autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: MEA

Zračni promet je zadnjih malo više od tri i pol godine istinski prošao golgotu i čudo je da se uspio sačuvati. Prvo je najveću krizu u povijesti zrakoplovstva stvorio Covid-19. U samom početku pandemije kompanija su spale na tek 1-2% prometa, tek pokoje su imale 5% prometa iz 2019. To znači da im je 95-99% kapaciteta bilo prizemljeno. Niz kompanija letio je samo domaće letove, a priličan broj nije imao ni jedan jedini let puna dva mjeseca, čak ni domaće. Europski megahubovi (Frankfurt, London, Paris, Amsterdam i Madrid) su imali tek 30-40 dnevnih letova, a čak i veliki aerodromi poput Madrida, Beča, Barcelone, Copenhagena idr. su imali tek 5-6 dnevnih letova, rijetko koji desetak. U regiji je jedino Zagreb ima letove cijelo vrijeme pandemije, a tijekom IV. mjeseca imao je jedan do tri leta dnevno. Svi ostali aerodromi su bili zatvoreni od sredine III. do sredine V. mjeseca. Nakon toga promet se djelomično oporavio, ali iduće dvije godine bio je vrlo skroman, poglavito tijekom zime. Tek 2023. brojke su se približile brojkama iz 2019, a u regiji na nizu aerodroma i prešle brojke iz 2019.

Kina je restrikcije radi Covida-19 imala još bitno duže nego ostali. Europa se potpuno otvorila u IV. mjesecu 2022, no Kina je restrikcije zadržala još do početka 2023. što je bio dodatan šok za svjetsku avijaciju, pošto je skoro tri godine Kina dozvoljavala tek 1 let tjedno, a kasnije iznimno 2 leta tjedno iz pojedine države. Stoga su kompanije još dodatno gubile milijuna i milijune putnika.

Treći šok je bio Rusko-ukrajinski rat. Netom prije toga zapadne zemlje su uvele sankcije Bjelorusiji, no 24.2.2022. Covid-19 još nije ni potpuno nestao, a Rusija je napala Ukrajinu. Automatski se zatvorio cijeli ukrajinski zračni promet, a zapadne zemlje su uvele sankcije Rusiji, te je prekinut sav zračni promet prema Rusiji i preko Rusije. Jedno vrijeme za promet je bila zatvorena i Moldavija. I ovdje govorimo o milijunima i milijunima putnika koje je izgubilo zrakoplovstvo godišnje zbog nedostatka prometa prema Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji i Moldaviji.

Uz to zrakoplovstvo je stradalo od zabrane preleta i slijetanja koje su vojne hunte u Nigeru i Gabonu uvele za avioprijevoznike. Istovremeno niz kompanija je radi sigurnosnih razloga prestao letjeti i za Burkina Faso i Mali. Uz to od preuzimanja Afganistana od strane Talibana nitko tamo više nije letio osim njihovih domaći kompanija, a i one su letjele bitno manje, te je flydubai kao prva kompanija, tek prije par dana krenuo sa prvim letovima.

Na koncu je Hamas napao Izrael, nakon čega je Izrael odgovorio silovitim napadima, radi čega su zapadne kompanije prestale sa letovima za Izrael, Libanon, te sjever Saudijske Arabije. Čak su i domeće kompanije smanjile broj letova. Ne leti se već više od mjesec dana, a nema naznaka kada će letovi ponovo krenuti.

Na sve to treba dodati i visoku cijenu goriva, te inflaciju radi čega su cijene karata značajno poskupile te smanjile potencijale putovanja, pa se onda i te kako treba zapitati kako kompanije preživljavaju, te je istinski čudotvorno da ne samo da preživljavaju nego i stvaraju rekordne profite.