ACI, najveći hrvatski operater marina, vrlo uspješna i inovativna kompanija, odlučio je nastaviti projekt povezivanja otoka i kopna sa hidroavionima. ACI je bio suvlasnik ECA (European Coastal Airlines), koji je bankrotirao u VIII/2016 radi nepropisnog održavanja aviona. No, ACI je nakon toga u tišini nastavila raditi na projektu. 2019. ACI je kupio dio imovine bankrotiralog ECA, među kojima su pontoni u Splitu i Lošinju, te nekoliko kioska koji su služili za prodaju karata. Projekt je sada usporen radi Covida-19, no za dva-tri mjeseca bi se moglo više znati kada će se projekt nastaviti.

Radni naziv projekta je FlyACI i projekt bi trebao povezati 20 marina na otocima sa obalom, kako hidroavionima, tako i helikopterima. Naime, ACI želi marine povećati na 5*****, dočim je nužno vlasnicima plovila dužine 15 metara i više osigurati brz i kvalitetan prijevoz do marina na otocima. Elaborat predviđa letove hidroavionima, dok bi helikoptere ostavili za drugu fazu projekta.

Autori projekta smatraju da bi projekt koštao 12 milijuna EUR, od čega bi 10 milijuna otpalo na nabavu zrakoplova. ACI planira ukupno imati 30 uzletišta na vodi, a zaposlio bi 56 osoba. Planirani promet je 65.000 putnika, a investicija bi se vratila za 11 godina. No, ACI ovo ni ne gleda kao investiciju kojoj je prioritet profitabilnost, već kao nužni alat za postizanje kvalitete svojih marina. Osim putnika u marinama letove bi koristili i drugi turisti na otocima. Autori su objavili i prve luke prema kojima bi se letjelo: Ancona, Pescara, Venecija, Beč, Graz, Mostar…

Jedini problem projekta je činjenica da su hidroavioni izuzetno skupi za korištenje zbog utjecaja morske vode na zrakoplove, te zbog istog potrebe dodatnog održavanja. Upravo radi toga niz kompanija koje su operirale hidroavione su propale, a u svijetu imat tek par kompanija koje preživljavaju i to sa vrlo skromnim flotama. I ovo je vrlo ozbiljan problem. Drugi problem je manjak aviona koji se za ovu svrhu mogu koristiti, te činjenica da su svi manji od 20 sjedala, što bitno poskupljuje, ali i komplicira operacije (veće grupe ne mogu se transportirati). Treći problem je što se radi o vrlo kratkim letovima, što s jedne strane omogućuje velik broj dnevnih rotacija, no sa druge bitno poskupljuje same operacije (polijetanja i slijetanja koja troše velike resurse). Stoga je projekt u startu rizičan i vrlo upitan. Daleko jeftinije i jednostavnije bi bilo kupiti dva helikoptera sa po 7 mjesta i bazirati ih na aerodromima u Rijeci i Splitu, a kasnije ako se razvije business i treći u Zadru, te napraviti helidrome u marinama na otocima. Ovi helikopteri bi mogli operirati samo po narudžbi, tj. putnik koji je dubljeg džepa koristio bi let kada bi njemu odgovaralo, tj. letovi bi bili ad hoc, a ne redovni.

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Branko Vedriš (ECA)