autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Pinal Airpark

Pustinje Amerike su prije bile pustopoljine iz kojih su se masovno iseljavali ljudi radi spartanskih uvjeta života. No, u zadnjih tridesetak godina te pustinje su dobile novi aviobusiness, skladištenje starih aviona. Tamošnje vojne zračne luke tako su pretvorene u deponije za stare ili nepotrebne avione. Naime, suha klima i vruć zrak u ovim pustinjama odgovaraju konzerviranju aviona koji bitno manje korodiraju nego na mokrim i hladnijim aerodromima. Ovako nešto u Europi nude aerodromi na samom jugu Španjolske gdje je klima također suha i vruća.

U posljednjih par godina business u ovim pustinjskim lukama se razvio, pa su uz deponije svoje ozbiljne pogone sa desecima, pa i stotinama zaposlenih otvorile kompanije za recikliranje aviona, ali i maintenance kompanije. Uz to otvorene su i škole za školovanje mehaničara, inženjera i drugih radnika vezanih uz business recikliranja.

Naime, 90% aviona može se reciklirati. Kompanije prvo 600 do 1000 dijelova iz aviona izvade i oporave kako bi ih prodali kao rabljene rezervne dijelove. Potom se ostatak aviona reže, te metal šalje na reciklažu. Naravno, posebna pozornost se usmjerava na vrjednije metale poput bakra, zlata, srebra, titana ili platine.

Jedan od najpoznatijih deponija je Pinal Airpark u Marani, 150 km od Phoenixa. Deponij ima niz kompanija koje su tamo prizemljile svoje avione tijekom Covida-19. U ovom momentu na aerodromu ima preko 400 aviona. U vrhuncu Covida-19, na aerodrom je stizao po jedan avion na sat.

Aerodrom je zaposlio 150 mehaničara koji su radili na konzerviranju aviona koji su stacionirani. 6 do 10 mehaničara radi na konzerviranju jednog aviona i proces traje oko dva tjedna. Naime, avioni se moraju ozbiljno konzervirati kako bi se nakon nekoliko mjeseci ili čak godina ponovo mogli vratiti u promet. Potrebno je zatvoriti sve otvore da se i iste ne nasele životinje, zaštititi stakla, izvaditi sve tekućine iz aviona, te niz drugih radnji. Posebno je važno zaštiti najosjetljiviji i najskuplji dio aviona, motore. Naravno, ovi mehaničari i dekonzerviraju aviona prije nego se vraća u operacije, skidaju sve zaštite, vračaju tekućine, spajaju sustavi, kontroliraju sve sustave… Po avionu je potrebno jedan do tri tjedna da bi ponovno poletio. No, mehaničari na avionima rade konstantno dok su prizemljeni kako bi im stanje ostalo netaknuto. Avioni, se naime, provjeravaju svakih sedam dana.

Prvi avioni koji su napuštali deponij su krenuli već u ljeto 2020, no ovog ljeta avioni masovno napuštaju deponij i vračaju se na operacije u kompanije. Ipak još uvijek više aviona dolazi na deponij nego odlazi. Od VI. do VIII. mjeseca ove godine predviđa se da će 40 aviona doći u Pinal, a samo 12 otići. I dok manji A319 i 737-700 u načelu ne napuštaju aerodrom jer ih kompanije manje žele, A320 i 737-800 odlaze u većem broju nazad u kompanije. I 737MAX su masovno krenuli napuštati deponije, čim ih stručnjaci Boeinga prilagode novim standardima FAA. Niz aviona na aerodromu je prodan novim vlasnicima koji čekaju slotove za konvertiranje istih u cargo aviona. Nešto što je nova masovna praksa u posljednjih godinu dana.