U regiji avione imaju hrvatski Croatia Airlines, ETF, Trade Air, srpska Air Serbia, slovenski Amelia i Solinair, crnogorski Air Montnegro i Montenegro Airlines, te bosanski FlyBosnia i Icair. Dva od tih prijevoznika su cargo prijevoznici, tri su ACMI i charter prijevoznici, četiri su redovna prijevoznika, a jedan prijevoznik je u stečaju i želi operirati jedan svoj avion koji je u letnom stanju.

Usporedba kompanija regije

U regiji najviše aviona ima Air Serbia (18 vlastitih i 1 u kratkoročnom lizingu), pa Croatia (13) i Amelia (11). Na 4. mjestu je Trade Air (6), a na 5. Air Montenegro (3). Ukupno kompanije regije imaju 60 aviona u svojim flotama.

Većina kompanija ima svoje avione ili avione u dugoročnom lizingu, no kompanije imaju i nešto aviona u kratkoročnom wet lizingu. Ukupno je kod kompanija koje lete chartere i redovne linije u flotama 14 vlastitih aviona, 27 je u dugoročnom dry leasu i 5 je u kratkoročnom wet leasu.

Po starosti aviona najmlađu flotu ima Air Montenegro (13,1 godinu), pa Amelia (16,4) i Croatia Airlines (16,6). Prosječna starost aviona regije je 18,7 godina, što znači da prosječno mlađe flote imaju Air Montenegro, Amelia i Croatia Airlines, a starije flote od prosjeka imaju ETF, Air Serbia, FlyBosnia, Trade Air, Solinair, Montenegro Airlines i Icair.

Po državama regije najviše aviona ima Hrvatska (21), pa Srbija (19) i Slovenija (13).

Air Serbia

Air Serbia u ovom momentu operira 19 aviona i to 1 A330, 11 A319, 1 A320, 5 ATR 72 i 1 Boeing 737-700 od Smartwingsa u kratkom wet lizingu tijekom top sezone. Kompanija u vlasništvu ima samo 3 vrlo stara ATR 72 (30,8 godina), dok su svi ostali avioni u dugoročnom lizingu osim spomenutog 737-700 od Smartwingsa.

Do prije pet mjeseci kompanija je u vlasništvu imala i 2 Boeinga 737-300 (do nedavno ih je u floti bilo 4) koji su prilikom prizemljenja imali preko 35 godina starosti. Ovi avioni letjeli su prvenstveno leisure i charter linije brenda Aviolet, iako su znali koji puta uskočiti i na redovne linije.

Smo 6 aviona im nose imena po poznatim osobama i to A319: Miki Manojlović, Novak Đoković, Goran Bregović i Dejan Stanković, A320 Vlade Divac, te A330 Nikola Tesla.

U prošlosti Air Serbia je imala dva A320 više, te još jedan ATR 72 koji su bili u lizingu. Prethodnik Air Serbie Jat je u floti imao ATR 72, Boeinge 737-300, Boeinge 737-400, McDonnell Douglas DC9-30, dok je JAT imao ATR 72, ATR 42, Boeinge 737-300, Boeing 737-400, Boeinge 727, Boeinge 707, McDonnell Douglas DC9-30, DC10-30, Rombac 1-11-500, Convair CV330 i CV340, Douglac C47, Douglac DC3, Douglas DC6, Ilyushin Il-14M, Junkers Ju52, Lockheed L1011-500 TriStar, Sud Aviation SE-210 Caravelle.

Kompanija koristi sve svoje avione u floti, i isti su vrlo dobro utilizirani u ponedjeljak, petak i nedjelju, nešto manje u četvrtak i subotu, te bitno manje u utorak i srijedu. Air Serbia ima samo line maintenance, a avione servisira u Jat Tehnici.

Croatia Airlines

Croatia Airlines u floti ima 13 aviona. Od toga 5 aviona je u vlasništvu (4 A319 i 1 A320), te 8 u dugoročnom dry leasu (1 A319, 1 A320 i 6 Dash 8-400). Kompanija je prije u vlasništvu imala još jedan avion (A320) ali ga je dala u sale and leaseback. Prosječna starost aviona flote je 16,6 godina. Dashevi su nešto mlađi (12,3 godine), dok su A319 prosječno stari 19,8 godina, a A320 21,7 godina.

Airbusevi nose imena po hrvatskim gradovima i to A320 nose imena Split i Dubrovnik, a A319 Zagreb, Osijek, Vukovar, Zadar i Pula. Dash 8-400 pak nose imena po hrvatskim regijama i to: Slavonija, Lika, Istra, Dalmacija, Zagorje, Primorje.

Kompanija je u prošlosti u floti imala ATR-42 (3 aviona) od čega su 2 bila quick change, Boeinge 737-200 (5), McDonnell Douglas MD82 (2), Cessne 402C (3), Piper PA-31T (1), Hawker-Siddelay (1), Cessnu 550 Citation II (1) i Cessne 310R (2). U kraćem leasingu je imala i British Airspace 146-200 i 146-300, Fokker F100, te Bombardier CRJ-1000.

U ovom momentu kompanija operira svih 13 aviona flote, iako joj dobar dio aviona nije maksimalno utiliziran. Jedan avion joj je privremeno u wet leasingu na par dana za Trade Air u Prištini.

Croatia Airlines ima svoju tehniku koja joj servisira avione, no koja servisira i avione drugih kompanija. Croatia jedina u ovom momentu ima svoju tehniku u regiji.

Crna Gora

Situacija u Crnoj Gori je potpuno konfuzna. Nova nacionalna kompanija Air Montenegro je kupila od GECAS-a dva Embraera E195 koje je prije u lizingu imao Montenegro Airlines. Kompanija razmatra i mogućnost uzimanja u lizing i trećeg E195 koji je još uvijek u Podgorici. No, jedan od ta dva E195 nema jedan motor obzirom da je Montenegro Airlines dugovao GECAS-u 290.000 EUR te ga je GECAS zaplijenio. Stoga Air Montenegro ne može koristiti taj avion i on je prizemljen. Zbog toga je Air Montenegro morao iznajmiti jedan E190 od German Airwaysa u wet lease kako bi mogao pokriti svoje operacije. Kompanija se nada da će drugi E195 uspjeti dobiti tijekom VII. mjeseca, pa će raskinuti leasing E190 od Germana. Nepotrebno ukucavanje novaca za lizing aviona iako kompanija ima svoj vlastiti avion koji je prizemljen. Tu treba i postaviti pitanje kako to da je avion kupljen bez motora. Zar je moguća da je Air Montenegro platio samo trupove bez motora 10,5 milijuna USD svaki. To bi bilo istinski puno preskupo. Preskupa je i cijena 10,5 milijuna USD za avione sa motorima (realna vrijednost im je 7,9 milijuna). A ako su avioni kupljeni sa motorima kako to da GECAS nije isporučio avion sa oba motora nego plijeni jedan motor? Krajnje zbunjujuće i konfuzno. I svakako otvara pitanje i kompetentnosti u pregovaranjima i odakle će se platiti izvanredan trošak lizinga Germanovog aviona.

U isto vrijeme Montenegro Airlines ima pet Fokkera 100. Prije bankrota kompanije dva od tih pet Fokkera 100 su bili letački sposobni, iako se koristio samo jedan, dok je drugi imao resursa za samo jedan let koji se trebao ostvariti do novog kupca. No, stečajni upravitelj je rekao da sada četiri aviona više nisu letački sposobna i da je samo jedan operativan. To znači da se jedan avion može prodati, dok ostalih četiri mogu ići samo u rezervne dijelove.

No, stečajni upravitelj ima drugih planova. On želi letjeti sa preostalim Fokkerom F100, bez obzira što avion ima preko 30 godina i što je najam posada i održavanja aviona izuzetno skup, poglavito kada se operira samo sa jednim avionom. Stečajni upravitelj je naglasio da bi avion ponudio i Air Montenegru, iako to i nije realno obzirom da kompanija ovaj avion neće trebati u dogledno vrijeme.

Ostale kompanije regije

Trade Air je u floti dugo godina imao tri Let L410 Turboleta (jedan se srušio), te je kasnije nabavio dva Fokkera F100, jedno vrijeme je operirao i treći F100. Kompanija je prvo prodala svoja oba Turboleta. No, potom je kompanija počela kupovati Airbuseve A320. Na koncu ih je u vrlo kratko vrijeme nabavila čak tri, te ja prije par dana dobila i jedan A319. U međuvremenu je jedan F100 prodala, pa sada ima pet aviona tri A320, jedan A319 i jedan F100. F100 je na prodaju i kompanija ga se planira riješiti iako ne pod svaku cijenu jer još ima prilično resursa za operiranje. Kompanija leti i jedan L410 na 16 PSO linija u Hrvatskoj koje ima u wet leasu od Van Air Europe. Kako je A319 kasnio u isporuci i sada je na C-chacku u Croatia Tehnici, kompanija trenutno u wet leasu ima A320 od Croatie Airlines. Svi avioni Trade Aira su bazirani izvan Zagreba, jedan A320 i A319 u Prištini, jedan A320 u Parizu, jedan u Ljubljani, te F100 u Innsbrucku.

ETF je u posljednjih par dana dobio dva aviona, oba su Boeinzi 737-800. Jedan avion je bijeli, dok je drugi pobojan u boje ETF-a. Kompanija planira nabaviti i treći ovaj avion, te potom u 1. fazi rasti na 7 zrakoplova. Jedan avion je baziran u Prištini, a drugi će biti u Dubrovniku.

Slovenska Amelia u floti ima 11 aviona i to 1 ATR-42, 1 ATR-72, 2 Embraera ERJ135 i 7 Embraera ERJ145. Kompanija se bavi ACMI businessom, ali leti i nekoliko PSO linija u Francuskoj. Cijela flota joj je zaposlena diljem svijeta, te nema poslova u Sloveniji osim pokojeg ad hoc chartera.

U Sloveniji posluje još i cargo kompanija Solinair koja je dio turskog cargo koncerna MNG. U floti je imala razne cargo avione (Saab 340F i Boeing 737-400F), no sada ima dva Airbusa A300-600F. Kompanija ne leti iz Slovenije već iz Leipzig Hallea u Njemačkoj.

I u BiH leti cargo kompanija Icair koji ima jedan Let L410 Tubolet i sjedište u Tuzli. Sa ovim avionom leti pet tjednih letova iz Sarajeva za Zagreb. Kompanija je u prošlosti u floti imala Boeing 737.

U Sarajevu je bazirana i FlyBosnia, kompanija vrlo čudnih poslovnih manira i vrlo nekonzistentnog djelovanja. U floti je prije Covida-19 imala dva A319, no jednog je prizemljila u zimi 2019, a drugog tijekom Covida-19. Ove godine je nabavila prvo Airbus A320 od turskog Onur Aira, a prije par dana je unajmila i drugi avion, A321 od portugalskog ACMI specijaliste Hi Flya. Oba aviona su u wet leasu, a FlyBosnia je zapravo virtualna kompanija.

U regiji operiraju još i business kompanije sa manjim poslovnim avionima kao što su Airpink, Prince Aviation, Jung Sky, Delić Air idr.

Kao što vidimo među 60 aviona koji lete u regiji ima istinski svih vrsta aviona. Ipak, najviše je Airbusa A320 obitelji, njih čak 25 komada. Novih aviona nema, a obije kompanija koje su planirale nabaviti nove A320neo (Croatia i Air Serbia), su od toga odustale. Prosječna starost flote nije baš najbolja, 18,7 godina, tj. avioni regije su prilično stari, poglavito za europske standarde. Uz to samo 14 aviona je u vlasništvu, svi ostali su unajmljeni, njih 46. Stoga istinski možemo zaključiti da stanje u regiji uopće nije dobro.