Nepalski aerodrom Kathmandu se ponovo otvorio nakon nasilnih protesta u kojima je život izgubilo 19 osoba, a gdje su prosvjednici tražili ostavku premijera. Naime, aerodrom je bio zatvoren radi sigurnosnog rizika te su ukinuti svi domaći i međunarodni letovi, dok je nepalska vojska ušla na aerodrom i zauzela pozicije. Čak 18 aviokompanija je otkazalo letove za Kathmandu među kojima i Qatar, flydubai, Air Arabia, Air India, Singapore, Thai, Malaysia, Cathay Pacific i China Eastern.
Po otvaranju aerodroma 10.9. kompanije se postepeno vraćaju sa letovima, a prve letove su obnovili Buddha Air i Nepal Airlines. Od stranih kompanija prvi su letove obnovili IndiGo i Air India.
analitičar: Alen Šćuric (Zagreb), foto: Nepal Airlines
Tuga, jad i nesreća.
Da.
Nevjerojatan je podatak da je čak trećina nepalskog BDP-a ovisna o doznakama iseljenika. Još nevjerojatnije je da zemlja ima BDP po stanovniku upola manji od inijskog, a indijski je vrlo nizak.
Očigledno je da se Hrvatska ne treba brinuti za radnu snagu uz takve okolnosti. Dobro, sada sam bio malo zločest, no ispada da je tako.
Da to su rekli neki dan na vijestima. Da im je 1/3 BDP-a od novaca koji šalju radnici iz inozemstva. Rekli su i da im je prosječna plaća u Nepalu 140 EUR.
U mojem malom mjestu u Zagori od 2500 stanovnika ima trenutno 300 radnika iz “tih krajeva”, većinom Nepalci i Filipinke.
Nepalci su percipirani kao jako prljavi i neće više nitko da im iznajmljuje kuće nego firme prenamjenjuju poslovne prostore za stanovanje.
Da su jadni, jesu sigurno. Jedan nesretnik se i objesio na radnom mjestu.
Filipinke s druge strane su cijenjene, idu u crkvu, čiste, uredne… Nekoliko ih se i udalo tu. One se mogu asimilirati bez problema no Nepalci nemaju šanse rekao bi, prevelike su to razlike.
Ali bar hoće raditi, viđam ih dosta nakon radnog vremena u firmi i u poslovima u poljoprivredi. Nedavno pričam sa rođakom iz Novog Zelanda, kaže on super su radnici Nepalci. Jedino im Afrikanci neće da rade išta, samo socijala ih zanima.
Za te poslove koje Nepalci dolaze raditi su nam najbolja opcija. Bolja nego Indija, Pakistan, Bangladesh, te Egipat, dijelovi ostale Afrike ispod Sahare. Filipinci su vecinom za ugostiteljstvo te pomorci, nekakvi mehanicari i slicno, nisu za građevinu uglavnom. Za bolt/wolt/uber/taxi/ dostave nema smisla davati radne dozvole, to nisu deficitarna zanimanja, bez toga se i moze zivjeti. To je da neko drugi zarađuje ne da drustvo ima koristi. Medjutim isto tako ne treba generalizirati, samo trebaju stroze kontrole i poslodavaca, i agencija i radnika. Odumiremo i imigracije su neminovne, kao sto i mi emigriramo za boljim mogucnostima tako i vecina trazi bolje za sebe i svoju obitelj. Iz krajeva iz kojih dolaze nazalost su niski health a i svi ostali standardi te ce trebati vremena da se određene stvari nauce.
Apsolutno sam suglasan. Nema alternative. Iza Nepalaca nema neke jake države, tako da se nemaju na što pozivati, a niti s ičim bitnim identificirati, te su stoga izvrsni za postupnu, iako nešto dužu, asmilaciju. Jasno, na početku će morati dovoditi svoje žene, no kada se izrode djeca, tada će krenuti prava asimilacija jer će rasti kao hrvatski državljani skupa s domaćom djecom.
Isto se slažem za Filipince. To se već sada uviđa, no njihova tjelesna konstitucija im jednostavno onemogućava pariranje ljudima s potkontinenta što se tiče građevinskih i srodnih zanimanja. Filipinke su posebno važne i čak dragocjene jer se mogu brzo integrirati, voljne su učiti jezik, a i što je već rečeno, hoće se udati za naše ljude i imati djecu. To je posebno važno jer nam manjka ženske čeljadi na selima s obzirom da iz takvih sredina naše žene pobjegnu glavom bez obzira.
Istina, koliko god da se neki ljutili i opirali, ovo jest prirodni proces kojeg netko može samo privremeno kočiiti, no ne i zaustaviti. To je jednostavno sudbinski tako. Da smo pametni, a nismo, Nepal bi bio izvorište za dovođenje muškaraca, a Filipini žena… Realno, skoro nema šanse da se neka naša žena uda za Filipinca. Sitni su 🙂