zamaaero@gmail.com

+385(0)1/3465886

zamaaero@gmail.com | +385(0)1/3465886

Analize

Trade Airov F100 u Zagorju

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Robert Sedlar

Gdje je završio Trade Airov Fokker F100 9A-BTF, kojeg je kompanija operirala od 2011. do 2013, a nakon toga ga je poklonila Zračnoj Luci Osijek? Nećete vjerovati, u brdima Hrvatskog Zagorja, točnije u Strmecu Stubičkom, na samo 30 km od Zagreba. Od Zračne Luke Osijek kupio ga je Robert Sedlar, poduzetnik koji u Zaboku ima igraonicu za proslave dječjih rođendana i drugih događaja, a koji je htio proširiti business. F100 će biti središnje mjesto zabavnog parka kojeg planira napraviti na svojem imanju u Strmcu Stubičkom.

Najveći problem je bio rezanje aviona u dijelove i transportiranje trupa labudicom do Zagreba, obzirom da je trup na labudici bio visine 4,7 metara, širine 3,30 metara i dužine čak 32 metra. No, uz ozbiljno planiranje rute, te osiguranjem dionice, i to je bilo uspješno provedeno, a to je bio i najveći trošak operacije.

Potom je dvadesetak osoba radilo na obnovi aviona kako iznutra, tako i izvana, kako bi ga napravili atraktivnim za proslave dječjih rođendana, djevojačkih i momačkih zabava, tuluma, svečanih večera, pa čak i manjih konferencija i sastanaka. Petkom i vikendima avion će biti namijenjen za rođendane i tulume, utorkom za djecu sa posebnim potrebama, a u ostale dane tjedna za konferencije, strukovne tulume i okupljanja zrakoplovaca, te svečane večere.

foto: Robert Sedlar

Iako interijer aviona još nije do kraja sređen, već je bilo par dječjih rođendana i tuluma. U njemu je snimljen i jedan spot. Vlasnik je prihvatio sugestiju zamaaero da iskoristi avion za snimanje filmova, glazbenih spotova i reklama, jer za tako nešto ne postoji previše mogućnosti u regiji, a tako što moguće je samo u Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu, te ako se radi o povijesnim filmovima na DC-6B Adrie Airways ispred Aerodroma Ljubljana. Snimanje na ovom F100 je daleko jednostavnije zbog sigurnosnih ograničenja zračnih luka,  ali i zauzetosti kapaciteta aviokompanija koje, kada prestane koronakriza, neće imati slobodnih kapaciteta za višesatna snimanja. Stoga je ovaj F100 upravo „dušu dao“ za višesatna smirena snimanja bez dodatnih sigurnosnih ograničenja i problema, za daleko manji iznos novaca nego bi zadovoljio zrakoplovne kompanije.

Avio je izvana potpuno sređen, postavljen je na stajni trap, montiran je rep, na desnoj strani aviona grafit je najpoznatijih hrvatskih sportaša, dok će lijeva strana ostati u izvornim bojama.

Iznutra avion je dobio dvije manje zone sa 2+2 avionska sjedala okrenuta jedne prema drugima, u središnji dio kabine postavljen je stol za stolni tenis, biljar i stolni nogomet. Poduzetni vlasnik planira kod stražnjih vrata postaviti šank, tako da mu vrata služe kao servisni ulaz za dopremu pića i jela, te u samom kraju trupa urediti sobu za one koji unajme avion. Preko izlaza za nuždu izlazit će se na krilo sa kojeg će biti tobogan za djecu. Vlasnik je prihvatio sugestiju zamaaero da na suprotnom krilu postavi dva-tri stola sa stolicama gdje će djeca i drugi korisnici moći izači kroz vrata za nuždu i krilo koristiti kao terasu.

Kokpit je ostao u izvornom stanju i preuređuje se u simulator letenja, gdje će dvije osobe moći letjeti istovremeno svaka na svom sjedalu. Simulator će biti povezan na komande aviona, a igrači će dobiti maske za projekciju kako bi doživljaj bio maksimalan.

Ispod aviona će biti karting staza koja će biti napravljena kao aerodromska pista, što će ostavljati dojam da je avion na aerodromu. Oko aviona je uređen nogometni teren sa tribinama, piknik zona, bazen za djecu, vanjski šank sa stolovima, a planira se napraviti i niz drugih sadržaja za korisnike.

Avion je posjetio i bivši vlasnik Marko Cvijin sa svojom djecom, te obećao da će i Trade Air u njemu organizirati svoje team buildinge. Odlična promocija zrakoplovstva, posebno među najmlađom populacijom.

16 Komentar/a
Najnoviji
Najstariji Najbolje ocijenjeni
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare

Bio sam tamo, svaka čast čovjeku na enormnom trudu.
Jedino je malo šteta što je lokacija usred sela pa se puno gubi na vizualnom dojmu i nedostaje mjesta za buduci razvoj.

Ma čovjek je super, razgovarao sam s njim telefonom preko pola sata. Full djeluje OK. I jako se trudi.

Dobio sam snimku iz drona, pa i nije baš da nema mjesta oko aviona. Desno od aviona ima mjesta za još jedan takav avion, a ima mjesta i iza (lijevo od kuće) prilično (još nekih 15 metara). Svakako ima mjesta za sve što planira napraviti (carting, zabavna zona, tobogani, bazeni…).

Odlican nacin da se izbegne rasparcavanje aviona i teranje u staro gvozdje! Mnogo bolja sudbina aviona od one koju je Lufthansa ostavila svom prvom A320. Izgleda da se ovde malko vise brine o zaostavstini u doba korone, nadam se da smo i to uspeli posto se o zaostavstini i ne brinemo (primer-Muzej vazduhoplovstva u Beogradu koji izgleda da je Mohave groblje aviona, a ne muzej sa retkom i vrednom muzejskom postavkom). Gospodinu Sedlaru svaka cast, pre svega zbog kreativnosti i ideje, ali i zbog volje da ovako nesto i realizuje.
Ovako otvoren motor ima i edukativnu svrhu, mogao bi jedan ostati otvoren da bi se videla gradja ovog mlaznog motora koja se obicno ne vidja, a i dosta ljudi i ne zna kako to funkcionise.

Najgora opcija je Mojave gdje avioni godinama stoje i zagađuju okolinu.

Naravno da ni jedan entuzijasta neće blagonaklono gledati na kanibalizaciju avione (skidanje dijelova koji se mogu iskoristiti kao npr. rezervni dijelovi + rezanje i reciklaža).

No, ipak manje loše od toga je ovo što je Lufthansa napravila, tu je ipak dobar dio djelova avione nastavio novi život u svom izvornom obliku kao dio nečega drugoga.

Naravno da je najbolja opcija stacioniranje aviona u muzej (naravno ne ovakav kulturocit kakav je u muzeju u Beogradu), pretvaranje aviona u hotel (npr. 747 u Stockholmu), restoran (ima ih više npr. jedan Tu-134 na vojnom aerodromu u Pieštanima), vikendicu ili ovakva opcija kakva je opisana u tekstu.

Slazem se u potpunosti sa Vama, ali mislim da je los potez da jedinstven avion, avion od nekog značaja (prvi A320), ne bude u nekom muzeju. Za sve ostale avione mi je u redu da se iseku i prodaju kao namestaj i mobilijar, mnogo bolja opcija od sece i slanja na groblje aviona. Cak mi je i koriscenje za vatrogasne vezbe bolje od slanja na groblje.

Za Vazduhoplovni muzej mi je zao sto drzava nema sluha da ulozi pare i sredi te avione, od kojih su neki pod nultom zastitom (jedini primerak u svetu). Prosto se rastuzis kad prodjes pored.

Upravo tako.

A što se tiče Vazduhoplovnog muzeja to je jedna istinski tužna priča. Ali stvarno. Država nema sluha? Ne treba sve i stalo prebacivati na državu. Je ona kriva, ona mora brinuti za muzejske postave i sufinancirati egzistenciju nekomercijalnih muzeja, ali jednako tako to mora i Grad Beograd, Vojska Srbije (a koja ima i ljudske i imovinske resurse, te besplatnu logistiku poput kamiona, kranova isl.), Aerodrom Beograd (kojem je to važna i dodatna usluga koja povećava vrijednost aerodroma i destinacije).

No, najveća je odgovornost na nesposobnoj upravi koja bi morala iznači daleko veće mogućnosti komericijalizacije postava kao što je:

– više prodanih ulaznica, masovni organizirani posjeti (školske i ine grupe), zajedničke turističke aktivnosti koje unutar turističkih obilaska Beograda nude i muzej u cijeni

– više marketinških aktivnosti poglavito na Aerodromu Beograd i modaliteti da putnik koji je 2-3 sata na Beogradu može jednostavno izači iz međunarodne zone i obići muzej (ne samo da tako što ne postoji, nego putnici ni ne znaju da postoji muzej uz sam aerodrom)

– dodatna zarada na posjetiteljima (npr. snimanje u kokpitu pojedinog atraktivnijeg lovca koja se naplaćuje posjetiteljima kao što je to u Diesneylandu), interaktivne igre, prodaja suvenira, radionice, cjelodnevni programi

– sponzori (npr. obnovu ovog aviona sponzorirao je… pa oko aviona milijun reklamnih artikala tog spnzora) + pokrovitelj muzeja koji ima mega promociju na samoj zgradi, a koja je na udaru 6 milijuna putnika kroz Aerodrom Beograd – odlična marketinška pozicija

– Snimanja videa, filmova, reklama i naplačivanje te usluge + support poput logistike (stepenice, kranovi, podesti, skele…), kontakti, traženje izvođača…

– Komercijalizacija većih aviona poput ovog u Zagorju. Zašto ne? Nakon radnog vremena organizacija večera, kongresa, seminara, sastanaka, tuluma, momačkih i djevojačkih većera, proslava rođendana u avionima. Svaka šteta drakonski se naplačuje! I od toga obnovi

– tematske akcije koje se naplačuju kao jedinstvena cjelina (npr. večera u avionu, obilazak “tajnih” dijelova aviona, slikanje u motoru, na krilima, u kokpitu…)

– zrakoplovni entuzijasti i volonteri koji se angažiraju na čiščenjima, obnovama, promocijama…

Slazem se da svi snose odgovornost, ali najvecu snosi drzava. Ona je ipak vlasnik muzeja i mora se brinuti o njemu.

Jedan veliki nonsens mi je to da je MUZEJ pod upravom Vojske Srbije te da je na celu muzeja nekakav pukovnik ili major ili sta vec. Vojno lice (nisam sigurna da li je uopste iz RV, a i da je raketas nije ni to dobro) vodi kulturnu ustanovu, dzaba su ljudi fakultete zavrsavali u ovoj nasoj drzavi… Jos gore je sto je na celu uvek neki visoki oficir koji je tu smesten da saceka jos koju godinu do penzije. Onda taj pukovnik pred penziju izvodi nekakve svoje bahanalije kako bi se sakrila neka dokumenta, vise puta su tajno iznoseni papiri, uprkos protestu civilnog dela… Iz nepoznavanja vrednosti i smisla eksponata od strane oficira rep Stuke se iznosi nekonzerviran, pokusava se prodaja Lokida P-38, Fiat G50(jedini preostao u svetu) stoji u vlaznom podrumu, An-2 i DC-3 (Lisunov 2) stoje bez krila, Mig 23 je izvezen iz muzeja u sred noci,… Oni koji su jos uvek prisutni se raspadaju, sara se odavno ne vidi.

Vojska je jednostavno danas nesposobna sama o svojim ljudima i resursima da se brine, a ne o muzeju.

Grad Beograd je imao ideju da preuzme muzej, ali mislim da se to ne bi dobro po njega zavrsilo zanjuci ko zapravo stoji na celu grada i znajuci koliko para on zapravo vredi.

No, cini mi se da je civilni deo muzeja pokusavao nesto da uradi (potom i prestao), ali nije podrzan od strane drzave i vojnog dela. Videli smo kako su prebacivali avione iz tehnike do kukuruzista pored muzeja. Sekli su ih, a onda i vukli push back tug-om pozajmljenog od Sky partnera. Raspad sistema.

Imali su i manjak podrske od strane Vinci-a, odnosno aerodromske uprave. Prilikom gore pomenutog transporta, muzejska uprava je zakasnila sa transportom Konvera pa je on sada ostao zatocen na aerodromskoj poljani pored B platforme, kod vatrogasnog hangara. Zasto? Zato sto aerodrom ne zeli da sece ogradu da bi se izvezao avion, glupost. I nonsens mi je da jedini preostao Jat-ov DC-9 sluzi kao poligon za vatrogasne vezbe, udaljen od ociju javnosti.

Cak i za komercijalizaciju imaju ogroman potencijal, no oni se ne trude da ga iskoriste. Muzeju je dat jedan Jatov 727 i YU-AND (737) na koriscenje. Naravno, oni nista nisu uradili da ispregovaraju transport do muzeja. Pritom, YU-AND je od velikog znacaja, jer je to prvi 737 dovezen u Evropu. Dat je Jatu, a sada je u Aviolet livery-u. Kad bi se, malo verovatno uskoro, prebacio u muzej, bilo bi dobro da se vrati u staru Jat-ovu semu.

Sve u svemu, jedna pretuzna slika, a po nas entuzijaste jos tuznija, nastala samo zbog nekvalifikovanih ljudi i manjka elana onih koji su kvalifikovani, bolje receno, zbog jedne velike nesposobnosti i dezorganizacije.

Ne, ne, ne slažem se. To je balkanska logika “neka mi država plati da ja ništa ne radim”. Taj muzej bi mogao raditi komercijalno i bez i najamje pomoći države. To ne može neka galerija ili muzej grada. Ali muzej zrakoplovstva može. Koliko je takvih privatnih, komercijalnih muzeja u Europi i svijetu? I svi super rade. Samo tu si treba dati truda, a ne igrati pasijans po cijele dane i čekati da ti država da novac. Ne slažem se nikako. Odgovornost je na direktoru u prvom redu!

Država je u toj mjeri odgovorna što na vodeće mjesto ne stavlja sposobnog čovjeka, nego upravo suprotno. Ali koji je izgovor tome koji je postavljen na to mjesto? Pogleda li se u odledalo koji puta? Ne boli ga srce kad prođe muzejom?

Vojna uprava muzeja može biti samo plus, a ne minus. Sposoban upravitelj ne bi dogovarao rezanje ograde, nego bi rasjekao avion u dijelove i potom ga sa Mi-8 prevezao iz Aerodroma Beograd u krug muzeja. To ga kao vojnu instituciju ne košta ništa, troškove snosi Vojska i to radi unutar trenaže. Da ne spominjemo koje ljudske potencijale svih struka ima vojska, koliku radnu snagu ima vojska (vojnici), a koja gotovo nezaposleno stoji u miru, pa logističku podršku (kamioni, kranovi, cisterne, strojevi, alati…)…

Pogresno ste me shvatili. Nisam ja rekao da treba da sede i ne rade nista te da im drzava daje pare. Mislim da muzej mora raditi komercijalno i to ima potencijal za velike profite, ali mislim da mora drzava na samom pocetku da ulozi pare kako bi pokrenula taj muzej iz zardjalog moda. Iskreno, mislim da ne moze muzej sada sam da postane komercijalan ako drzava pre toga ne ulozi neke pare. Nakon sto drzava ulozi pare i pogurne muzej, oni apsolutno moraju, ne mogli bi, moraju da tu masinu, koja je krenula uz pomoc malo gurke drzave, ubrzavaju i ubrzvaju sopstvenim potencijalom i sopstvenim kapitalom. Apsolutno se sami moraju voditi i sami se moraju od sebe napraviti profitabilan muzej.

Za vojsku se donelkle slazem. Smatram da bi na celo trebao biti postavljen neko ko poznaje vazduhoplovstvo dobro, neko ko ima elana i zelje to da vodi i neko ko je svestan sta je taj muzej zapravo i koji zna menadzment. U vojsci su takvi ljudi retki, cast izuzecima. Bolje bi bilo da je na samom celu neki civil koji je skolovan sa gore pomenutim osobinama, a ne oficir. Mislim da je sa nesposobnoscu nase vojske, mnogo bolje da je muzej u civilnim rukama, jer ipak nasa vojska retko sta vodi kvalitetno, da ne kazem nista.

Mislim da je takav angazman vojske nerealan za nase drzave. Da je ispravan, apsolutno jeste. Da ga podrzavam, podrzavam ga. Da se vojska na taj nacin organizuje da pomogne muzeju, mislim da bih trazio nekoga da me valjano udari da proverim da li sanjam ili da me nisu krisom odvezli u neku drzavu zapada ili severa Evrope.

Samo zato sto smatram da je nemoguce u nasoj drzavi da se vojska dobro organizuje da pomogne i zbog kadra koji vojska pruza, mislim da je muzeju svetlija buducnost u civilnim rukama

Veliki profit sigurno neće raditi, neće on biti ni profitabilan uopće, ali treba raditi na tome da ima što manji gubitak, tj. da može preživjati sa novcem koji daje država i grad + komercijala.

Ne slažem se da država mora utući velik novac da se pokrene. To nikad nije dobra stvar. Jer se novci uludo potroše bez ikakvog rezona i bez odgovornosti. Ja bi napravio slijedeće:
– postavio kvalitetnog direktora, dao mu sve ovlasti i odličnu plaću, nekoiiko puta višu od državnog prosjeka
– plaću mu uvjetovao rezultatitma, minimalac ako ne napraviš ništa, velika lova ako prikupiš dovoljno komercijalnog novca
– a novac neka se prikupi od komercijalnih kredita, ne od države (ako je poslovni plan u redu, biti će i komercijalnih banaka koje će dati povoljne kredite)

Zasto mislite da ne mogu biti ni profitablini? Pored svih potencijala koje ste gore naveli.

Ne mora drzava uloziti veliki novac, ali muzej trenutno ima jedno veliko nista. Mislim da bi morala malo uloziti da se ono najosnovnije resi, za sta muzej nikako nema para. Mislim da ih mora iz stajaceg mesta malo gurnuti. A i za kredite, trebali bi im vrlo verovatno veliki, a oni sami ne mogu, mora drzava da bude tu samo kao garant. A posto verujem da bi muzej mogao biti profitabilan, verujem i da nakon sto ih drzava malko pogura, oni mogu sve dalje sami (naravno uz sposobnu upravu).

Zašto ne mogu biti profitabilni:
– premalo tržište, da bi imali profitabilni zrakoplovni muzej morate ga imati u Njemačkoj, Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Turskoj, već bitno teže u Poljskoj, Austriji, Češkoj…
– morate biti na lagano i jednostavno dostupnoj lokaciji za većinu građana Europske Unije (što Beograd nije)
– morate ukucati enormnu svotu novaca u vrhunske eksponate koji privlaće posjetitelje kao što su simulatori, Concorde, 747 isl.
– morate imat niz drugih pratećih logističkih i infrastrukturalnih objekata (dovoljan broj hotela, druge usluge i sadržaje za višednevni boravak u Beogradu, kvalitetan i jednostavan prijevoz do muzeja…)

Nikada nije dobro da država ulaže novac jer tada uprava muzeja misli da im je to poklonjen novac koji oni mogu uzaludno potrošiti. Komercijalni kredit za komercijalni projekt koji ima osobnu (pa i financijsku) odgovornost onog koji ga provodi je daleko ozbiljnija stvar. A ako je nešto komercijalno provedivo i isplativo onda će i banke stati iza toga. Ako neće, onda nije dovoljno dobro.

Najgori oblik pomoći je “da država malo pogura”, jer upravo to je nonsens koji priželjkuju svi u javnim ustanovama. Kada vas “država malo pogura” onda zapravo imate osličan izgovor da ne napravite ništa, a da se novac opravda i uludo potroši. Kada vas država puno pogura, onda javnost, mediji, pa u konačnici i država očekuje neke rezultate. A kada vas malo pogura onda ste ispod radara. Slijedećih par godina ste mirni u ladovini, a problem neka rješava onaj iza vas. I tako rezoniraju upravitelji već godinama, pa stanje i je ovakvo kakvo je.

Mislim da ste za nase prostore skroz u pravu, ali ako se postavi pravi direktor, kao sto ste vec rekli, onda je to druagcije. Odgovornom coveku na mestu direktora nece biti potreban izgovor za ‘ladovinu jer je nece ni traziti, vec ce voditi muzej kako i treba. Mali poguraj ce mu biti samo pomoc da pokrene, a dalje mu i ne bi trebala pomoc drzave. Taj odgovoran covek bi sa tim malim podsticajem doveo rezultate i ne bi novac uzaludno trosio. No, koliko je moguce da takav covek i dodje na to mesto.

Ako se postavi pravi direktor? A zašto već nije? Već 30 godina?

Jednako tako ko ozebli sunce čekamo da se postavi pravi direktor u Croatiji Airlines. I nikako da se to desi. I neće. To je čista utopija!

Hoćete iskreno što je najbolje za Muzej, Srbiju i Beograd? Dati muzej u koncesiju ili ga prodati privatnom vlasniku. Vinciju, nekom od komercijalnih muzeja sa zapada, nekom od srpskih uspješnih businessmena. No, pitanje je koliko sam muzej vrijedi, koliko ima potencijala, kolika je potrebna investicija, te bi li radi svega nabrojenog uopće bilo zainteresiranih.

Uz to Srbija se mora zaštiti da takav vlasnik nema mogućnosti da odveze izloške u inozemstvo, da proda ili prenamjeni zgradu i zemljište, te da uništi ovu instituciju, pa bila ona i ruina nekada slavnog muzeja.

Zasto? Zato sto zivimo u Srbiji, na Balkanu, gde se nikada nista nece desiti ako ne ide u prilog politicarima. Zato sto politicari vrlo verovatno ne vide nacin da se ugrade te da malo tutnu u svoj dzep. Zato sto su u ovoj drzavi kultura, obrazovanje, kulturna zaostavstina, tradicija i td. na poslednjem mestu, znamo svi i zbog cega. No, da ne provociramo potencijalne pristalice kako Vam ne bih doveo do svadje u komentarima.

Apsolutno se slazem da bi koncesija bila dobra. Negde sam to citao, ne secam se gde, pisac je izlozio odlicne argumente pro et contra, pro su bili ubedljiviji. Zastita od prodaje bi bila jedina normalna, ali zivimo gde zivimo.

osim zamaaera u klasteru su i:

(Slovenija)

(BiH)

(Srbija)

Pretplatite se na

DNEVNI BILTEN

– bitno više novosti (svaki dan >15)
– bitno svježije novosti nego na zamaaero
– stiže na vaš e-mail svaki radni dan

Na Dnevni bilten su pretplaćene najveće institucije i zračne luke

Pročitajte više>

NAGRADNA IGRA

Osvojite 9 starih razglednica (50+ godina) InexAdrije, Lufthanse, Balaira, Air Lloyda i Ju52
tako da nam pošaljite fotke za foto-spotterski kutak

Pročitajte više>

POŠALJITE NOVOST

Budite i vi novinar zamaaero!
Ako pošaljete 10 novosti koje objavimo možete postati honorarni suradnik
i pisati za novac!