O da, u Istanbulu sam bio milijun puta, više se ni ne sjećam brojke. Prvi puta sam bio u Istanbulu sa roditeljima 28.11.1986. godine, prije skoro 40 godina, a to mi je bio i prvi let u životu, sa JAT-ovim DC-9. I odmah na početku, ako očekujete u Istanbulu zapadne vrijednosti, zaboravite, onda ne idite tamo. Jednostavno imajte otvoren um, prihvatite da idete u drugačiji svijet i onda ćete uživati u Istanbulu. Jer Istanbul je prljav, gužvetine su enormne, promet je u kaosu, malo toga je tamo sređeno i puno toga je istinski kaos, varat će vas na svakom koraku, arhitektura i običaji su potpuno drugačiji, hrana je drugačija… Vjerujte mi to je potpuno drugačija kultura i civilizacija, više ćete europskog doživjeti u Hong Kongu nego u Istanbulu. No, kada odlučite imati otvoreni um i prihvatite drugačiju civilizaciju doživjet ćete predivan grad između Europe i Azije.

Negativna strana Istanbula je strah od terorizma. Pregledavat će vas doslovce svagdje, na ulazu u svaki objekt prolazite detekciju metala i rendgen, čak i na ulazu u shoping centre i čaršije. I kod ulaska u hotele će vas pregledavati. I svagdje su policajci sa dugim cijevima. U centru svi objekti ograđeni su debelim ogradama i morate raditi dodatnih 100-200 metara da bi ušli dok obilazite ograde, pri čemu je ulaz na jednoj, a izlaz na drugoj strani.

Jedna od bitnih stvari Istanbula je shoping. I ne odlazite u velike shoping centre. To je megaglupost, tamo ćete doživjeti potpuno iste stvari kao u shoping centrima Europe i ništa nećete kupiti. Ali zato idite na Kapali čaršiju, lokalno Kapali carsi ili Veliku tržnicu (Grand Bazaar). Kapali čaršija je doslovce grad za sebe. 4000 prodavaonica pod krovom sa popločenom 61 ulicom na 30.700 kvadratnih metara, gdje radi 26.000 ljudi. Svaki dan tamo dođe od 250.000-400.000 posjetitelja, dok ih godišnje bude 91,3 milijuna. Vrlo ugodno, čak i relativno čisto, a trgovine iako su male i nabijene su ukusne i simpatične. Pisac ovih redova odlazi u Istanbul redovno upravo radi Kapali čaršije gdje kupuje traperice (svaki puta bar 5-6 pari), kožne proizvode (jakne, rukavice), torbice, remene i sunčane naočale. I da na Kapali čaršiji nećete dobiti originali Louis Vuitton, ali vjerujte mi turska koža je bitno trajnija i kvalitetnija od one originalne i ta lažna torbica će vam trajati bitno duže. I oprez. Na Kapali čaršiji se morate cjenkati. Doslovce i obvezno. Otprilike ćete cijenu uspjeti spustiti na polovicu, koji puta i trećinu. I pritom će vas trgovac pljuvati, psovati, svađati se sa vama, potjerati vas, pa vas 2-3 puta ponovo pozvati i sniziti cijenu. Iako ste tijekom cjenjkanja bili najgori neprijatelj po kojem je pljuvao, nakon dogovorene cijene biti ćete mu najbolji prijatelji i doslovce najbliži rod. No, masu puta ćete biti prevareni. Tako sam prošli puta (prije godinu dana) kupovao torbicu za moju kćer i nakon 40 minuta cjenkanja, gdje me prodavač doslovce fizički nije pustio iz trgovine te me nudio hranom i piće, sam sretno spustio cijenu sa 220 EUR na 90 EUR. I bio ponosan na sebe, kupio sam torbicu bitno jeftinije nego bih kupio u Zagrebu. No, na samom kraju dana smo naletjeli na uličnog prodavača koji je na priručni stol doslovce stavio tisuće torbica istih brendova i kvalitete. Oko stola je bilo 30-40 ljudi koji su se doslovce tukli za torbice. I tamo sam kupio istu torbicu za 5 EUR. Zapravo kupili smo ih 10. I da, osjećao sam se jako glupo zbog onog prvog trgovca. Još jedna stvar na koju morate biti jako oprezni je da ne kupujete brendirane satove na Kapali čaršiji, i oni su, naravno, lažni, ali pritom su istinski jeftini i ne valjaju, pokvarit će vam se za par dana. Ono netko prodaje Rolexe koji inače vrijede 15.000 EUR za 50 EUR i to u prodavaonici od 8 kvadratnih metara. Moš si mislit. Zlato je na Kapali čaršiji jako jeftino, možete ga spokojno kupovati i imate više stotina zlatarnica tamo.

Druga tržnica koju ne smijete mimoići, a nalazi se samo desetak minuta hodanja od Kapali čaršije je Egipatska tržnica ili Bazzar začina (Misir Carsisi, Spice Bazzar), kod Galata mosta. Ni blizu toliko velika kao Kapali čaršija, ima tek dvije ulice pod krovom, ali nešto nevjerojatno. Naime, tamo se prodaju začini. Gomile začina koji su izloženi u hrpama od po 20-30 kg, doslovce mala brdašca. I svaki štand ima 25-30 takvih hrpa začina. Tamo se prodaju i turske delicije, rahatluk u mali milijun okusa, halve, te sušeno voće. I ovdje oprez, cijene nisu izložene i pitajte prije za cijenu, jer su mene jednom opako oderali, pa su mi rahatluk naplatili 10 puta više nego realno vrijedi i nego ima konkurencija. Kad sam se pobunio lik mi je rekao da je cijena takva jel je to „organski rahatluk“. Aha, baš. Pazite i na količinu. Vrlo precizno recite koliko čega želite, jer kao kažete „dajte mi malo ovoga“ lik će vam ubaciti odmah pola kile i prije nego se snađete iz džepa će vam izvući brdo EUR.

Baklava se ne prodaje na Egipatskoj tržnici, ali imate tonu trgovina baklavom diljem grada. Sa velikim brojem raznih okusa. I sve su vrlo svježe, jako  slatke i fine. No, i ovdje pazite jer će vas oderati cijenom. Pitajte prije koliko košta, obiđite nekoliko trgovina i potom se odlučite za kupnju ovisno o cijeni. Kvaliteta je svagdje ista. Ako u Istanbul dođete u jesen diljem grada će vas privlačiti ogromni i slasni kesteni. Nisu jeftini, ali morate ih pojesti. No, radije nemojte. Jel oni vam izlože slasne preogromne pečene kestene, a kad ih kupujete, lik će vam kestene tovariti iz drugog odjeljka gdje su mali, jadni i nimalo sočni. I platit ćete za kestene puno više nego u Zagrebu, a dobit ćete bitno lošiju kvalitetu. I sladoleda ima svuda u Istanbulu na ulici, ali to ono ne i nikako ne. Jako nehigijenski i vrlo loša kvaliteta. Velika šansa da se otrujete.

Za obilazak Istanbula vam treba bar četiri dana od jutra do mraka. I umrijet ćete. Napravit ćete više brdo kilometara svaki dan pješice jer grad je ogroman (mi smo svaki dan napravili preko 20.000 koraka). No, ono što morate posjetiti je Aja Sofija (istinski ogromna i prefascinantna džamija koja je prije bila glavna crkva Istočne kršćanske crkve), te Plavu džamiju (ogromna džamija sa šest tornjeva) koja je vrlo blizu Aja Sofiji. Pred obije ove džamije ogroman je red i čekat ćete više od sat vremena, moguće i dva. Žene moraju kosu pokriti maramom kada ulaze u ove džamije, ali to nije problem jer marame možete besplatno posuditi na ulazu. Samo je moja Suza opako čudno izgledala kada je svoju ogromnu, čupavu i dugu crnu kosu sakrila ispod marame. 😊 Od džamija obiđite još i Sulajmaniju, Eyup Sultan, Ortakoy i Yeni.

Nikako nemojte mimoići Topkapi Saraj, sultansku palaču koja će vas malo razočarati jer nije kao dvorci europskih kraljevskih i carskih obitelji, nego je velik broj manjih zgrada sa vrlo malim prostorijama. Očito su sultani drugačije živjeli. No, unutar Topkapi Saraja je vrlo fascinantan harem gdje su živjele sultanove žene, što morate dodatno platiti, no svakako se isplati. Iz ruba Topkapi Saraja je predivan pogled na Istanbul. Još jedna vrhunska atrakcija je Cisterna Bazilike ogroman rezervoar vode pod zemljom koji je opsluživao Istanbul vodom. Cisterna ima 168×65 metara gdje se čuvalo 80.000 kubičnih metara vode. Ovdje dođite odmah nakon Aja Sofije jer je cisterna samo 150 metara od nje preko puta ceste, no i ovdje ćete čekati bar pola sata na ulazak.

Vidjeti morate još i Palaču Domabahce (nova sultanska palača koja liči na dvorce zapadnih kraljeva), Hipodrom sa znamenitim obeliscima (prije Plave džamije i Aja Sofije), Galata most, Galata toranj (zatvor iz XIV. stoljeća), Rumeli Hisari tvrđavu, Beylerbyi sultansku ljetnu palaču.

Obavezno prošetajte Divan Yolu ulicom, uličicama između Kapali čaršije i Egipatskog bazzara gdje ćete naći tonu jeftinih trgovina sa svim i svačim. Uličicama istočno od Egipatske tržnice i Galata mosta gdje ćete pak pronaći gomilu odličnih restorana i barova, te Ankara ulicom, kao i Muradie ulicom (istočno od Ankara ulice) gdje je ogroman broj preslatkih turskih uličnih barova i restorančića potpuno otvorenih prema ulici. Ali Istanbul je poznat i po svojim kvartovskim centrima, gdje pojedini kvartovi imaju mali trgić i 2-3 pješačke ulice oko njega gdje je velik broj trgovina, restorana i barova. Odličnih restorana, stvarno nešto što morate posjetiti. No, nikako nemojte zaboraviti otići na azijsku stranu, pogotovo ako nikad niste bili u Aziji. Željezničkom linijom B koja ima stanicu vrlo blizu Galata mosta tunelom ste za pet minuta na Azijskoj strani. Tamo izađite iz stanice i skrenite desno, pa ćete doći na mali trgić sa predivnim pogledom na europski Istanbul, odlična prilika za predobre fotografije. Ovdje imate i velik broj jako dobrih kafića. I da otiđite na Bospor, autobusom, taksijem, metroom, ali najbolje turističkim brodom.

Istanbul istinski ima ogroman broj muzeja, desetke muzeja. Meni su najbitniji Rahmi M. Koc tehnički muzej sa gomilom starih automobila koji ipak nije ono što je nekada bio (kada je imao čak i pravu nuklearnu podmornicu što više nema), te Zrakoplovni muzej kojeg drži Turska vojska a koji ima desetka starih vojnih, no i nekoliko civilnih aviona, a koji je više nego fascinantan za svakog zrakoplovnog entuzijasta (zamaaero ja napravio reportažu ova dva muzeja). Svakako posjetite muzeje unutar Topkapi Saraja (ima ih nekoliko), Arheološki muzej, Galata Mevlevihanesi, Panorama 1453 povijesni muzej, Harbiye vojni muzej, Ural Ataman muzej klasičnih automobila, Pomorski muzej, Isbank muzej (prva banka u Istanbulu), Muzej povijesti znanosti i Muzej željeznice. Od drugačijih muzeja svakako posjetite Muzej igračaka, Miniaturk (muzej minijatura zgrada na otvorenom), Pelit muzej čokolade (zgrade i figure od čokolade), Muzej robota, Muzej grobova i Muzej iluzija.

U Istanbulu ćete se ubiti u orijentalnoj hrani. OK, dobar dio toga nije za vaš želudac i neće vam se svidjeti, ali neka jela su istinski izvanredna. Prvo probajte originalni turski Doner kebab. Koji nije Doner kebab kao u Europi gdje se radi o žlundri, kljunova, pandži i iznutrica koje se upakiraju u neku masu nečega i potom režu trimerom, nego je ovdje kebab ono što je i nekada bio. Redovi pravog mesa, stisnuti na štangu koji se okreću oko ražnja. Jako preporučam Doner kebab u Ankara ulici (nekih 100 metara od mora na lijevoj strani) koji je toliko dobar da ćete doći još jednom tijekom dana iako niste gladni. Ludilo doslovce, prefino. I nemojte to pomiješati sa klasičnim kebabom koji je mljevena janjetina nataknuta na ražnjić i pečena na roštilju. Probajte još i Menemen (turski omlet sa začinima i rajčicom), Beyran Corbasi (čorba od janjeće masti sa komadićima janjećeg mesa i rižom), Barik Durum (riblji sendvič u tortilji sa povrćem), Kokorec (komadići pečene janjetine sa ražnja u začinima), Lahmacun (turska pizza na vrlo tankom tijestu sa mljevenim mesom i lukom), Dolma (nešto slično sarmi no u listovima vinove loze), Burek (koji ne nešto drugačiji i teži od našeg bureka), Manti (knedli sa janjetinom, govedinom, zeljem i bućom), Kofte (turska pljeskavica od janjetine ili govedine). Istanbul ima i tonu složenih jela od janjetine kojih sam probao, a koji je jedan bolji od drugog. I da ne zaboraviti pojesti bar jedan Simit, turski perec (koji je zapravo okruglo pecivo bez sredine sa sezamom) i prefino je, a koji možete kupiti na svakoj ulici.

Od deserta svakako probajte Ilmik halvesi (griz, maslac, šećer i mlijeko sa pistacijem ili pinjolima), Kunefe (hrskavo tijesto punjeno mekim otopljenim sirom, te natopljeno slatkim sirupom), Muhalebi (puding od riže sa ružinim laticama ili orašastim proizvodima, uz dodatak cimeta), i naravno ubijte se u tonama baklava, halve i rahatluka.

Od pića svakako uživajte u nevjerojatnom Salepu (gusti napitak od mlijeka, divljih orhideja, šećera i cimeta). Turski čaj je nešto posebno. Žalosno ali bio sam u Istanbulu milijun puta, a tek sam prošli puta prvi puta pio čaj. I to mi ga je dao trgovac koji mi je prodao 7 traperica pa me počastio. Turski čaj je opako jak, daleko jači od naših čajeva, poslužuje se u posebnom prozirnim čašicama bez ručke, a dostavljači (kojih ima u svakom kvartu) ga nose na pladnjevima iz kojih ide lanac za koji ga nose, a gdje imaju desetak čajeva. Nakon što sam ga pio kod trgovca trapericama, svaki dan smo ga pili nekoliko puta. Turska više nije zemlja kave jer je Ataturk kavu izbacio iz dnevne rutine i zamijenio je čajem. Ipak u Istanbulu možete popiti pravu tursku kavu pečenu na vatri i posluženu u džezvici. Preporučam popiti tursku kavu u kafiću uz rub zida Topkapi Saraja u Suguk Cesme ulici. Prezakon ambijent, niske klupice i stolovi tipični za tursku i odlična kava. Probajte još i Ayran (piće na bazi jogurta) i Visne Suyu (sok od višnje). Probajte još i Tursu Suyu sok od krastavaca, nisam baš ljubitelj, no neki ljudi ga obožavaju. Najpoznatije piće Istanbula je Raki, koja je ista priča kao i naša rakija.

Dakle ekipa svakako idite u Istanbul, odlazite tamo periodično, svakih par godina, uživajte u njemu punim plućima. I za kraj, da moja supruga Suzana je na moje pitanje da li London ili Istanbul (pisac ovih redova je zaluđenik u London koji je njegov grad) izjavila „naravno i apsolutno Istanbul“. OK ne slažem se sa njom, no Istanbul je svakako jedna od pet destinacija planete ne koju morate obići.

analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Alen Šćuric