intervju vodio: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: ZL Dubrovnik

Frano Luetić je stara garda. Gospodin pred mirovinu koji je dobio priliku kraj svoje karijere obaviti kao CEO ZL Dubrovnik. Kada pričate sa g. Luetićem doživite staloženog i mirnog čovjeka, koji puno zna, no govori vrlo smireno, polako i razumno. On vas neće ispratiti na vratima svog ureda, nego će vas otpratiti do parkirališta, on ima manire, on si uzima vremena za sve što radi. I činjenica je da je superiorno vodio Zračnu luku u preteškoj Covid-19 godini, te da je postigao ogromne uspjehe u najuspješnijoj, 2019. I zato mu treba iskreno čestitati, a sve to ovaj intervju čini još zanimljivijim.

Kada ste preuzeli ZL Dubrovnik radovi na terminalu i okolnim objektima su bili u punom jeku, promet je ozbiljno rastao, nove kompanije su bile redovna pojava. Ogroman posao koji se izuzetno uspješno obavili. Kako je bilo tih prvih par mjeseci na mjestu CEO-a?

Najveći izazov je bio rekonstrukcija USS-e. Mislim da je to bio jedinstveni primjer i poduhvat u Europi, ako ne i šire, da naš aerodrom nije bio ni jedan dan zatvoren zbog rekonstrukcije staze. Radilo se u nekoliko etapa, prvo jedan kraj staze, a sukladno tome skraćenje duljine za slijetanje i uzlijetanje i sigurnosna analiza, pa objava u službenim zrakoplovnim informacijama, zatim drugi kraj staze, dok je najosjetljiviji posao bio temeljita obnova sredine staze, međutim i to nam je pošlo za rukom bez da se poremetio promet (naravno to se radilo tijekom zime) i radovi su svaki put završeni u predviđenom roku, vodeći računa da se ispoštuje kvaliteta izvedenih radova. To mi je najviše ostalo u sjećanju i bilo je jako stresno, a naravno paralelno su se dovršavali i svi drugi radovi, kako na zračnoj strani, tako i na zemaljskoj strani zračne luke.

Investicija u infrastrukturu je istinski ozbiljna. Ne govorimo samo o povećanju terminala, nego i nizu drugim objekata. Doslovce je na svemu rađeno. Smatrate li da će ove promjene zadovoljiti Dubrovnik u idućih 10 godina?

Uglavnom najviše smo ponosni na izgradnju vozne staze istok, tkzv. speedy exit taxiway, pa sada zračna luka ima znatno povećan kapacitet i skraćeni razmak između slijetanja i polijetanja zrakoplova, obzirom na izvrsnu infrastrukturu što se tiče voznih staza i spojnica.

Drugo na što možemo biti ponosni je veliko povećanje stajanke za zrakoplove i sukladno tome parkirnih pozicija na stajanci, pa smo tu u širem mediteranskom bazenu u tom pogledu na vodećem mjestu, mada je opet potražnja tijekom ljetne sezone iznimno velika za parkiranjem, pa ne bi bilo na odmet još predvidjeti proširenje.

Postoji plan otvaranja i manjeg terminala za LCC (low cost carriere) do 2025. Vjerujem da je Covid-19 nešto promijenio taj plan. Ostajete li i dalje kod te ideje ili ste od toga odustali?

Ako prođe pandemija, trebat će voditi računa o izgradnji sezonskog terminala nekih dodatnih 10.000 metara četvornih, a isto tako će doći do preinaka u glavnom putničkom terminalu radi ulaska RH u schengen zonu. Ne vjerujem da ćemo odustati od spomenutih ulaganja, jasno prateći stanje s pandemijom.

I onda je u Dubrovnik došao American. Ogroman iskorak. Prama mojim spoznajama pregovore sa Americanom je pokrenuo još gospodin Peović i trajali su skoro 15 godina. Vi ste ih dogotovili. Koliko su teški bili pregovori sa amerikancima i što su tražili?

Znajući da smo sedamdesetih i osamdesetih u Dubrovniku i okolici imali veliki broj gostiju iz SAD-a, a da je mogućnost njihova dolaska u Dubrovnik naprasno prekinuta 1991. prestankom postojanja Pan Am-a, te ratnim događanjima, od 2000. godine smo redovito posjećivali Routes konferencije i svaki put imali bilateralne sastanke s predstavnicima velikih američkih zrakoplovnih kompanija, međutim nikako se nisu odlučivali uvesti izravne letove prema nama, s tim da su se uglavnom orijentirali na velika europska čvorišta, odakle bi putnici imali daljnje veze za krajnje odredište. Ipak nakon čvrstih statističkih podataka HTZ-a o dolascima i noćenjima američkih gostiju na dubrovačkom području, a poslije Britanaca su u zadnjim godinama zauzimali drugo mjesto, nakon 28 godina je bilo krajnje vrijeme da se jedna od kompanija odluči uvesti izravan let, argumentirajući taj potez smanjenjem cijene putovanja i izbjegavanjem maltretiranja putnika presjedanjem i svim neugodnostima što taj čin sa sobom nosi, da sada ne objašnjavam probleme s kašnjenjima, gubitkom prtljage itd. Uglavnom pregovori s American Airlines-om su bili na zavidnoj razini, međutim najizazovniji dio je uspostava svih standarda koje zahtijevaju američke kompanije na stanicama na koje operiraju, ali obzirom na našu potpuno novu infrastrukturu i izvrsnu edukacijsku osposobljenost naših unutarnjih kadrova, sve je okončano bez iti jedne možebitne teškoće.

Ove godine u Dubrovnik su došli i United i Delta, sa čak 8 tjednih letova. Bitno više nego je imao i American prije Covida-19. Ogroman iskorak. Kako ste uspjeli sa ova dva prijevoznika poglavito u kontekstu pandemije?

To je bilo veliko iznenađenje za sve nas, jer zaista nismo očekivali ovakav razvoj događaja, obzirom da smo od American Airlines-a imali obavijest da sigurno neće obnoviti letove 2021 , a njihovi rezultati 2019 su bili iznadprosječni, pa su 2020. trebali povećati broj rotacija, ali nažalost COVID je sve poremetio. Odluka Uniteda i Delte da uvedu letove se možda temeljila na prošlogodišnjem liberalnom pristupu državljanima SAD-a za ulazak u RH, a to potkrjepljujem velikim brojem privatnih američkih zrakoplova koji su usprkos COVID krizi dolazili u velikom broju na dubrovačko područje, provodeći odmor na skupocjenim jahtama, ili u luksuznim vilama, a ovogodišnji pristup naše države je također u odnosu na ostale države EU znatno liberalniji za Amerikance, pa ne čudi njihova brza odluka o uspostavljanju ovih veza. Sam faktor popunjenosti ovih linija govori da su bili u potpunosti u pravu.

Covid-19 je pogodio Dubrovnik daleko više od bilo kojeg aerodroma u Hrvatskoj. Zašto je baš Dubrovnik toliko stradao?

Vrlo je jednostavan odgovor na ovo pitanje. Dubrovnik je proteklih petnaestak godina gradio turističku sezonu na sedam do osam mjeseci godišnje, a 2019. je čak bio povezan i u pet zimskih mjeseci sa sedam međunarodnih odredišta izravno. Turistički proizvod se ovdje nije temeljio na “sunce i more” odmoru, nego na insentivima, kongresima, seminarima, vjenčanjima, razno-raznim kulturnim i ostalim manifestacijama, izletima u susjedne atraktivne krajeve, kao i izmjeni putnika brod/avion. To kao što svi znaju je u ovakvim okolnostima neodrživo i jasno onda izostaju dolasci. Drugo, naš turizam se gradio na kvaliteti ponude, pa raspolažemo s pedesetak, četiri i pet zvjezdica rangiranim hotelima, a tu su cijene znatno veće, pa masovnih dolazaka nema, a individualci koji su bili gosti u tom smještaju su uglavnom bili iz prekomorskih zemalja, Daleki istok, Amerike, Australija, Novi Zeland, zemlje arapskog zaljeva, pa onda Skandinavija i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nažalost, dolasci s ovih tržišta su izostali, npr. broj noćenja australskih gostiju 2019. je kod nas bio znatno veći nego npr. austrijskih gostiju. Treće objašnjenje, je prometna izoliranost našeg područja, pa zapadni dio županije koristi splitsku zračnu luku, putnici za Međugorje su zbog iste stvari (autocesta) uglavnom koristili Split, dok je i granica sa Crnom Gorom bila dosta čvrsta zbog mjera prouzročenih pandemijom. Četvrti razlog je što su gosti češće koristili privatne automobile za dolazak na odredište, čisto iz sigurnosnih razloga u slučaju zaraze.

ZL Dubrovnik je iskazala gubitak za 2020. Jeste li uspjeli zatvoriti financijsku konstrukciju i kako?

Gubitak je bio neminovan na 12% ostvarenog prometa putnika. Velika olakšica nam je bila pomoć Hrvatske vlade koja nam je ostavila na raspolaganju cjelokupnu dobit iz 2019. kao i potpora od 4.000.- kn uvećanu za doprinose po svakom zaposleniku, pa smo obzirom na navedeno, te na velike uštede u odnosu na materijalne i ostale troškove poslovanja, smanjenje plaća i druge mjere uštede, uspjeli neupitno zadržati likvidnost trgovačkog društva.

Koliko ste djelatnika otpustili i kakva je bila situacija sa sezoncima tijekom 2020?

Nije otpušten ni jedan stalno zaposleni radnik, a sve radnike koji su bili planirani za 2020. za rad na određeno vrijeme smo uredno platili.

Zima 2020. donijela je samo dva leta Croatie Airlines za Zagreb sa Dash 8-400. Govorimo o tek sedamdesetak putnika dnevno. Kako je funkcionirala ZL Dubrovnik sa tako malim brojem putnika i frekvencija?

Prilagodili smo se u potpunosti prometnom rasporedu, pa smo radno vrijeme skratili u najvećoj mogućoj mjeri, racionalizirali kategoriju zračne luke sukladno potrebama, a godišnje odmore smo planirali u zimskom razdoblju i pripremali se za ljetnu sezonu što se tiče edukacija radnika, kao i održavanja sredstava.

Ove godine vidimo značajan pomak u broju kompanija, frekvencija i linija. Dubrovnik ima 208 tjednih letova, što je u prosjeku skoro 30 dnevno. Kako vidite budućnost Dubrovnika i kada će se stanje vratiti na ono iz 2019?

Teško je biti kvalitetan prognozer, stanje se mijenja iz dana u dan i treba biti permanentno u vezi s tijelima koja su vodeći u donošenju odluka koje se tiču zrakoplovne industrije. Sve je povezano sa zdravstvenim stanjem u svijetu i mi kao pojedinci teško sami možemo kreirati budućnost, obzirom na turističku djelatnost koja je primarna u našoj regiji. Ne volim davati prognoze, obzirom na iznenadne i česte promjene, ali promet iz 2019. se sigurno neće tako brzo vratiti. Postoji nekoliko scenarija, brzi, umjereni i kasniji oporavak, a prikazan je od strane ACI-a ICAO-a i IATA-e, pa nam je to neki orijentir.  Svakako ovaj dolazak američkih kompanija nam je dao snažan vjetar u leđa, tu osim putnika moram spomenuti i oživljavanje robnog prometa, pa smo već prevezli preko 80.000 kilograma carga za New York.

Koliko smatrate Tivat konkurencijom? Koliko ovaj aerodrom odvlači broj putnika iz Dubrovnika?

Ne vidim tu konkurenciju, mi se međusobno nadopunjujemo, a što se tiče infrastrukture zračna luka Dubrovnik je daleko poodmakla u odnosu na susjede.

Tivat ozbiljno zaostaje za Dubrovnikom u infrastrukturi. Mislite da oni imaju snage i sredstava da mogu doći i blizu dubrovačkoj infrastrukturi? Jel li taj infrastrukturalni nedostatak glavni problem Tivata koji mu ubija perspektivu spram Dubrovnika?

Ne bih želio komentirati niti predlagati koje je rješenje za tivatsku infrastrukturu, jedino što je očito jest da će susjedi morati žurno poraditi na rekostrukciji aerodroma u svakom pogledu.

Aeroflot se ove godine preselio sa Tivta na Dubrovnik. Iz Tivata nema više ni jedan jedini let, iako je prije pandemije imao i dva dnevna leta, dok je Dubrovnik dobio 6 tjednih letova? Kako to?

Koliko mi je poznato ove godine ruski državljani puno lakše ishoduju vize za ulazak u RH i to je jedan od vodećih razloga zbog čega su i zrakoplovne linije iz Rusije u pojačanju za RH. Uistinu ne bih želio komentirati razloge ne-letenja ruskih prijevoznika prema Crnoj Gori, to nije u mojoj domeni.

Što mislite o aerodromu Trebinje? Je li on realna opasnost, hoće li se uopće realizirati i ako hoće koliko putnika bi Trebinje moglo uzeti Dubrovniku?

O trebinjskom aerodromu se govori u razno-raznim medijima već punih 15 godina, najprije je bila odabrana jedna lokacija, a sada je u igri druga. Ni u kom slučaju ne vidim bilo kakvu opasnost za našu zračnu luku od izgradnje spomenutog aerodroma. Ne pada nam napamet miješanje u politiku planiranja izgradnje aerodroma u Bosni i Hercegovini. Upitnost isplativosti ulaganja u takvu infrastrukturu će podastrijeti mjerodavni u susjednoj državi.

Ima li taj projekt uopće smisla obzirom da govorimo o gradiću od tek 25.000 stanovnika? Mislite li da oni zapravo pucaju na dubrovačke putnike koji bi trebali biti većina putnika ovog aerodroma, te da će nižim cijenama i drugim uvjetima pridobiti neke kompanije iz Dubrovnika?

Potrebno je vidjeti Master plan ako je pripremljen za izgradnju ovog aerodroma, pa onda komentirati, međutim nisam bio u prigodi isti pogledati, ne znam je li uopće postoji.

Na kraju iskrene čestitke za sve što ste napravili za ZL Dubrovnik. Koji su vaši dalji planovi?

Najljepša hvala na čestitkama, poglavito zbog toga što sam u mom mandatu imao prigodu voditi društvo u najboljoj godini 2019. od osnutka, kao i u najtežoj 2020. (izuzimajući okupaciju 1991. i 1992.). Moji planovi su pomoći što prije uspostaviti poslovanje na kolko-toliko približnom predpandemijskom razdoblju i nastojati uživati u zasluženoj mirovini.