Danas je razmak između sjedala u ekonomskoj klasi 30 do 31 inch (76 do 79 cm), no 1979 razmak u ekonomskoj klasi je bio 36 inch (91 cm). Uz to avioni tada su imali barova i salone čak i u ekonomskoj klasi, neki čak i pijanistu koji je svirao klavir (American), dok su oni u business klasi bili ogromni i superluksuzni. Neki su ih zvali pub, neki slaon, neki loža, neki čak restoran…
Deregulacija avio prometa u SAD, 1978. je sve izokrenula, pa putovanje avionom više nije bilo glamurozno nego je postalo tortura, razmak između sjedala se smanjuje, barovi su ekspresno nestali, a kompanije samo gledaju kako bi ubacile još pokoje sjedalo u avion. I sve se promijenilo u samo 5 godina, do 1983. Danas barove ili lože imaju samo najveće i najluksuznije kompanije poput Emiratesa, no samo za Prvu i Business klasu, i ti barovi su bitno manji i nabijeniji nego su bili do 1980.
Jednako tako i load faktor se bitno promijenio. Dok je on 1979. bio 63%, 2022. on je 89,1%. Jednako tako su i cijene karata ozbiljno pale. A4A (Airlines for America) je objavila da su 1980. prosječne cijene za domaće letove u SAD-u za povratne karte bile 674 USD, a 2017. one su bile 340 USD.
autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Alen Šćuric
Možda je manje glamurozno ali je definitivno u C i F udobnije. Današnja C je daleko, daleko bolja no ondašnja F. O sjedalu koje se pretvara u krevet moglo se samo sanjati, a to je danas standard na dugim linijama. A da o C klasi tipa Q-suites od QR-a niti ne raspravljamo. Stradala je samo Y iako razmak sjedala nije usporediv zbog druge konstrukcije sjedala. Moj definitivno najbolji let u Y u zadnjih 5-6 godina bio je sa LA. Njihova Y na 787-900 je klasa za sebe.
Slažem se.
Nekad su dvije osobe u milijun stanovnika mogle putovati avionom. Da se vratimo u ta vremena vi Alene ne biste imali novaca ni da do Sarajeva dođete.
Ja sam tada letio. Imate moj članak o mojim prvim letovima. Moj prvi let je bio 1985. Zagreb-Istanbul-Zagreb.
Први лет 1973.-ће или ’74.-те, а млађи сам…
Летело се и тада.
Mlađi ste samo ako ste prvi puta letjeti sa 3 godine.
Ovaj zadnji paragraf je suština svega. Letenje je postao priuštivo i to je potpuno u redu. I dalje se ostavlja imućnijima, željnima luksuza ili čisto komfora, da kupe skuplje kartu i dobiju što traže. Ali se jednako tako i omogućava onima kojima je cilj isključivo doći na lokaciju da to dobiju za relativno mali novac. Čisto usporedbe radi, tih 674 USD u 1980. bi bilo 2.500 USD danas, ako računamo inflaciju.
Neosporno. Iako više ni business klasa nije ni izblizu kakva je bila prije. Nema barova, nema klavira…
Ma dobro, ali to je recimo primjer dekadencije. Kakvi klaviri u business klasi? Potpuno nepotrebno razbacivanje jer treba i taj klavir unijeti unutra, zaposliti čovjeka da svira, iskreno suludo i iskreno ni čime ne pridonosi osnovnoj svrsi putovanja, a to je da osobu prebaci u što kraćem vremenu od točke A do točke B.
A što se tiče donjeg komentara o realnim plaćama i prividima, to je još jedna neistina. Objektivno, na zapadu, u razvijenim zemljama, trenutno se živi najbolje moguće od početka čovječanstva. Da su neke pojave (društvene) šokantne i do sada bile nepoznate, to je činjenica, ali zdravo za gotovo uzimamo sve blagodati koje imamo, a koje generacije do prije 20ak godina nisu imale.
Da klavir niti je bitan, niti koristi putovanju od točke a do točke b. Ali on postoji npr. u poslovnoj loži Turkisha, u nizu restorana, hotela. Ni tamo ne ostvaruje osnovnu svhu hrane, smještaja… On je dodatna usluga, ambijent, doživljaj. I da, više ga nema.
И приватним авионима.
?
Nema klavira? Istinska tragedija.
Ma nije tragedija, ali to pokazuje kamo ide zrakoplovstvo.
Postaje manje muzikalno
Realne plaće (korigirane za inflaciju) se nisu pomaknule od 1970-ih, no da bi marva bila mirna i tiho meketala mora nam se dati privid standarda. Tako da nas okružuje surogat gotovo svega; hrane, putovanja, stanovanja…
Nažalost tako je.
Što znači “privid standarda”, o čemu pričate vi? Nikad u povijesti se nije živilo bolje i sigurnije. Putovanja su pristupačnija velikoj većini populacije. Letenje u prošlom stoljeću je bio životnni događaj i priuštiv skoro nikome. Tako da su većina avion vidjela samo na slici ili na nebu.
Radije ću imati manja sjedala i normalnu cijeno aviokarte negoli “luksuz” koji ne mogu priuštiti.
Samo za klovna, leteli smo sa JATom na Krk kao studenti.
Covjek pise o realnim placama. Prioriteti potreba su nekakav krov nad glavom, hrana i energenti. I jedno i drugo i trece su osnova.
Kvadrat zivotnog prostora iznosi barem 3-4 medijalne place, hrana u tu medijalnu placu ulazi sa vecim postotkom nego ikad, kao i energenti.
Iako je ovo portal o zrakoplovstvu i sam sam dio njega, mozda bi trebali zadrzati svijest o tome da obijesno letenje, “jer je jeftino”, a takvog je danas velika vecina, zapravo vrlo nisko na listama prioriteta prosjecnog covjeka i zapravo nije pokazatelj nikakvog standarda nego obijesti i bijega od stvarnosti u neki umisljeni “luksuz”. Malo lakse se prihvati npr. 30 godisnjeg kredit za krov nad glavom… kad eto mozes za “100 eura u Lisabon”. Kao stoka. Kakav napredak. Uspjeli smo. 🙂
Opcenito, ako govorimo o opcoj populaciji, okolisu…. steta koja je napravljena masovnim turizmom je daleko veca od benefita. Negdje se to vec itekako pokazuje, a ponegdje tek dolazi tvrdo prizemljenje….
U pravu ste.
U pravu ste. Bolje je živeti ceo život kao bogataš nego jedan dan kao siromah.
Modrost Grunfa iz Alan Forda.
Ne to je mudrost Alena.
Ma odakle vam to (iako nije da se ne slažem)
Bob Rock iz istog!Alane, Alane kakva greška,neoprostiva!
A sorry, sorry.
JU ima razmak 31-34 inch.
Croatia ima 32 inch.