ZTC je nastao u komunizmu kao jedan od servisa za avione Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Osamostaljenjem Hrvatska postao je jedini servis za avione Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ). Država je imala i veliku volju pretvoriti ga u komercijalno poduzeće koje bi samo sebe financiralo i bilo regionalni servisni centar no to nije uspjela. ZTC je bio i ostalo mastodont koji radi loš posao i jedva spaja kraj s krajem, a nikako ne radi dobar posao za HRZ. Do kada tako?
Kako je nastao ZTC?
Zrakoplovno tehnički centar (ZTC) je nastao 1945. kao institucija za održavanje i remont zrakoplova Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva. Prve hangare je imao na aerodromu u Borongaju. U prvim godinama postojanja institucija se zvala Oblasna aerodromska radionica, pa IV. školska aerodromska radionica, pa IV. specijalizirana avionska radionica, pa Zavod za oporavku aviona br. 154, pa Remontnotehnički zavod Zmaj, pa Vazduhoplovno-tehnički remontni zavod Zmaj, pa Vazduhoplovni zavod Zmaj (1971-1991). U osamostaljenoj Hrvatskoj dobio je prvo naziv Zrakoplovni tehnički centar (1991-1993.), pa Zrakoplovno-tehnički zavod (1993-2009.), da bi od 2009. nosio današnji naziv Zrakoplovno-tehnički centar.
U početku Zmaj je radio remont klipnih zrakoplova, da bi kasnije radio i remont vozila specijalne namjene. 1962. Zmaj se seli u Veliku Goricu, na Pleso. Tada Zmaj kreće i sa remontom mlaznih i podzvučnih zrakoplova. Od 1971. Zmaj radi i remont nadzvučnih zrakoplova. Zmaj je bio nosilac remonta podzvučne i nadzvučne borbene avijacije JNA i trenažnih aviona. Godišnje je Zavod remontirao 40 do 60 zrakoplova (jedan tjedno). U to vrijeme Zavod radi i za Libiju, Irak i Sudan. Zavod je proizvodio i leteće mete za vježbanje gađanja, hidraulične dizalice, pokretne hidraulične naprave, te najsloženije rezervne dijelove za sve tipove podzvučnih i nadzvučnih zrakoplova. Za vrijeme Jugoslavije Zavod je imao zaposlen velik broj civila i bitno manje vojnih osoba.
Početkom Domovinskog rata 1991. radnici ZTC-a su vršili neposluh prema poslodavcu i imali su tihi štrajk usporavanjem rada. Već 14.9.1991. donijeli su odluku da se stavljaju na raspolaganju Vladi Republike Hrvatske. Istim su onemogućili popravak zrakoplova koji su bili u hangarima Zavoda i spriječili njihovu uporabu u zračnim napadima na Hrvatsku. 17.11.1991. Vlada osniva Zrakoplovni tehnički centar, te je primopredaja između JNA i Hrvatske vojske obavljena 16.12.1991. Nažalost u tih mjesec dana je ogromna većina opreme i imovine (zrakoplovi, agregati, rezervni dijelovi, alati, strojevi, namještaj, dokumentacija i ostala oprema) odvedena iz Zmaja. Imovina koja je ostala je oštećena i namjerno devastirana. JNA nije isplatila plaće u vrijednosti današnjih 3,3 milijuna USD. Ukupna šteta na Zmaju koju je napravila JNA je procijenjena na tadašnjih 35 milijuna USD (današnjih 76,6 milijuna USD). 1993. Zmaj je priključen Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (MORH).
U devedesetima Zavod je bio vrlo cijenjena institucija za remont i održavanje zrakoplova, no vremenom reputacija mu je rapidno padala, da bi danas, nažalost, bio na vrlo niskim granama i više ne održava ni helikoptere drugih država koje je prije održavao.
ZTC servisira avione HRZ-a
Danas je ZTC dioničko društvo kojem je osnivač Republika Hrvatska sa osnovnom djelatnosti održavanja, obnove i popravka zrakoplova. Država upravlja Zavodom preko Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP). Zavod održava helikoptere, vojne zrakoplove, protupožarne zrakoplove, proizvodi vučene mete za registraciju pogodaka, proizvodi bespilotne letjelice za izviđanje i kao leteće mete, te proizvodi pričuvne dijelove. Zavod ima NDT laboratori, kemijski, te mehanički laboratorij, kao i ispitni stol za rotirajuće i nerotirajuće hidraulićne komponente. Zavod ima status ovlaštene ogranizacije prema Part 145. Temeljni kapital Zavoda je 370,1 milijun kuna (49,3 milijuna EUR).
Zavod trenutno servisira, održava i modernizira HRZ-ovih 92 zrakoplova:
- borbene avione Mig-21 (12 komada)
- protupožarne zrakoplove Canadair CL-415 (6 komada) i Air Tractor AT-802 Fire Boss (6 komada)
- školske avione Zlin Z42 (4 komada) i Pilatus PC-9 (14 komada)
- transportne helikoptere Mil Mi-8, Mi-17 i Mi-171Sh (25 komada), te Sirkosky UH-60 Black Howk (2 komada, a dolaze još 2)
- borbene helikoptere Bell OH-58 Kiowa (15 komada)
- školske helikoptere Bell 206 (8 komada)
Zavod ima i interventnu ekipu koja odlazi u Zadar, Divulje, Lučko i Rijeku u slučaju potrebe za hitnim intervencijama na zrakoplovima poglavito tijekom ljeta.
Zavod, nažalost, sve manje servisira zrakoplove drugih država. Ipak u zadnjim godinama radili su na slovenskim PC-9, makedonski Air Tractorima i na švedskom Air Tractoru AT802A (Saab). Danas ZTC dobiva 95-97% prihoda od HRZ-a. Godišnji prihod ZTC-a je 100-150 milijuna kuna (13-20 milijuna EUR). ZTC manji dio prihoda od oko 700.000 kn (93.000 EUR) dobiva od nestrukovnih aktivnost kao što su iznajmljivanje uzletno-sletne staze za testiranja i promocije Rimac vozila, snimanja za filmove i spotove, razne komercijalne aktivnosti… Tu bi mogao zarađivati i više poglavito obzirom na olupine koje ima na deponiju, a koje bi se mogle minimalno urediti i koristiti u svrhe snimanja spotova, serija i filmova.
U zavodu 54% zaposlenika radi na održavanju, 21% ljudi radi u skladištu, te na održavanju logistike, 11% iz radi u proizvodnji, 11% radi u administraciji i na nabavci, te 3% u laboratorijima. 2020. zavod je imao 210 zaposlenih.
ZTC je 2020. pregovarao se sa norveškim Kongsbergom i finskom Patrijom za dokapitalizaciju kompanije i preuzimanje dijela vlasništva, te pretvaranje ZTC-a u regionalni centar za servis helikoptera i aviona. Sa ovim kompanijama je potpisan i Memorandum o suglasnosti za uspostavu strateške suradnje. Nažalost, ovaj projekt se još uvijek nije realizirao. Kompanija ima i suradnju sa češkom ČLS sa kojom radi na modifikaciji Canadaira CL-415. Na razgovorima u ZTC-u je bio i američki gigant Lockheed Martin. Nažalost stranci pokazuju interes no posao se ne realizira. Što to govori o ZTC-u?
Premijer konačno reagirao!
Na zahtjev premijera CERP je smijenio direktora Zrakoplovno tehničkog centra (ZTC-a) Zdravka Klanca i na njegovo mjesto predlaže imenovanja umirovljenog brigadira Ivicu Vidovića. Vidović je bio načelnik logistike Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ). Ovo je šesti puta da se na mjesto direktora ZTC-a postavlja umirovljena vojna osoba iako se isto do sada pokazalo neuspješnim. Država bi na ovo mjesto morala staviti sposobnog managera koji bi ispunio postavljeni cilj ZTC-a da osim vojnih zrakoplova na komercijalnoj osnovi servisira privatne i druge avione.
Klanac je imao nekoliko ozbiljnih propusta u svom radu. Prvo su mu masovno otišli mehaničari iz ZTC-a, potom su mu mehaničari koristili bolovanja da bi radili u inozemstvu za visoke honorare, čak štoviše u to vrijeme dok su pod bolovanjem radili u inozemstvu dobivali su bonuse za dobar rad. U ZTC-u nedostaju dijelovi za servisiranje aviona za iduću protupožarnu sezonu a jedan Canadiar je i kanibaliziran tj. sa njega su skinuti dijelovi, pa je upitno može li se isti osposobiti, prema nekim izvorima on će se morati otpisati. Potom nije na vrijeme servisirao protupožarne avione radi čega je protupožarna sezona umjesto sa 6+6 krenula sa 4 Canadaira i 3 Air Tractora. Na kraju je Klanac u Zagrebu pregovarao sa ruskim predstavnicima tvrtke ATS da uveze dijelove za helikoptere HRZ-a preko Republike Srpske.
Ta kap je prelila čašu i Plenković je ministru Mariju Bonažiću naložio da hitno smjeni Klanca. Bilo je i vrijeme. Plenković je morao reagirati i bitno ranije, te smijeniti Klance već kod prvih naznaka da će požarna sezona krenuti sa polovičnom flotom, ili bolje još prije, dok Klanac nije uspio realizirati poslove sa Kongsbergom i Patrijom zbog kojih je država dokapitalizirala kompaniju i povećala joj kapital za 200%.
Ostavka je dana prekasno, ali hvala bogu konačno se desila. Tragično je da se ona desila radi najmanje upitnog posla, pregovora sa Rusima. Tu Klanac i nije imao baš neke alternative. Prvo, on mora nabaviti dijelove za helikoptere i borbene avione, nije on kriv što su naši zrakoplovi ruski. Koliko puta sam pisao koliki je to rizik imati ruske zrakoplove u slučaju bilo kakvog sukoba. Od njega se očekuje da ima rezervnih dijelova, tj. da ih nekako nabavi, bez obzira na sankcije Rusiji. Jer u protivnom vrlo brzo ćemo ostati i bez borbenih aviona i bez transportnih helikoptera. Drugo, kod Rusa ZTC ima nešto novaca datih za avanse, navodno je i nešto motora i dijelova ZTC-a ostalo u Rusiji. Logično je da je Klanac tražio neko rješenje preko posrednika da to riješi, a svojoj kompaniji ne napravi gubitak. Da je sastanak napravio npr. u Istanbulu i zatvorio posao preko Republike Srpske ili neke treće države koja nema sankcije sa Rusijom, nitko to ne bi ni znao. Ali Klanac je bio neiskusan i napravio je glupost te sastančio u Zagrebu pod nosom SOA-e. I eto, nije ga se smijenilo radi toliko većih propusta poput fijaska protupožarne sezone, kanibaliziranja jednog Canadaira, egzodusa i manjka mehaničara, bolovanja mehaničara kada rade vani i još dobivaju bonuse, radi neostvarenih poslova sa strancima radi kojih mu je kompanija dokapitalizirana. Nego radi banalnog sastanka sa ruskim predstavnicima. OK, sastančio je, zar je to tako strašno? Zar je to zabranjeno nekoj kompaniji da ima sastanke? Pobogu. Nije ništa dogovorio, nije prekršio sankcije. Stoga je i sam premijerov čin zapravo nonsens, zakašnjela reakcija i ima potpuno krive pobude.
Zašto se ZTC ne komercijalizira?
I sad se postavlja nekoliko bitnih pitanja. Prvo kako je moguće da ZTC nema dovoljno mehaničara i da ne uspijeva na vrijeme servisirati zrakoplove HRZ-a. HRZ plaća ogromne iznose novaca za servisiranje zrakoplova, ne štedi se i novac pristiže redovno. 97% novaca ZTC-a je od HRZ-a. Zašto onda ZTC ne može postaviti sustav u kome mu novac HRZ osigurava dovoljno dobro plaćenih mehaničara, te koji mu je garancija dobrog poslovanja i više od break-evena koji mu i te kako osigurava moguće komercijalno poslovanje?
I tu dolazimo do drugog problema. Dakle, novac HRZ-a je plus kakav nemaju Croatia, Adria ili Jat tehnika, ili manji privatni maintenance. On je ogromna prednost. On osigurava infrastrukturu, logistiku, mehaničare, osoblje, operacije, on osigurava minimalni kruh. On osigurava 140-150 milijuna kuna godišnje (20 milijuna EUR). Zašto onda ZTC nema uz to još i komercijalnu djelatnost? Infrastrukturu za to ima, iz vremena SFRJ naslijeđeni hangari, radionice, laboratoriji, skladišta i uredski prostor, stajanke, čak i uzeletno-sletna staza (1900×11 metara), pristup uzletno-sletnoj stazi MZL Zagreb, helidrom i deponij aviona… Kompleks ZTC-a ima 230 tisuća četvornih metara. Koji je razlog da ZTC ne servisira avione i helikoptere drugih zemalja, poglavito helikoptere Mi8, Mi-17 i Mi117sh (Albanije, BiH, Bugarske, Crne Gore, Češke, Latvije, Litve, Mađarske, Makedonije, Moldavije, Poljske, Rumunjske, Slovačke), te Canadaire CL-415 (Francuske, Grčke, Italije, Maroka, Portugala, Španjolske) i Air Tractore AT-802 (Egipat, Izrael, Crna Gora, Portugal, Španjolska, Švedska, uskoro Slovenija)? Naravno, neće sve ove zemlje servisirati u Hrvatskoj, ali neke koje imaju malo tih helikoptera i aviona poput Crne Gore, Makedonije, Moldavije i BiH bi i te kako mogle, a ostale bi mogle djelomično i povremeno koristiti usluge ZTC-a. Zašto ZTC ne uđe u joint venture sa nekim od postojećih servisa koji servisira ove zrakoplove, ili mu čak proda dio vlasništva, pa da uđu u zajedničke poslove i zajedno postave sustav servisa koji bi i ZTC-u donio stručnjake i poslove?
Zašto ZTC nije regionalni centar za Pilatuse, koje HRZ ima u svojoj floti, poglavito za PC-9? Te avione ima i Bugarska, Slovenija, Cipar, Irska, Švicarska… Pritom bi na komercijalnoj osnovi mogli imati servis i za druge Pilatusove modele, poglavito PC-12, PC-21 i PC-24.
Zašto ZTC ne servisira i helikoptere MUP-a. MUP ima Bellove 206 (3 komada) koje ZTC servisira za HRZ, zašto to ne čini i za MUP? ZTC bi se vrlo lako mogao doškolovati i za MUP-ov Bell 212 (1 komad). MUP ima i 1 Robinson R22 (helikopter kojih ima prilično u regiji i ZTC bi ih mogao servisirati i za privatnike), 2 AugustaWesterland AW139 i Eurocopter EC135 (2 komada i 3 naručena). Jasno je da će MUP ulaskom Hrvatske u Schengen imati bitno više helikoptera, te da mijenja flotu u Eurocopter EC135, pa bi svakako ZTC trebao školovati kadar za ovaj helikopter i napraviti ugovor sa MUP-om.
Konačno zašto ZTC ne servisira vladin Challenger CL-604? Ovaj avion se vrlo skupo servisira u inozemstvu radi čega je izvan pogona tjednima. Prije par tjedana vlada je bez aviona bila duže vremena radi maintenancea u inozemstvu. Naravno, ZTC tu ne može raditi velike checkove, to bi bilo neisplativo za jedan avion, ali raditi manji maintenance, line maintenance i bazično održavanje, kako za avion Vlade Republike Hrvatske, tako i za Challengere drugih korisnika bi i te kako mogao.
Na koncu zašto ZTC ne servisira manje poslovne, sportske i avione generalne avijacije, pa čak i manje komercijalne avione? Prepreka za to nema, to je business koji je vrlo razvijen, gdje se traže kapaciteti više, koji se ozbiljno dobro plaća. ZTC tu ima ogromnu prednost jeftinije radne snage, fleksibilnosti, jake vlastite infrastrukture i break-evena HRZ-a. Prednosti koje ogromna većina maintenancea diljem Europe nema.
ZTC je servisirao hidroavione European Coastal Airlinesa. Njihovi avioni su slijetali na jezero Čiče (dugo 1,6 km) koje je uz ogradu ZTC-a. Ogromna prednost koju ima jako malo maintenace institucija i koju ZTC nedovoljno iskorištava.
Kada je Boško Matković (bivši CEO ZL Zagreb) bio kandidat za direktora ZTC-a on je u svom programu imao da velik postotak poslovanja ZTC-a mora biti komercijalna djelatnost. Matković je tada trebao upravljati i vojnim aerodromom Udbina na kojem je htio napraviti stacionar za poslovne avione koji bi putnike ostavili u Zagrebu, Zadru ili ljeti pretrpanom Splitu, a onda odletjeli u Udbinu (koja je na 15-20 minuta od tih aerodroma) i tamo bitno jeftinije bili stacionirani do vremena kada ponovo odlete po putnika. Matković je i jedan vojni paviljon htio pretvoriti u hotel sa 4**** za posade. U tom kontekstu bi istovremeno servisiranje takvih aviona u ZTC-u bilo samo dodatna prednost, te ogromna mogućnost sinergije. Zamislite prednost spram neke business kompanije koja ostavi putnika u Zagrebu, Splitu ili Zadru, a potom dok čeka vrijeme iskoristi za servisiranje aviona. I nema slobodnog hoda, nema gubitka.
Osnovni problem ZTC-a su mehaničari. Kompanija se olako odrekla svojih mehaničara i pustila ih da odu. Ovaj problem se može prilično jednostavno riješiti. Povećaju se plaće mehaničarima, te se veći trošak naknadi komercijalnom djelatnošću. Time ne samo da bi se zadržali mehaničari nego samo siguran da bi se i dio mehaničara vratio u ZTC jer im je više nego dosta živjeti diljem svijeta, raditi po dvije smjene i biti bez obitelji. ZTC i te kako može mehaničarima dati i druge pogodnosti i uvjete koji ih zadovoljavaju (stanove unutar ZTC-e, kredite za stanove, duži godišnji odmori, slobodni dani, privilegije, team-buildinge…).
ZTC hitno mora stipendirati mlade mehaničare, inženjere i druge struke po srednjim školama i fakultetima u Hrvatskoj. ZTC mora i sam školovati kadar. Ovdje može napraviti i ugovor sa Croatia tehnikom o zajedničkom školovanju kadrova, a ne da im Adria Tehnika školuje kadar u Zagrebu, a onda ga odvlači u Ljubljanu.
Konačno ZTC može dovesti mehaničare iz BiH, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Kosova, Moldavije, Ukrajine, Afrike, Azije i Latinske Amerike. U Hrvatskoj radi preko 110.000 stranaca, zašto ne bi i mehaničari i ostalo tehničko i pomoćno osoblje ZTC-a? Na koncu ZTC mora prebaciti što više poslova na pomoćne tehnički niskokvalificirane radnike koje je bitno lakše pribaviti. Naravno, ne mogu oni servisirati zrakoplov, ali pomagati u donošenju alata, skladištenju, transportu, pomoćnim tehničkim djelatnostima, čišćenju, pripremi… i te kako mogu, a samim time bi rasteretili skupe mehaničare za koje treba dugo školovanje. Ako bi svaki mehaničar imao svog pomoćnog radnika bio bi i te kako dodatno motiviran za rad, a ubrzao bi i sam proizvodni proces.
ZTC ima opaku šansu, opake potencijale i na tržištu bi bio i te kako konkurentan. Samo što umirovljeni generali koji su direktori ZTC-a to ne vide, puca im klinac, oni su zadovoljni da ofrlje rade posao samo za HRZ i ne žele napraviti korak-dva-tri dalje od toga. Zašto i bi? Za tako nešto se mora i raditi, a daleko bolje je igrati pasijans na poslu.
Ova analiza je pisana u Ivancu, odakle čitateljima šaljem srdačne pozdrave.
Osnovni i jedini sustavni problem ZTC-a je u miješanju države u sastav Uprave. Ovo je planirana akcija davno osmišljena od likova bliskih vlasti koji su bacili oko na resurse ZTC-a. Iz ovog razloga država ne želi urediti propise o upravljanju državnom imovinom i time potiče uništavanje ne samo ZTC-a, već i stotina drugih poduzeća. Postavljati za Upravu ljude koji ne samo da nemaju pojma o zrakoplovnoj industriji, nego nemaju ni blage veze o managementu i ekonomiji, spada ili u zonu ludila, ili u zonu kriminala. Pa vi sad vidite koja opcija je realnija.
Kojeg smisla ima uništavanje ZTC-a? Da to netko kupi za kikiriki? I što će onda? To nije neko vrijedno zemljište pa da ga rasproda. A sa propalom kompanijom, zastarjelom tehnologijom i bez mehaničara nitko neće nastaviti posao.
Dragi Alene, kamo god se u Lijepoj Našoj osvrneš, što vidiš? Kriminal potican i ohrabren političkim zaleđem. U ZTC-u dakle nije nikakav izuzetak. Sjećamo se King ICT-a i što je trebalo učiniti sa ZTC-om da se ostvare mokri snovi nekih likova? F-16 bio je “na dohvat”, trebalo ga je negdje održavati, a kud ćeš bolje od posrnulog ZTC-a koji je za male pare trebao prijeći u privatne ruke. Btw, nisi u pravu kad kažeš da ZTC ništa ne vrijedi, raspitaj se samo o cijeni zemljišta, pogledaj kakve instalacije postoje u firmi pa ćeš shvatiti da se za relativno male pare ZTC može modernizirati i postati ponovo respektabilni centar. Sljedeće zanimljivo pitanje jest, śto MORH ima s postavljanjem svoje uprave u civilno trgovačko društvo, a na čemu se sve te godine inzistira iz vrha Vlade? CERP ne radi apsolutno ništa, Nadzorni odbor isto tako, a Uprava postavljena od MORH-a služi samo da klima glavom na sve imbecilne zahtjeve MORH-a, pa im isti čak skida i cijenu sata rada! Rade doslovce šta hoće. Koga briga što je ZTC izgubio desetke miljuna na remontu Mi-171sh s Rusima, kad je naredba o suradnji s Rusima došla iz samog vrha, a borbeni helikopteri su zbog toga razoružani ? Interne službe su upozoravale da se ne ide u remont s Rusima, ali badava. Netko u samom vrhu je *ebeno potkupljen, a naše tajne službe sve znaju, ali šute.
Kako god tragedija i ogromna sramota.
Pokušaj drugi, jer je prvi nestao
G.Šćuric, nije Zavod.
Uvečer dijelu podržavam tekst, no istine radi: ZTC već niz godina (otkako se izdvojio iz sustava ) ne servisira i ne radi preglede na, MIG 21, BELL, POLATUS, ZLIN, a o američkim helikopterom da se i ne govori. Da žalosno je što se uporno guraju vojni kadrovi bez ikakvoga iskustva u upravljanju i viđenju firmi. Bio sam dio firme, i žalosti me .
Objavljen vam je taj komentar i zahvalio sam se na njemu.
Ispravak.
Nije Zavod
ZTC, već niz godina ne radi preglede ni servis NA MIG21, BELL,PILATUSiako ima ugovor da I to radi za MORH.
Hvala. A tko to onda radi?
Nažalost oni koji nebitno trebali, Baze
Baze?
Da. Pleso, Lučko, Zadar
Kako to organiziraju?
A kako. Nikako
Dobije se zapovijed
Majko mila. Pa zašto????
Vrlo jasno.
ZTC treba obezvrijediti i ugasiti.
A i pitanje je da li tkz.Samostalna STVZP
Provodi audite u bazama. Mislim da ne ali se iživljavanja na ZTCu
A ne bi li možda bilo logičnije ZTC pretvoriti u uspješnu komercijalnu kompaniju?
Bi, svakom normalnom i postenom. Ali ovima drugima to nije cilj.
ZTC služi HRZ da blago rečeno provode čudne radnje
Krajnje neprihvatljivo.
Eno na portalima se vrte vijesti da će Hrvatska donirati/prodati svoje helikoptere Ukrajini, tako će se “riješiti problema održavanja”…
Dakle sad će svu emergiju moći da usmjere na plovidbenost kanadera…
Eto kako to vlada jednostavno riješi, a mi se ovdje sikiramo… 😉
Da. Full jednostavno.
“Zašto se ZTC ne komercijalizira?”
Zato što centri kao ZTC jako teško mogu biti konkurentni. Šta bi to mogli ponuditi, servisiranje Mig-ova i Mil-ova? Za većinu letelica u privatnom vlasništvu nemaju niti licencirane mehaničare niti iskustvo niti delove. A sve i da mogu, zamislite kada sastavljaju ponudu pa uračunaju sve troškove od vozača direktora, sekretarice, portira, svih preko veze zaposlenih levih smetala i sl. I kada bi im trebalo bilo šta od opreme ili obuka za mehaničare morali bi tražiti nivac i odobrenje od ministarstv koje je po definiciji inertno.
Oni su i te kako konkurentni. Država im daje 97% novca za preživljavanje, od toga plačaju niz troškova, znači input im je u startu bitno manji. Naravno, uz uvjet da iz glave izbace razmišljanje javnog poduzeća i da rade na komercijalnim osnovama.
“Naravno, uz uvjet da iz glave izbace razmišljanje javnog poduzeća i da rade na komercijalnim osnovama.”
To je, na žalost, najteži deo posla.
Jasno. I nažalost.
Kao sto je legendarni “Ikarus'” prebacen iz Zemuna u Mostar i tada postao “SOKO”, i ovo je verovatno nesto iz Srbije.
Tako da, oteto – prokleto. Eto zasto Alene.
Netko je nešto oteo u tom slučaju? Kako? Naredbom, prijevarom, ucjenom?
Pa, otprilike. Recimo, komunjare naredile.
Da, ruke zavijali, prijetili puškama…
Neka ste se Vi dali uvući u raspravu…
Ma i to što kažete.
Srpski mitovi su nenadmašni.
Da, otkako im je truli zapad oteo njihovog “nišliju” cara Konstantina, ne prestaju s mitovima…
??
A da
Mislim da ZTC baš ne radi nešto posebno po Kiowama, a BlackHawk-ovima jos i manje. Za Rafale je gotovo sigurno da im u ZTC-u neće ni prici…
Da ne rade previše, ali ipak rade.
Ne ne rade.
Oni su napisali da rade. Ali OK. Žalosno ako ne rade.
Ovdje je sad dilema da li su problem mehaničari kojinsu otišli ili oni koji su ostali, ali na papiru da primaju plaće i bonuse, dok ne rade u matičnoj firmi već “boluju” po drugim firmama…. Izgleda da se radnički neposluh duboko utemeljio u novoj državi…
ZTC je tu vrh vrhova države.
Slažem se da ovaj novi čovjek nije dobra odluka, no mislim da to na kraju i nije presudno. Firma je uglavnom u plusu, novi nadzorni odbor željan je napraviti promjenu i firma stvarno ima potencijala. Nadam se iskreno da će ga i iskoristiti.
Svi se nadamo, ali nekako nikako da se to desi.
Firma je “uglavnom u plusu”, a to što mi imamo požare i nemamo avione da ih gase? A što je to bitno.
Zašto se ZTC ne sredi?! Zato što to ne može učiniti sam.
Zašto?
Autor pita, čitatelji odgovaraju; kakav jedinstveni koncept.
Alene, istinske čestitke.
Zašto ne? Što je u tome pogrešno? Za to i služe rasprave.
Zar vi vjerujete “anonimusima”?
U načelu ne. U nekim slučajevima provjerim podatke.
Glavni problem ZTC-a su kriminalno niske plaće za visokokvalificirane aviomehaničare kao što ste i napisali. Ta tvrtka je desetlječima rasadnik kadrova jer tek što čovjek nauči raditi i položi licencu, automatski daje otkaz iz besperspektivne sredine kao što je ZTC. Klanac je morao tolerirati ljude na dugotrajnim bolovanjima i isplačivati im bonuse jer bi mu i oni otišli da nema toga (kao što su i otišli kad je to iscurilo u medije). Ovako su mu bili na raspolaganju večinu godine za crkavicu od 4 do 6 tisuća kn i odradili su mu posao kad mu je trebalo, a onda na bolovanje ili godišnji van gdje se zarađuje i 5000 € mjesečno. To je bio jedan oblik kompromisa ili simbioze. Tu su još brojni “fušeri” koji se bave svojim privatnim fuševima, a ZTC im dobro dođe zbog pokrivanja zdravstvenog i mirovinskog (ona poznata, nemožeš ti mene malo platiti koliko ja mogu malo raditi). Bilo je uvjek tu i totalno besperspektivnih i neambicioznih cugera kojima je ta plaćica taman pokrivala njihove potrebe.
Odličan opis. Ljudi koji zaista rade nisu plaćeni, i onda normalno da imaš odljev kadra.
O da.
Upravo tako. I ja poznajem jednog mehaničara koji je u 20-tim godinama pobjegao u Adria Tehiku iz ZTC-a.
Državna firma, to je “ničije”.
Davno me jedan klinac školovao zašto stvari stoje tako. Mali ide sa nogometa i uporno napucava luptu u ulične lampe dok ih ne razbije (a nejde lako). Pitam ga šta to radi, a on mi odgovori. -Šta vas briga, to je ničije.
Nažalost, upravo tako. Nažalost!
Ponovo iznosite paušalne netačne, tendenciozne i nadasve političke pretpostavke.
Ali ukoliko bi bilo ko odgovorio iste momentalno brišete.
Što je ovdje paušalno, netočno i tendenciozno? Kakve političke pretpostavke? Što je imam sa politikom? Nikad imao nisam niti ću ikada imati.
Samo vi odgovorite. Neću vam obrisati komentare.
Evo npr. “Država je imala i veliku volju pretvoriti ga u komercijalno poduzeće koje bi samo sebe financiralo i bilo regionalni servisni centar no to nije uspjela.”
Veliku volju? Koliko veliku? Istinski veliku?
Toliku veliku da npr. kandidat za direktora ZTC-a koji je u svom programu imao da velik postotak poslovanja ZTC-a mora biti komercijalna djelatnost – nije izabran?
Da, država to istiće masu puta, zbog toga je kompaniju prebacila u javno poduzeće i stavila je po CERP, zbog toga je dokapitalizirala kompanju sa 200% sredstava. Država to jako želi. Ali ne uspjeva.
Matković nema šanse išta raditi u Hrvatskoj dok je na vlasti HDZ jer je bio svjedok u Finimadiji protiv Sanadera.
Radim u ZTC-u i mogu posvjedociti da ovo sto ste napisali nema veze sa mozgom. Clanak je vrlo studiozno napisan, objavljene su informacije koje se nigdje procitati ne mogu, cak ni na stranicama ZTC-a, a sve kritike su i vise nego na mjestu. Stanje je upravo takvo. ZTC treba dubinsku promjenu, smjene na vrhu, hitnu restrukturaciju, promjene u mozgovima i potpuni okret u poslovanju. Odmah!
Nažalost, tako je.
Kao bivši zaposlenik ZMAJ-a, tj. civilno lice na službi u JNA (u periodu od 1989. do 1991.-baš sam “pogodio” kada treba doći raditi za JNA, ali 1991. odlazim u Slavoniju, gdje se pridružujem obrani Hrvatske), čitajući vašu kolumnu vidim još jednu propuštenu šansu za zrakoplovstvo u Hrvatskoj.
Vašoj analizi se nema puno toga za dodati, samo bi spomenuo jedan slabo poznati podatak :u ZMAJ-u su servisirani pored nabrojanih zrakoplova i MIG-23 Iračkog ratnog zrakoplovstva.
Piše u članku da su radili za Irak, hvala na dopuni o kom modelu se radilo. Da, nažalost još jedna propuštena prilika.