autor: Ivan Pusineri, dopisnik (Beograd), foto: Air Montenegro
Treća i poslednja analiza o iskorišćenosti flote kompanija regiona baviće se za početak nacionalnim avioprevoznikom Crne Gore. S obzirom da o floti Air Montengro-a nema puno da se kaže, ovu “trilogiju” analiza završićemo poređenjem iskorišćenosti flota tri kompanije regiona. Posmatrajući broj sati koje avion provede u vazduhu u jednom danu, u pre-covid periodu, najčešće navođene cifre su bile da avioni evropskih legacy kompanija u proseku provode 8-9 sati u vazduhu dnevno, dok je za LCC taj broj bio bliži 11-12 sati.
Analiza je obavljena u periodu od 12.11. do 19.11. Ovaj period je daleko od idealnog, ali usled promena u navikama putnika u post-covid periodu, čak i ovaj može da bude dobar indikator stanja u kompaniji u najsporijem mesecu godine. Analiza je obuhvatala praćenje broja odrađenih letova i broja sati koje je avion sakupio u toj nedelji. Flota kompanije je u trenutku pisanja sačinjena od samo dva E195.
U trenutku pisanja kompanija leti za četiri međunarodne destinacije. Flota od dva aviona u sagledanoj nedelji ima umerenu količinu letova za najsporiji mesec godine, ali je zato broj navršenih sati leta disproporcionalno mali. Kompanija je tokom posmatrane nedelje imala nekolicinu otkazanih letova i diverzija. Po dužini leta, rute kompanije se mogu podeliti na dva dela; Istanbul i Cirih čiji letovi traju oko jedan i po sat i rotacije za Beograd i Ljubljanu koje obično traju 30-40 minuta. S obzirom da letovi za Beograd obuhvataju 60% ukupno odrađenih, rezultat je prosečna dužina leta od oko 55 minuta. Primećeno je da je čak i u ovo doba godine kompanija odradila tri charter-a za Budimpeštu.
U posmatranom periodu flota je u proseku imala 5.7 dnevnih letova i 5.2 sati leta dnevno. S obzirom da se radi o samo dva aviona, prosek vrednosti nije od nekog značaja za sada. Beograd je glavno tržište kompanije sa udelom od 60% od ukupnog broja letova. Konkretne brojke u trenutku pisanja su:
Vredi napomenuti da je, barem po broju letova, flota Embraer-a Air Montenegro-a bolje iskorišćena nego flota Air Serbia-e. Ovo doduše nije za “čistu” pohvalu s obzirom da je na osnovu prethodnih analiza pokazano da Air Serbia nije adekvatno organizovala flotu Embraer-a. Obe kompanije imaju prostora za napredak – konkretno za Air Montenegro možemo skromnom procenom zaključiti da je flota na oko 75% iskorišćenosti. Iako je XI mesec, ovo je vrlo loš procenat s obzirom da kompanija leti sa dnevnim kapacitetom koji je oko 55% manji nego u vrhuncu letnje sezone. Bilo bi očekivano da sa ovako kratkim letovima kompanija može da odradi barem osam dnevnih letova po avionu. S obzirom da se radi o kompaniji sa samo dva aviona, ovde je svaki let bitan. Otvaranje letova za Rim će pozitivno uticati, a ne bi bilo loše da kompanija poradi na povećanju broja letova za Istanbul i na otvaranju barem još dve rute (po 2-3 nedeljna leta) do kraja zimske sezone 2023/24, čime bi flota bila efektivno maksimalno iskorišćena.
Kuriozitet je da Air Montenegro i dalje trpi posledice prethodnih 18 meseci nesposobnog menadžmenta i nedostatka IATA koda. Kompanija je svoj kod 4O konačno dobila, tj. nasledila od Interjet-a, meksičkog LCC koji je bankrotirao krajem 2020. Do tada, pored nemogućnosti da potpiše code-share-ove, kompanija nije imala mogućnost da svoje letove ubaci u GDS, nego je morala da pristup vrši preko “GDS sub-hosting-a”. Air Montenegro je angaržovao danski WorldTicket za pristup GDS-u. Ovo objašnjava zašto su preko godinu dana Air Montenegro letovi bili obeleženi kao “FlexFlight” (W2), kao i zašto su letovi duplirani, što može da se lako vidi na FlightRadar-u. Ova praksa se u sličnom obliku i danas nastavlja, no to će biti tema buduće analize.
Air Montenegro je kompanija koja je u prividno stabilnom stanju. “Nasleđivanje” dva potpuno isplaćena aviona je bio veliki benefit za finansijsko stanje kompanije. S obzirom da je preko pola kapaciteta kompanije tokom leta bilo uzeto u wet-lease-u, jasno je da kompaniji fali barem još dva Embraer-a. Naravno, da isti ne bi bili parkirani preko zime, uvođenje novih, ili produženje sezonalnih ruta mora da bude prvi prioritet kompanije u sledećoj godini. Rim je dobar korak, ali uz njega bi za sledeću zimu morali da budu prisutni recimo Frankfurt, Beč, Pariz, možda čak i još neka destinacija u Turskoj u kojoj kompanija već ima neobično dobru poziciju u odnosu na očekivanu. Charter-i jesu vrlo profitabilni preko leta, ali trenutni scenario ne iskorišćenosti jedina dva aviona ne sme da se ponovi sledeće zime. Kao što je i gore napisano, u ovako maloj kompaniji svaki let je bitan.
*Kompanija je u međuvremenu objavila otvaranje novih ruta u 2024., neke od kojih su već ovde navedene.
Kako se porede kompanije regiona?
Tri nacionalne kompanije regiona se preklapaju u četiri kategorije/tipa aviona: Air Serbia (JU) i Croatia (OU) sa A319/320 kao i po regionalnim turboprop-ovima, dok se Air Montenegro (4O) i Air Serbia preklapaju po Embraer-ima. Sumirani podaci su izračunati na osnovu podataka iz ove i prethodne dve analize. Od prve analize do sada došlo je do izmena u flotama kompanija, koje su naznačene u tabelama.
Embraer-i
Avioni Air Montenegro-a su po broju dnevnih letova bolje iskorišćeni, ali avioni Air Serbia-e imaju veći prosečan nalet u jednom danu. Letnji problemi JU su verovatno uticali na neefikasno uvođenje E190/95 u red letenja, što je nesumnjivo uzrok dominantnosti 4O po parametru prosečnog broja dnevnih letova. Ovo je loša vest za 4O zato što pokazuje koliko dva aviona kompanije manje lete u odnosu na tadašnja dva aviona JU. Desna polovina tabele pokazuje razliku izmedju ova dva parametra, s time što je razlika u naletu izražena u minutima. Avioni 4O imaju u proseku 1.37 više dnevnih letova, dok avioni JU u proseku provode 25 minuta duže u vazduhu svakog dana.
Regionalne flote
Regionalni avioni Croatia-e imaju u proseku 0.4 dnevnih letova više nego avioni JU. Iako OU svoje DHC-ove koristi na letovima koji su generalno malo duži nego oni od JU, DHC-ovi ipak u proseku lete 20 minuta manje nego ATR-ovi JU. U prethodnoj analizi je pokazano da do ove razlike sigurno dolazi zato što su DHC-vi OU opterećeni na vrlo kratkim nacionalnim PSO letovima kao i na rutama sa drugih aerodroma Hrvatske.
Flote Airbus-a
S obzirom da je jedan od dva A320 u floti OU korišćen pretežno kao rezerva, flota A320 JU ima daleko veći prosečan broj letova, kao i prosečan dnevni nalet. Avioni JU u proseku imaju 1.66 više dnevnih letova, kao I čak 3.28 sati leta više po danu.
Konačno, osnova flote obe kompanije – A319. Iznenađujuće, uprkos naizgled lošijem stanju u kompaniji, avioni OU imaju bolju iskorišćenost u oba parametra. Ovo čini još čudnijim nedavni odlazak jednog aviona iz flote OU. A319 OU imaju u proseku 0.3 leta više u danu, kao i prosečan dnevni nalet oko 15 minuta duži nego avioni JU.
Kao što se vidi iz poslednje polovine ove analize, situacija u nacionalnim kompanijama regiona je vrlo dinamična i nepredvidiva. Podaci su vrlo lepo uspeli da prikažu specifičnosti svake kompanije. Ovaj relativno ograničen pristup analize je otkrio očekivane, a i neočekivane razlike između kompanija, dok je uspeo da potpuno potvrdi da ni u jednoj kompaniji stanje nije niti idealno niti katastrofalno – uvek ima prostora za poboljšanje. Ostaje za videti kako će se situacija promeniti u sledećih nekoliko meseci, nakon kojih ćemo moći da istom metodom vidimo šta se promenilo u odnosu na ovu godinu! Ivan Pusineri
Odlicna analiza
Sto se tice poredjenja Embraer-a, logicno je da AS leti u proseku duze segmente sa Embraer-pm jer imaju ATR-a da pokrija krace relacije
Za ocekivanje bi mi bilo da OU ima vise of .4 rotacija PD sa Q400 od AS jer Q400 je ipak znatno brzi avion od ATR-a sto se i pokazuje u vasoj statistici sa kracim dnevnim naletom
Jasno.
Odlicna analiza Alene. Zaista sve na jednom mjestu i uvijek tretirano sa vise strana.
Hvala u ime Ivana.