Ukupan obim saobraćaja Aeroflot grupe u I mesecu iznosio je 3,9 miliona putnika, što je povećanje od 20,9% u odnosu na isti period 2023. godine. Grupa je u I mesecu 2019. imala 4,2 miliona putnika. Istovremeno, sama aviokompanija Aeroflot povećala je prevoz u prvom mesecu 2024. u odnosu na prvi mesec 2023. godine za 39%, na 2,1 milion putnika.
Kako se navodi u saopštenju kompanije, na domaćim linijama prevezeno je 2,9 miliona putnika, što je za 13,1% više u odnosu na januar 2023. i 24,9% više nego u januaru 2019. godine. Na međunarodnim linijama promet je povećan za 51,9%, na 972,7 hiljada putnika, u odnosu na isti period 2023. godine.
Stopa popunjenosti putničkih sedišta (LF) iznosila je 86,9%, što je povećanje od 1,6 procentnih poena. iz godine u godinu. Na domaćim linijama cifra je dostigla 88%, što je povećanje od 1,5 procentnih poena, što odražava visoku potražnju za vazdušnim saobraćajem.
dopisnik: Dejan Radojević (Moskva), foto: Aeroflot
Nešto ne vidim da imaju problema sa delovima, sankcijama, dobro se drže
Vi niste čitali izvještaje o količini incidenata u Rusiji, o još uvijek manjem broju putnika nego 2019, o ogromnim problemima S7 i drugim komanijama. Aeroflotu je relativno lako. Rusija je upucala abnormalan novac da oni prežive. Abnormalan. No ostali…
Pa nije Boeing pod sankcijama pa otpadaju vrata, buše se pogrešne rupe, svaki dan otkrivaju neki novi strukturalni problem. Trećina A220 je skoro stalno na zemlji (motori), i NEO varijante nisu imune na probleme sa motorima, sudari u Japanu, izleti na piste… Izgleda nigdje nije sjajno
Stvar sa Boeingom je također priča potpuno za sebe. Problemi sa Boeingom su počeli u trenu kada je preuzeo Douglasa i vodstvo koje je prešlo u Boeing i uništilo firmu. Ja bi to opisao u maniri Balkanskih političara. Put i ciljevi su različiti ali je strategija u deset grama tu negdje. Glavni cilj je ispunjenje norme i rokova te smanjenje troškova proizvodnje i kašnjenja na najmanju moguću mjeru bez obzira na cijenu i posljedice. Na testiranjima zadovoljavanje kontrole kvalitete “granično”. Outsourcing 70-80% proizvodnje izvan USA primjer 787 i budući koji također notorno kasni 777x i kojeg sličan scenariji čeka kao 737 MAX i 787. I ono glavno povećanje profita koliko god je moguče. Riješavanje problematičnog “buntovnog sindikaliziranog kadra” koji je vrhunski obučen kvalificiran i produktivan. Sa ljudima koji su upitnog znanja, iskustva, nesavjesni. Pritisak prema partnerski firmama da se rokovi isporuke dijelova prema Everetu i Cherlestonu čim prije zadovolje također. Gramzljivost Američkog investicijskog- bankarskog lobija. Nije tako bilo sa 747,777 i starim 737 NG koji su vrhunski proizvodi bili I ostali. A ponovo ču reči Airbus je pogriješio što nije dao nalog za razvoj CFM GE LEAP varijante za A220 ili Bombardier još dok je bio. A Pratt and Whitney i MTU bolje im je da se vrate drugim granama svojih portfelja jer ne mogu niti če ikada više moči sustiči. Rolls Royce ekipu Sumitomo,Mitsubishi,Kawasaki,ITP. Te GE-CFM ekipu Safran-Snecma, Ishikawajima Harima. One kojima su turbine I kompresori več u krvi bilo da su Elektrane, Plinske turbine ili Aviomotori u pitanju moji mili, dragi, pedantni, precizni i
največi perfekcionisti Japanci. Čijim se uspjehom Rolls Royce I General Electric kite. I Boeing također za kojeg prave krila, trup i baterije. I neču bit bezobrazan djelomično i Francuzi SNECMA-ALSTOM također jedna od najboljih turbina ikada Belfort škola Arabelle največa turbina na svijetu iako je parna u nuklearnim elektranama itekako je to znanje primijenjeno na razvoj danas najboljih aviomotora putničkih aviona.
U današnjem svijetu i nije veliki problem nabavit rezervni dio čak nije problem niti proizvesti kopiju (generičku inačicu) ako imaš detaljan katalog o proizvodnom procesu, materijal i osrednje moderne strojeve za obradu. Međutim moraš imat malo kvalificiranije industrijske inženjere što Rusija ima. Na stranu ovog prvog. Vjerujte mi nikakav ali baš nikakav veliki problem nije nabavit dio od treče strane. Bilo koje države bilo da su oni naručili “za sebe novi” ili da su uzeli stari več korišteni “reparirani” dio sa scrap yarda “otpada” ili temeljitog remonta. Bio to A,B,C Check nebitno. Putnički avion nije više bauk i eksluziva malog broja ultra razvijenih društava. Jer se dosta dijelova za Airbus a pogotovo za Boeing proizvodi upravo u slabije razvijenim državama. Navest ču samo par primjera koji ovo potkrijepljuju. Najprodavaniji Nuklearni reaktor za elektrane danas je Ruski VVER. Indija je poslala robota na Mjesec nedavno. Kina ima potpuno operativnu svemirsku stanicu sa posadom. Sovjetska kapsula Soyuz prava ikona istočne tehnologije preko 70. godina vozi Ruske, Europske, Američke, Japanske astronaute u svemir primjer “ISS”. Iran zgažen sankcijama održava u letnom stanju Američke Tomcate sa dijelovima “iz garaže” i na njih je potpuno operativno integrirao Ruske projektile. I još jedan zadnji primjer dok Francuzima treba preko 15. godina da naprave jedan Nuklearni reaktor u Finskoj “Olkiluoto 3” i da ga puste u pogon a kasne im još tri dva u Britaniji i jedan kod kuće. Južna Koreja u Emiratima napravi 4 za deset godina i pusti ih u puni pogon sve sa svojom tehnologijom elektrana “Barakah”. A avion više uopče nije tako bauk stroj kao što je bio prije 50. godina.
Pardon za Soyuz 50. godina ali tehnologija je preko 70. godina stara. To sam želio napomenut jer Amerikanci deset godina nisu imali s čim slati astronauta u svemir dok Space X Dragon nije došao.
opet imamo problem sto nemamo poredjenje s 2019, osim za domace putnike (rezulat koji se nekako da i ocekivati). broj putnika je tek jedno od mjerila uspjesnosti koji moze i da zavara ako se u januaru nude jeftini letovi po rusiji zbog brda slobodnih aviona jer nema int’l letenja. ukratko, koliko se zaradilo u odnosu na 2019? tek tako mozemo prosuditi jesu li rezultati odlicni ili ne. ni load faktor ne mora da znaci da odrazava potraznju, jer opet moze biti da su cijene dovoljno niske i da to vuce na gore LF. ukratko clanku treba dosta vise konteksta za ovako smio naslov.
Da brojke iz 2019. bi bile nužnost, no autor ih nije napisao.
Evo ja sam ispravio.
Kako god okrenete, rezultati su odlični s obzirom na situaciju.
Pa i nisu. Ipak desetak posto manje nego 2019, bitno manje od prosjeka Europe.
Apsurdno je porediti rezultate Rusije sa ostatkom Evrope dok je Rusija pod ko zna koliko paketa “najžešćih sankcija u istoriji”, kako iz Brisela vole da se pohvale
Pa to i govori koji je utjecaj sankcija, zar ne?
Je li Europa pod sankcijama? Je li Europa ima problema s nababom aviona?
Je, pod sankcijama je Rusije. Zar postoji razlike? Hoćete reči da su sankcije Europe/SAD-a i drugih značajnije od onih megazemlje Rusije?