištem u Pragu, osnovana 1995. godine. Kompanija u floti ima samo dva Let L-410 Turboleta sa 17 sjedala. Osim za Lošinj, kompanija leti iz Lugana (Švicarska) na talijansku Elbu, te rumunjsku cargo liniju Timisoara-Cluj Napoca.

Inovativnost Silver Airovih letova ogleda se u dva oblika. Prvo govorimo o češkoj kompaniji koja će obnašati domeće letove u Hrvatskoj. Ovo je prvi slučaj da strana kompanija leti domaće letove u jednoj državi regije. U regiji samo Hrvatska ima domaće letove, a do sada su ih obnašali Croatia Airlines i Trade Air, od ove sezone i Silver Air:

Druga velika inovativnost je što Silver Air povezuje otok sa čak četiri destinacija. Nešto o čemu pričam godinama. Upravo to jest budućnost hrvatskih otoka. Mali aerodromčići sa stazom od 1.300 metara za turbopropne avione i letovima prema Zagrebu, Italiji, Austriji i eventualno obalnim lukama (ovisno o udaljenosti). Takve aerodrome trenutno ima Lošinj, Brač i Krk, pri čemu posljednja dva mogu primati i jetove. Takve manje aerodrome trebao bi imati Vis, Korčula i Rab, dok veći aerodrom sa stazom od 1.800 metara treba imati Hvar, te bi se Lošinjski aerodrom trebao produžiti na tu duljinu. Ostali otoci ili su premaleni ili su preblizu kopnu da bi aerodrom imao opravdanja.

U ovim projektima trebaju sudjelovati kako lokalne turističke organizacije (općinske i županijske), lokalne hotelske kuće, tako i državna turistička zajednica. No, država bi morala i osigurati sredstva za revitalizaciju otoka jer ovakve linije ne dovoze samo turiste i obogaćuju turističku ponudu, nego i omogućuju lokalnom stanovništvu bolju povezanost, kao i razvoj svakolikog društvenog života. A što pak znači motivaciju lokalnom stanovništvu za ostanak na otocima i prestanak iseljavanja. Primjer Sjevernoškotskih otoka je svakako vrlo znakovit. Tamo se financiraju takvi letovi, a učitelji, liječnici, državni službenici i razne uslužne djelatnosti (serviseri, edukacija, financije…) dolaze na otok jednom ili par puta tjedno po par sati. Zbog toga lokalno stanovništvo ne mora ići na kopno radi svake potrebe, nego “kopno” dolazi njemu. Učenici tako ne žive u učeničkim domovima nego profesori dolaze na otok pa profesor povijesti u jednom danu obavi sva predavanja (osnovne i sve srednje škole), idući dan profesor zemljopisa itd, dok su na otoku samo oni profesori koji imaju potrebu za punim radnim vremenom (matematika, domaći jezik, strani jezik). Ovo je u konačnici i jeftinije po državu (ne plaćaju se domovi, prehrana, odgajatelji, infrastruktura, logistika…), ali se i zadržava stanovništvo na otoku. Bez PSO ove zračne luke nemaju budućnosti osim možda Krka, Brača i Lošinja.

Konačno, linije mogu smanjiti rizik i potreban broj putnika tako da dobe 1 stop, pa linija za Zagreb iz Lošinja može ići preko Pule, a linija iz Brača preko Zadra. Ovime bi se dobilo i to da se ukine nelogična linija Zagreb-Zadar-Pula, gdje putnik do Pule putuje avionom duže nego automobilom.

*blizu Rijeci i povezan mostom sa kopnom, zapravo je ZL Rijeka

**do 2021. će se pista produžiti na 2.350 m

***900 metara, lokalne turističke organizacije žele produženje

Iako je ovo vrlo inovativno i pozitivno ipak je realizacija vrlo loša. Prvo je broj frekvencija trebao biti tri puta tjedno za Zagreb, dva puta tjedno za Split i dva puta tjedno za Pulu, te jednom tjedno za Lugano, sada je broj frekvencija smanjen za Split i Zagreb, te povećan za Lugano. Vrlo neprofesionalno da se red letenja mijenja tek par dana prije prvog leta.

Ukupno 7 letova iz Lošinja. Prvi problem je što let Lošinj-Lugano-Elba i nazad nije sustavno omogućen. Zašto ne? Pa to je bar jednostavno i vrlo praktično. U odlasku ima 50 minuta vremena konekcije, a u povratku 40 minuta. Više nego dovoljno, poglavito što se radi o istom avionu, koji ako kasni u dolasku ne može propustiti konekciju pošto će i ista kasnit. Iskreno nije jasno zašto se ne nudi i ova opcija, nego bi se trebale kupiti dvije separatne karte.

Nije baš najbolje organizirana ni linija za Zagreb. Linija je očito namijenjena P2P putnicima jer u dolasku mimoilazi veliku većinu konekcija Croatie, dok u povratku mimoilazi dobar dio potencijalnih konekcija. Da u dolasku linija leti samo sat i pola ranije (petkom dva i pol sata), a u odlasku tek 45 minuta kasnije mogla bi se konektirati na gotovo sve linije Croatie. Ovo je to čudnije što avion u Zagrebu nezaposlen stoji čak 5 sati, dočim dodatnih 2 sata ne bi značilo velike promijene. Nije jasno ni zašto avion stoji u Zagrebu toliko dugo? Jedina pretpostavka je bila da bi u to vrijeme mogao obaviti još jednu rotaciju. No, eto neće. Druga pretpostavka je da je linija namijenjena kratkim izletima za turiste. No, ako je tako zašto samo 5 sati, odnosno petkom samo 4 sata? Vrlo kratko. Moguće, ali kratko. Na kruzerima sam imao i kraćih izleta u velikim gradovima, no ipak za jednodnevni izlet trebalo bi biti duže vrijeme. Ali čak i da ta linija ima prioritetnu tu svrhu, uz još nešto zagrebačkih turista koji dolaze na Lošinj, nije jasno zašto se nije uklopila u valove Croatie. To štetiti svakako ne može, a donijelo bi ponekog dodatnog putnika.

I za Pulu linija ima stop od 4:20 sati utorkom i 7:20 sati subotom. Putnika na ovom liniji ne može biti, osim onih na jednodnevnom izletu kao što je pretpostavka i za Zagreb.

Splitska linija je sada smanjena na jednu tjedno. Ovdje stvarno ne razumijem logiku. Ova linija nema pauze, nego se avion odmah vrača. Za koga je ona namijenjena? Za turiste na jednodnevnom izletu svakako nije, turista iz Splita koji ljetuju na Lošinju sigurno nema, a sa jednom tjednom frekvencijom ne mogu računati ni na koju drugu kategoriju putnika (poslovnjake, migrante, učenike isl.). Stvarno čudna količina frekvencija. U polasku iz Pule moguće je vezati se za Split sa konekcijom od 40 minuta, ali takva opcija u povratku ne postoji, pa i ovih putnika neće biti.

Avion je sa 7 letova vrlo slabo utiliziran. Morao bi letjeti svaki dan i to od zore do sumraka. Konačno i sam Lošinj ima potencijala za još neke linije. Tako je avion mogao letjeti jednodnevne izlete za Dubrovnik, kao destinaciju broj 1 za potencijalne izletnike. Putnika bi bilo i za Međugorje (Mostar). Jednako tako avion je mogao povezati Italiju sa Lošinjem (najbrojnija nacija lošinjskih i creskih turista) i omogućiti talijanskim turistima brz i jednostavan dolazak, umjesto dugotrajne vožnje automobilom kroz pretrpanu Italiju, Sloveniju i Hrvatsku, uz višesatno čekanje na granici i na trajektu. Samim time ne bi bile upitne linije sa dvije ili više frekvencija za Anconu, Bolognu i Firencu, a vrlo vjerojatno bi prošli i letovi za Rim i Bari. Turiste bi se moglo dovesti i iz Beograda, te Beča i Innsbrucka (linija je postojala 2010.).

Tubolet je nužan za ovu liniju obzirom na kratkoću piste, no u slučaju produžavanja piste prijevoznik bi morao pribaviti veći i bitno isplativiji avion, osim ako se ne osigura PSO Republike Hrvatske.

Silver air prodaje i cijele aranžmane na otoku u suradnji sa kompanijom Jadranka hoteli u hotelima sa 4**** i 5*****. Same letove i financira hotelsko poduzeće Jadranka hoteli. Konačno na samom avionu je izlijepljena velika fotografija lošinjskog arhipelaga i reklama Jadranka hotela. Jadranka hoteli su vlasnici 3 hotela sa 5***** (Alhambra, Bellevue, villa Hortenzia) i 5 sa 4**** (Aurora, Vespera, Punta, te ville Kredo i Diana). Stoga ne treba čuditi da su upravo Jadranka hoteli oni koji žele revitalizaciju ZL Lošinj. Jadranka hoteli su i suvlasnici Lošinjskog aerodroma dočim su vrlo vjerojatno i osigurali povoljnije uvjete naplate taksi i drugih benefita za ove letove. Osim Jadranka hotela na Cresu i Lošinju ima još brojnih hotela sa 5*****, 4**** i 3***.

U suradnji sa Helicopter Service of Helipratello Silver Air nudi helikopterski servis iz baze u Firenci, a među inima i jednodnedneve izlete sa AS350 za Lošinj za do pet putnika.

Ovo nisu jedini letovi sa malim avionima u Hrvatskoj. Trade Air je svojih 16 PSO linija prebacio sa Jetstreama J32 na L410, u prvom redu radi nepouzdanosti pružatelja usluge. Novi pružatelj usluge, češki One Air, da bi osigurao traženih 98% reliabilitiya, ima i rezervni turbolet na osječkom aerodromu. Egzotične letove za Pulu opslužuje i minijaturna charter kompanijica Air Glaciers koja sa majušnim avionom od tek 8 sjedala, Beechcraft Super King Air 200, leti iz dva švicarska aerodroma: Sion i La Creux de Fonds.

Stoga možemo zaključiti da otočni aerodromi imaju perspektivu, ali i da su letovi sa manjim avionima rješenje za povezanost otoka sa okolnim aerodromima na kopnu, te bi uz pomoć države mogli biti i osnovni alat za revitalizaciju otoka i zadržavanja stanovništva na njima.