Da spriječi sankcije kojima mu je zaprijetila Europska Unija, Turkish je zabranio prodaju karata u jednom smjeru prema Minsku i putnici će moći kupovati samo povratne karte. Uz to Turkish je zabranio prodaju karata putnicima iz Iraka, Jemena i Sirije osim za putnike sa diplomatskim putovnicama.
Europska Unija je utjecala i na Iraqi Airways koji je obećao da neće više letjeti za Minsk. Još uvijek se pregovara sa Flydubaiem i Etihadom, no Europska Unija je sigurna da će utjecati na ove kompanije.
Za razliku od ovih kompanija Aeroflot je odbacio optužbe da sa njim lete migranti i zaprijetio sa reciprocitetnim sankcijama prema Europskoj Uniji ako će ona uvesti sankcije Aeroflotu.
autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Turkish
Au, ala im je mera 🙂 Šta je problem kupiti povratnu kartu i ne iskoristiti povratni let.
Nadam se da će im EU sufinansirati zabranu prodaje karata za određenja tržišta.
Da, ali ako je cijena takve povratne karte bitno skuplja, npr. 100 ili više posto, onda je to prilično velik problem za siromašne izbjeglice, zar ne?
Konačno, daleko bitnije mjere su ove o zabrani putovanja putnika iz Iraka, Jemena i Sirije.
Budite sigurni da EU neće sufinancirati zabranu prodaje ovih karata.
Placaju i do 9.000€ za ceo put. Uplatom preko „agencije“ koja organizuje transport. Tu ubrajam i avio ali i transfer kombijima i automobilima od Minska do granice kao i obezbedjene satore i drugu opremu. Imaju cak i vodica koji sve ovo sprovodi.
Ne putuju tu siromasne izbeglice. Ovo je potpuno druga prica. Avio karte su najmanji izdatak.
Nije li 9000 EUR puno previše za tako što? Puno previše. Pa avio karta ne može koštati više od 200-300 EUR u jednu stranu.
Alene, to je organizovan lanac krijumčarenja ljudi. “Turistički” deo aranžmana (avio karte i hotel) ne prelazi nekoliko stotina eura. One hiljade eura idu krijumčarima koji organizuju prebacivanje na granicu sa Poljskom i u dilu su sa beloruskim službama ili paraslužbama koje to sve nadgledaju.
Ok, ako vi to kažete. Meni to nema baš previše smisla.