zamaaero@gmail.com

+385(0)1/3465886

zamaaero@gmail.com | +385(0)1/3465886

Analize

PUTOPIS: Martinik biser Kariba

autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Alen Šćuric

Kako sam obećao čitateljstvu, a na inicijativu jednog čitatelja, ubuduće ćemo pisati putopise o mjestima gdje sam putovao. Ovi putopisi bi trebali biti lagano štivo subotom. Putopisi će se izmjenjivati sa recenzijama ekonomske i business klase kompanija, te business loža aerodroma.

Martinik (Martinique) je moj drugi dom. Bio sam tamo puno puta, svako toliko pobjegnem iz preledenog snijegom okovanog Zagreba na +30 stupnjeva i petnaestak dana kupanja. Stalno ponavljam da jednog dana kada odem u penziju, sve ću prodati u Zagrebu, kupit ću si trosobnu kućicu na Martiniku, na samoj plaži i uživat ću posljednjih 10-15 godina života. Moja malenkost je proputovala dobar dio planete, ali nigdje se vraćao nisam osim na Martinik (planiram se vratiti i u Meksiko jednog dana, ali nigdje drugdje).

Martinik je predivan otok gdje je cijele godine temperatura od 25 do 30 stupnjeva celzijusovih. Najviša zabilježena temperatura na otoku je bila 33,9 stupnjeva celzijusa. Samo jednom na otoku je bilo 17 stupnjeva i domaće stanovništvo je to smatralo polarnom hladnoćom. Nitko na otoku nema robu sa dugim rukavima. Pobogu što će im? Nitko na otoku nema ni klima uređaje, ni u autima, ni u kućama. Temperatura je doslovce savršena i to im nije potrebno. Većina kuća nema prozore, niz dnevnih boravaka nema ni jedan ili čak tri zida, nego je otvoren prema vrtu. Kada odlaze izvan kuće ljudi doslovce zatvaraju žaluzine. Za što će im stakla?

Vlaga je na Martiniku prilična. Nisu to dosadni monsumi kao u jugoistočnoj Aziji od kojih ne možete disati, ali kiša pada 5-6 puta na dan. Nikada duže od minute. No, tada su to opaki pljuskovi. Zato na otoku ima brdo nadstrešnica gdje se ljudi sklone tu minutu dok prođe pljusak. I ne idite na Marinik ljeti (ja bio jednom) jer tada je stalno oblačno i malo je sunca, a bitno više kiše. Na Martinik se ide po zimi kada je vrijeme savršeno. Konstantna temperatura od 28 stupnjeva + svakodnevna kiša je napravila to da otok ima ogromnu vegetaciju, a žetve su dva puta godišnje. Na otoku je brdo cvijeća u svim bojama, iako su dominantni grmovi sa crvenim, žutim i rozim cvjetovima. Rajska ptica, cvijet koji kod nas u Europi košta 20-tak EUR, tamo raste kao „drač“ uz cestu. Banana ima svagdje. I otkrit ću vam jednu tajnu. Nama europejcima šalju zelene banane koje onda u skladištima dozriju. Kada uberete dozrjelu bananu direktno sa grma ona je daleko slađa i ukusnija.

Hrana na Martiniku je nešto što baš i ne preporučam. Varivo od banana je…. ajoj majko meni. Ono ne nejestivo nego vam se želudac digne jedno 30 puta. Većina toga nije jestiva. No, na prošloj turneji smo imali kuhara koji je kuhao za nas i spremio nam je vrhunska kreolska jela na europski način. Bilo je preprepre fino. Svaki dan domaćin nam je donosio i tonu karipskog voća. Karambole, tamarind, quenette, cythere šljiva, acerola, papaja, liči, kaimit, barbadin, guava, pod, marakudija, je voće koje ćete jako teško jesti u Europi. Vrlo slatko i prefino. I da, ima tona banana i ananasa. Ono ubijate se u egzotičnom voću.

Preporuka je da na otoku isključivo jedete ribu. Ono, ja u Hrvatskoj ne jedem ribu, ali nikada, doslovce nikada. No, na Martiniku je jedem dva puta dnevno. Odem u jedna od restorana na plaži, ubacim noge u pijesak i uživam u prekrasnim karipskim ribama svih boja. Čista egzotika, ali puno prefino. Obavezno probajte lion fish (riba pauk) koja je otrovna i kuhar mora biti prilično umješan da prvo makne otrovne bodlje koje bi vas mogle otrovati.

Nikad neću zaboraviti dva janjca koja nam je spremio domaćin. Peku se na žaru u potpuno zatvorenoj pećnici sa svih strana (zatvorena je metalnim panelima). Na janjca stave lokalne mirodije. Bio je to najbolji janjac u mom životu, bolji nego i jedan kojeg sam pojeo u regiji.

Na Martiniku se pije rum. On je bitno jači od naše rakije, a domaće stanovništvo ga pije iz 2 dl čaša. Kao što mi pijemo gemište. Kad su probali našu rakiju pitali su me kakva je to kamilica. Na otoku ima preko 100 proizvođača ruma, svako malo mjesto ima svoju destileriju, no najpoznatiji su St.Jemes, Neisson i po meni De Paz. U St.James i De Paz destileriji sam bio i nakupovao ga tonu. Na plaži u baru pijete Mohito. No, on je na Martiniku nešto drugo, daleko bolji nego kod nas. Zašto? Zato što barmen stavi domaći vrhunski rum, tek ubranu mentu, pravi smeđi šećer od trske ubrane u tom mjestu i domaću sa drveta ubranu limetu. Ludilo.

I tu moram objasniti jednu specifičnost otoka. Ljudi su vrlo take it easy! Pristupanje obvezama je relativan pojam. Ako vam je nastup u 19 sati, možete biti sretni da počne u 21. I nitko se oko toga ne živcira. Kada smo jednom išli na planinu Pelee, sa nama je išao i Jean Francois, kojeg smo do milja zvali Tuđman. Bili smo iznenađeni jer je tada morao biti na poslu, a on je rekao „ma nema veze, rekao sam gazdi da danas neću doći, pa pobrat će se banane i sutra, gdje je problem“. Upravo zato naš najdraži bar na plaži u La Carbetu ne radi baš svaki dan. Gazda je hašomančina sa ogromnim dredloksima. Pa ako se prethodni dan previše napušio idući neće otvoriti. I nitko se ne ljuti.

Na Martiniku je kreolska kultura, ljudi govore kreolski (gemišt francuskog i engleskog), hrana je kreolska, ples je kreolski, odijevaju se kreolski, muzika je kreolska. I oprez, na kreolskom ki-ki znači pimpek (dječji muški spolni organ), pa će nuđenje Kraševih Ki-ki bombona izazvati salvu smijeha. Stalno i uvijek se pleše zouk ekstremno erotičan ples u kojem dama ima jednu nogu pripijenu među nogama plesača, a plesač jednu nogu među nogama plesačice također vrlo pripijenu uz tijelo. Ima i još jedan erotičniji ples, ali on već graniči sa pornografijom i to plešu tek neke djevojke koje su slobodnije i kojima to dozvoljavaju roditelji.

Otok ima 385.000 stanovnika i ima sve, od sveučilišta, bolnica, shoping centara… Ja sam na Martiniku obišao cijeli otok. Doslovce sam bio u svakom selu. No, ono što obavezno morate posjetiti je Fort de France, glavni grad otoka, sa jako lijepom kreolskom katedralom, simpatičnim centrom i turističkom tržnicom uz luku koju obvezno morate posjetiti.

Drugi grad koji morate posjetiti je St. Pierre na samom sjeverozapadu otoka, koji je do katastrofalne vulkanske erupcije 1902. godine bio glavni grad otoka. Erupcija je ubila 29.000 ljudi i preživjelo je samo tri osobe, dvije izvan grada, a u gradu je preživio samo jedan zatvorenik u policijskoj ćeliji (koja doslovce izgleda kao tvrđava) koji je bio zatvoren radi pijanstva. Danas u St.Pierre postoje konzervirani ostaci građevina na kojima se vidi vulkanska devastacija, pa i ta ćelija koja je preživjela. St.Pierre danas ima 4100 stanovnika, ali ima vrhunsku tržnicu sa domaćim specijalitetima i domaćim najljućim papričicama na svijetu. Obavezno kupiti.

Kad ste na otoku morate otići na južni dio otoka, St.Luce. Tamo sam boravio nekih 4-5 dana. Egzotične plaže, a ona glavna je jedna od 10 najljepših plaža svijeta. Duboka uvala sa zlatnožutim pijeskom i brdom palmi. No, južni dio otoka je strogo turistički, brdo hotela, francuza, amerikanaca i drugih turista. Ne želite ići tamo, puno je previše komercijaliziran. Sjeverozapadni dio otoka je ono što želite posjetiti. Tamo ima malo turista, a prekrasna je priroda, hrana i piće. Kako god na cijelom području otoka temperatura mora je vrlo visoka, 28 stupnjeva celzijusa, dakle ili kao temperatura zraka ili čak i viša, pa je ulazak u more kao da ulazite u kadu.

Simpatični gradići su Les Trois Ilets, Schoelcher (sa odličnim festivalima), Basse Point (gdje sam živio 7 dana), Ste.Marie i Marigo (gdje sam živio 15 dana). No, obavezno morate posjetiti Grand Riviere na samom sjeveru otoka zbog ludila koji ocean tamo radi, te La Lorrain na istočnom dijelu otoka. Ono mjestašce je slatko ali ništa posebno, no vulkanska crna plaža i dvometarni oceanski valovi koji kada se bacite vas izbace 20 metara daleko su ludilo. No, oprez, tamo se nitko ne kupa jer je preopasno. Pa ne odlazite na plažu bez domaćeg stanovništva koje će vas upozoravati na stijene. Nakon 500 skakanja niz valove jednom me val toliko izokretao ispod vode da sam mislio da ću se ugušiti i da će mi puknuti kičma. Stoga istinski oprez. To je stvarno opasno.

Posjetitelji moraju obići i planinu Pelee, a što znači „čelava planina“. Planina se nalazi na samom sjeveru otoka, Popeti se možete na 1397 metara, te od tamo vidjeti cijeli otok i okolicu. Na vrhu je i vulkan koji je aktivan, a zadnju erupciju je imao 1902. godine, prije 122 godine. Put do vrha je prilično težak i traje preko dva sata, vegetacija pri vrhu je ogromna i teško se prolazi. Pri samom vrhu je put vrlo težak i treba ozbiljno planinarenje. Stoga uspon nije šetnjica, no ipak prosječna osoba se može popeti i izlet je više nego vrijedan.

I na kraju La Carbet. Moj omiljeni planetarni gradić gdje ću živjeti u starosti. Mjestašce ima samo 3500 ljudi, nema poštenog dućana. Ali centar je savršen i posebno sređen za turiste sa gomilom malih kućica koje prodaju suvenire i slatkiše. Uz sam centar je predivna desetak km dugačka pješčana plaža od crnog vulkanskog pijeska sa ogromnim brojem palmi. Na plaži su 4 vrhunska restorana (tri sa ribom i jedan mesni), te nekoliko barova. Kolike tulume smo radili na tim plažama sa domaćim stanovništvom. Ihaaaa! U gradiću nema ni jednog jedinog bijelca pa kad dođe nas tridesetak drže nas kao tešku egzotiku, ali vrhunski gostoljubivi domaćini nas obožavaju, a tamo smo doslovce kao kod svoje kuće.

Za nas zrakoplovne entuzijaste aerodrom Fort de France (Lamentin) je čista egzotika. Ne samo radi brda linija prema drugim karipskim otocima i sjevernom dijelu Latinske Amerike (i krajnje egzotičnih kompanija poput Air Antilles, Air Caraibes, Corsair, Sky High, Sunrise…), nego i radi nevjerojatne karipske arhitekture terminala. I uvijek nas ovdje dočekaju domaćini sa brdom bubnjeva i rumom. Ludilo. Inače uvijek na otok idem direktnim letom iz Pariza, no jednom sam išao preko Guadelupea (Point a Pitre), pa od tamo sa ATR 42 Air Antillesa. Ovaj puta idem prema Martiniku preko Cayenna u Francuskoj Gvajani, samo stotinjak km od Brazila. Ludilo.

Kako god, ljudi štedite novac i bar jednom u životu idite na Martinik. Vjerujte mi neće vam biti žao. To morate posjetiti. Jedina nagativna strana Martinika je da je ekstremno skup. Skuplji je i od preskupe Francuske, jer se sve dovozi iz Francuske. Stoga uzmite kamaru para i ne trošite previše.

Moj tim i ja ponovo idemo na Maritinik od 4. do 18.2. ove godine, za tri tjedna. Jedva čekam. Avionske karte su puno preskupe, platili smo ih od 1023 do 1194 EUR. Majko mila! Za nas 24 to je preko 25.000 EUR. Puno!

106 Komentar/a
Najnoviji
Najstariji
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare

Srecan Vam put, odmarajte i uzivajte. I naravno posle puno fotografija postavite, da mi koji nikada tamo necemo otici, da polako pregledamo. LP.

Somebody essentially help to make significantly articles Id state This is the first time I frequented your web page and up to now I surprised with the research you made to make this actual post incredible Fantastic job

Топ прича, само још слике треба стављати, да видимо те кућице, ту рибу, тај рум, банане…..

Super vam je putopis.

Alene, ajde dajte još tri prakticne informacije. Kad ste tamo, kako se krećete po otoku? Odnosno, što preporučujete posjetiteljima kad tamo dođu – neki lokalni prijevoz, vozača ili pak rentati auto? Kako po pitanju smještaja – regularno servisi poput bookinga, ili…? Kakva je povezanost s drugim otocima, za neki island hopping? Samo avioni, ili…?

Nevjerojatni koji timing, idući vikend putujem tamo 🙂
Doduše neću dugo biti na otoku, uzimamo jedrilicu pa dalje po Karibima…

Još sam tamo početkom veljače. Ako naletom na mažoretkinje javim se za jedan ručak 🙂

Sve je to lijepo ali ne bi mijenjao Evropu i naše predjela za sve pare ovog svijeta.
Rusija predivne stepe, daleki krajevi, divljina američkog zapada ( u Wajomingu nisam mogao zaspati znajući da je tu tex diler) divljina Amazona, prelijepe plaže Kariba, ali zima na Zlatiboru proljeća na Tari, more u Makarskoj i Braču i to sve za par sati…stihovi ĐB
Najbolje govore
Kad je Gospod pravio svet, bar koliko ja znam, nije imao plan
Još je dobro ispalo sve jer je radio sam kako mu naiđe dan
Ustane ranije, malo se protegne
I nonšalantno krene u improvizacije
Stvari su normalne da negde omane
Da negde zabrlja i stvori kojekakve nacije
Al’ to je stvar inspiracije
Mislim da je gospodo OK
Retko ko danas zna kako stvoriti svet
Da nije isti za sve, negde dovoljan dva, negde odličan pet
Al’ što se tiče nas majstoru svaka čast
Jer kad je ovaj deo sveta gradio
Da li se trudio, da li se sludio
Uglavnom tu je stvarno momački odradio
I prijatno me iznenadio

Jako zanimljivo! Nemam sumnje da ćete uživati i ovaj put. Obavezno dodajte slike 🙂

Puuuuno boljih i lepsih ostrva na Karibima postoji!

Ali ovdje ste u EU, doma. Vrijedi EUR, zdravstveno osiguranje, mobitel je u EU roamingu, imate svu infrastrukturu (što se nikako ne moze reći za ostatak Kariba).

Tamo mi na tržnici nisu htjeli prodati ni žute banane, jer kao nisu zrele, već su morale.imati crnih tockica. Naravno izbor banana je veliki, najmanje ima ovih velikih Cavendish banana, češće su zastupljene one male (barem duplo manje od naših). A zanimljivo.je i kako su me nabrzinu ozenili, ja sam uzeo neki grozd banana, a prodavač mi je nabrzinu izbrojio svake 2 banane 1€ i uzeo mi.3-4 eura ko od šale (za manje od kile banana). Al ok, to sam platio što sam bijel i ne znam francuski, drugi put sam znao što me čeka :).

Zanimljivo je što se neki.lokalci ne kupaju u prosincu, čim dan nije skroz sunčan jer je kao hladno, a Europljani i Amerikanci ne izlaze iz vode

Inače slažem se s vama oko opisa otoka i doživljaja.

Bravo za reportazu. Svaka cast.

Super putopis. Svaka čast. I veliko divljenje za sve što ste doživjeli na Martiniku. Nisam ni znala za taj otok prije nego sam to tu kod vas pročitala. Hvala puno za članak.

Lep putopis.. karte za Martinik su godinama preko 1000 EUR iz Pariza. Imao je promo Corsair pa bude 300 po pravcu, ali toga više nema. Divno je upoznav

Za New York je mnogo veća konkurencija, eto kako 🙂

Pa jer je do New Yorka moguce doci na bezbroj nacina, a do Martinika na svega par. Logicno je i da bude skuplje.

Nista cudno. Za Evropu iz FDF lete samo Air Caraïbes, Air France i Corsair od redovnih linija i to sve za Pariz. Chartere lete jos i Condor, Discover i ITA.

AF leti po 7pw za CDG i ORY, Corsair 10pw za ORY, a Air Caraïbes 14pw za ORY. To je ukupno 31pw za Pariz.

Poredjenja radi, iz New Yorka za Pariz ima 82pw, a gde su jos i nebrojeno mnogo opcija sa 1-stop. Konkurencija neuporedivo veca, cena neuporedivo manja. Logicno,

Dakle vrlo je jednostavno, tri kompanije lete za Pariz, linija je esencijalna za stanovnistvo – stoga cene mogu ici u nebesa. Ne moze se reci da je monopol zbog tri kompanije, ali je “triopol”.

American, Air Canada i Air Transat nemaju mnogo uticaja na transfere ka Evropi toliko. Oni su tu za putnike iz SAD-a i Kanade.

GOL tek nema uticaja na Evropu.

Wamos su charteri, stoga ni oni nemaju uticaja na transfere ka Evropi.

Ima i sada da se nadje kod Air France za nekih 600-700€ povratna karta Pariz-FDF.. bas sam skoro kupio za dva prijatelja koji su dosli ovde na Martinik… O toj lepoti i raznim predelima bih se slozio ali o skupoci i da i ne.. imate isto tako kao i u evropi skupe a i jeftine radnje pricam sto se tice normalnog zivota tako da je sve stvar izbora a i finansija ko zmsta zeli i hoce.. Ovde sam na Martiniku godinama vec,vise vremena ovde provedem nego zajedno u evropi i u srbiju tako da poznajem svaki cosak… ali svakako cu se sloziti da je stvarno sve prelepo a sto je najbotnije sve je prirodno… u pocetku mi je bilo sve interesantno ,zanimljivo a sada sam se vec navikao pa imam osecaj kao da sam kod mene u mom kraju. Inace vidim da ste obisli celo ostrvo pa i moje selo Les Trois-ilets… u svakom slucaju lep pozdrav i prijatan boravak na ovom rajskom ostrvu👍👍👍

Ja sam sada plaćao oko 1300eur. Mjesec dana kasnije idem za SFO za smiješnih 350EUR

nemoguće je za 350 letit za Ameriku, nekad bilo sad se spominjalo

Ne laže. Takve karte se nalaze na error fares pretraživačima.

Odlican putopis
Air Canada preko Montreala moze biti konkurentna jer Quebec je i dalje frankofonska provincija.

Lion Fish je riba predator (invasive spieces) jer nije lokalna za kraj nego dolazi iz Indijskog okena gde ima prirodne neprijatelje.
Nisam nikada bio na Martinique-u, ali sam pre dve godine bio na susednom ostrvu St Lucia, gde im Lion Fish unisti lokalne ribe i dozvoljen je lov na njih bez ikakve dozvole.

Nije bio error fare nego dobar timing zato sam i uzeo baš SFO, i sad se ti letovi mogu bukirati preko delte za cca 500E (što je i dalje OK).
Što se Martinika tiče baš su skupi letovi, čak sam molio Foglara da pogleda ali kako god okrenes $$$. Jednostavno loš timing i plod zakašnjelih dogovora. No već smo bili uplatili jedrilicu i kaj sad…
You win some, you lose some.

Vi niste normalni. Norse je prodavao karte do SFO za 90 eura do nedavno. New York i Washington su bili 110. Zašto nekom drugom govorite da laže, a sami niste informirani? British Airways za £350 pokriva gotovo cijelu Ameriku.

pa samo kažem što sam naučio na ovom portalu, od experta

pa nisam ja to rekao nego jedan expert

Zanimljiv tekst, jedina zamjerka je što nema koja fotografija. 🙂
Nisam shvatio što je skupo tamo, baš sve? Može neki primjer cijene smještaja i ribljeg restorana?

Nije u redu da ZAGREBAČKE mažoretkinje ne putuju iz Zagreba.

A put do Venecije? A izgubljeno vrijeme? A ponos da letite iz Zagreba koji je vaš grad a ne iz neke druge države?

pa vi ste pravi globalista!

A sta je sa hrvatstvom?
Razocarali ste me gosp. Scuricu.

Zar vi niste snimili spot protiv hrvatskog priključenja europskoj uniji?

Pa nemoguce, Alen se kune u EU i tekovine koje je Unija donijela u Hrvatsku.
Zar nije Hrvatska bila puna korupcije i skandala prije prikljucenja a sada je prava oaza vladavine prava, postivanja propisa i svega najboljeg?

Lako vam je sa cijenom letova jer vas financira grad Zagreb.

A od Dinama?

Pišete da Vam iz Dinama “daju” novac. Nekako mi se ipak cini da Vam ga ne daju, vec da ga zaradite. Hehehe

Znaci ne volite novog gradonacelnika zbog restrikcija u troskovima koji su i vas zahvatili.

Za to možete kriviti Bandića koji je skoro bankrotirao grad, a ne Tomaševića koji pokušava popraviti financije Grada Zagreba. Zašto bi grad Zagreb financirao vas i vaš put u Martinik?

Sve je super funkcioniralo za vrijeme Bandića?? Molim?? Pa doveo je Zagreb pred bankrot! Kriminal je bio abnormalan i lagalo se i kralo na sve strane.

Kako mislite ovo za zatvor? Pa pogledajte koliko je USKOK otvorio istraga, koliko ljudi se nagodilo s njima, pogledajte profil Bandićevih suradnika itd.

Ako vi stvarno mislite da se HDZ trudio da zatvori Bandića onda uopće biste informirani. Pa oni su bili najuži partneri i Z skupštini i u saboru čak na nacionalnoj razini!

Zato vam je bivši dijelio i kapom i šakom!

Covjek se zaduzivao 20 godina i trosio kao pijani bogatas.
Novi gradonacelnik ne zeli vise to da radi, nema bespotrebnog zaduzivanja, dugovi koje je prethodnik napravio se moraju vratiti a to na zalost nema tko drugi da uradi do stanovnici Zagreba.
Zato je na snazi no-frills koncept uprave, iz proracuna su izbacene sve stavke koje se odnose na bespotrebne troskove i luksus, a nazalost tu su se nasle i mazoretkinje i nas Alen. Zato ne mojte bit ljuti, prihvatite to stoicki za dobrobit svih gradjana Zagreba i gradskih financija.

a Bandić je imao staža izvan politike?

TO u Pescenici je isto bilo politika moj Alene.

Mene samo zanima koji je pravi razlog da morate ugasiti tim? Jer ako su gradske dotacije činile samo 10% proračuna, vjerujem da ne bi bio problem (uz male prilagodbe) nastaviti funkcionirati.

Šteta, brojni sportski događaji će ostati osiromašeni za već tradicionalni dio protokola, najviše ćete faliti na Kutiji Šibica…

Bez uvrede ali grad će preživjeti bez mažoretkinja koje su vaš privatni projekt. Folklor koji ne može opstati bez gradskog novca ne zaslužuje opstati.

Šta mislite otkud novac za sve te udruge? To sve plaćamo MI građani grada Zagreba. Da bi vi mogli ići na Martinik sa mažoretkinjama?? Pa nije ni čudo da je Tomašević dobio izbore.

1300 za karte plus još tolko za smještaj i hranu ako ne i više, te djevojke mora da imaju visoke plaće ili dolaze iz boljih obitelji

plus pedesetača za put do Venecije

Alene, da li je bilo djevojaka koje zbog socijalnog statusa nisu mogle platiti put, i ako da, da li ostaju doma ili su ostale djevojke organizirale ispomoć ili im je vaša kompanija izašla u susret?

to je par excellence, svaka čast

Znao sam da ste hrabri i da cete prezivjeti gubitke i cak raspustanje kluba. Drago mi je da shvatate da je vaznije javno zdravstvo i skolstvo od nekih privatnih udruga.
A nekada u buducnosti kad grad Zagreb i drzava Hrvatska budu imali vise novca neko ce opet osnovati mazoret klub i putovati.

koliko točno dobivaju senfove udruge i koje su to točno udruge?

jedva čekam

Uživajte

osim zamaaera u klasteru su i:

(Slovenija)

(BiH)

(Srbija)

Pretplatite se na

DNEVNI BILTEN

– bitno više novosti (svaki dan >15)
– bitno svježije novosti nego na zamaaero
– stiže na vaš e-mail svaki radni dan

Na Dnevni bilten su pretplaćene najveće institucije i zračne luke

Pročitajte više>

POŠALJITE NOVOST

Budite i vi novinar zamaaero!
Ako pošaljete 10 novosti koje objavimo možete postati honorarni suradnik
i pisati za novac!