zamaaero@gmail.com

+385(0)1/3465886

zamaaero@gmail.com | +385(0)1/3465886

Analize

IZ ARHIVE: Kaotično stanje u Croatiji Airlines

analiza objavljena: 8.5.2018; autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb), foto: Croatia Airlines

Iako je današnji članak trebao biti 3. dio sage o globalnom ratovanju, isto ću prebaciti na idući tjedan, jer je stanje u kojem se nalazi Croata Airlines toliko kaotično da sam morao napisati ovaj članak kao „braking news“.

Mnogi misle da je loše stanje u Croatiji Airlines počelo prije godinu i pola kada Vlada nije htjela odabrati novog CEO-a. No, zapravo devastacija kompanije se radi već više od 20 godina. Godinama ta je kompanija radila ničime opravdane godišnje gubitke od 100 do 200 milijuna kuna (13-26 milijuna EUR), imala pogrešnu poslovnu politiku, radila nevjerojatne strateške pogreške, nije koristila svoje potencijale, niti iskorištavala mogućnosti koje joj je pružala naklona sudbina. Niz politički postavljenih CEO i jednako tako politički obojanih direktora doslovce su rapidno uništavali kompaniju koja je spala na to da u sezoni ima ispod 18% tržišnog udjela u vlastitoj državi. U državi koja ima razvijen turizam i gdje zračni promet vrtoglavo raste svake godine. Ali ne i u njenoj nacionalnoj kompaniji.

Da bi se napisalo sve promašaje dosadašnjih uprava trebala bi knjiga u nekoliko tomova, za to prostor ovog članka nije dostatan. No, temeljna odlika svih dosadašnjih CEO-a od 1998. naovamo je da su žustro branili zastarjeli sustav zrakoplovnih kompanija iz kasnih osamdesetih (npr. linija Zagreb-Dubrovnik-Rim koja je „naslijeđena“ od JAT-a i još dan danas leti na jednak načn), da nisu pratili trendove, da im je sustav valova sve samo ne sustav, ma nisu to ni valovi nego stihija, da imaju vrlo slabu iskoristivost zrakoplova (djelomično i radi pogrešnog sustava valova), da su odabirali pogrešne avione, da su loše odabirali code-share, ali zato nisu surađivali sa kompanijama sa kojima bi strateški trebali, da su potpisali loše ugovore sa drugim kompanijama, da su prepuštali tržište bez borbe, da nisu ni malo iskorištavali svoje niche, da se nisu prilagođavali tržištu, da nisu reagirali na nenadane okolnosti, prilike ili potrese na tržištu (oni ne stave ni za Božić A320 za Munich iako godinama Q400 ima ogroman overbooking u tom periodu), da ne razaznaju migracije dijaspore i prema Jadranu, da su trošili poput pijanih bogataša i da je novac nestajao čudnovatim metodama, gdje i kome, mislim a svatko može zaključiti.

Analiza mogućih poboljšanja koju sam napisao 2010. godina i koja je bila prezentirana predsjedniku RH, ministru prometa i svim direktorima Croatije, imala je preko 300 stranica. Ništa u njoj nije „izmišljanje tople vode“. U zrakoplovstvu sve je već otkriveno, samo treba vidjeti što se od toga može uporabiti i prilagoditi. I u tim prezentacijama otkrio sam da te uprave i ti direktori nisu imali elementarnog pojma o zrakoplovnom businessu. Ali elementarnog. CEO Kučko npr. nije znao odgovoriti na moje pitanje, na javnom skupu, jesu li novoosnovani Swiss ili Brussels izgubio slotove i članstvo u alijansi nakon što su im prethodnici bankrotirali. On je naime ustvrdio da bi se to desilo Croatiji da ode u stečaj i da se napravi nova kompanija. Majko mila, nešto što zna svaki zrakoplovni entuzijasta početnik. Ja mogu razumjeti da je on do tada vodio minijaturnu poslovnicu Croatije i nije bio na rukovodećim pozicijama, da mu nedostaje stručnosti, no onda nikako nije mogao (politički) biti odabran za CEO-a.

Ti i takvi ljudi su vodili ovu kompaniju. I zapravo kada sam mislio da je prethodni CEO dno, da od toga ne može gore, ustanovio sam da je taj prethodnik bio „mila majka“ za nasljednika. Kompanija je dobivala od goreg gore. I sve brže propadala. A konkurencija, ko konkurencija. Čim vidi da je netko na dnu, odmah ga još više gurne nogom u blato, te iskoristi sve što se iskoristiti može. Tako je Croatia svake godine rapidno gubila tržište.

 

Bajić simpatični susjed kojeg bi zamolio da mi zaljeva vrt

I kakav je u tom kontekstu Jasmin Bajić, sadašnji v.d. CEO-a Croatie Airlines? Jedan od pilota Croatie Airlines mi je rekao: „Znaš Bajić ti je ko dobri susjed kojeg pitaš da ti zalije cvijeće i nahrani ribice kad ideš na more. I on će ti to sa smiješkom uraditi. Ali nećeš mu povjeriti ključeve od stana“. Ljudi koji ga znaju tvrde da je čovjek upravo takav, dobrica, da istinski voli Croatiju Airlines i da bi sve za nju dao. Ali da nema sposobnosti vođenja kompanije. I to se potvrdilo u proteklih pola godine. U ovakvom kaosu kompanija nije nikada bila. Ni izblizu. I nije kriv samo on, kriv je i njegov prethodnik. No, on nije uspio napraviti baš ništa da se kriza bar iole smanji.

Od kada je on došao u kompaniju dešavaju se sitni skandalčići. Prvo je otišao na Olimpijske igre u Koreju i to službeno ispred Croatie Airlines, koja je sponzor Hrvatskog olimpijskog odbora. To se samom Bojiću izuzetno dobro „potrefilo“ pošto je kao mladi ekonomista u počeku karijere radio u organizaciji Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. No, ništa od toga i ne bi bilo tako strašno, ni prvi ni zadnji CEO koji putuje na daleka putovanja radi „važnih razloga“, da u isto vrijeme u kompaniji nije bio pravi rat i medijska hajka koju su pokrenuli mehaničari, piloti i kabinsko osoblje. CEO zna da mu se sprema štrajk, da je u kompaniji revolucija, radnici su svaki dan u medijima, odlaze na sastanak kod resornog ministra, a on flegma ode na višednevni put na drugi dio planeta. No, nije to bio jedini izostanak Jasmina Bajića iz tvrtke. U tri prva mjeseca rada u Croatiji na putu je bio čak 33,5 dana i to diljem planeta.

Potom je „ulovljen“ da je bio na skijanju u francuskom luksuznom skijalištu Megéve o trošku tvrtke CFM s kojom Croatia Airlines dogovara nabavu motora za nove Airbuseve. I pritom je prekršio Zakon o sprječavanju sukoba interesa jer ne smije primiti poklone vrjednije od 500 kn. Bajić se pravdao da je na skijalište išao na stručno savjetovanje u organizaciji proizvođača motora CFM, te da je tamo pregovarao oko motora za A320neo. No, priča se dodatno zakomplicirala kada se ustanovilo da je Bajić tamo vodio i suprugu. Tvrdi da je troškove smještaja za njega platio CFM, puta Croatia Airlines, a sve troškove supruge on sam. Jedino nije jasno u kome savjetničkom svojstvu je supruga išla na takvo savjetovanje i koja je bila njena funkcija u pregovaranju oko motora.

Jasmin Bajić se skriva od medija. Vrlo su rijeke njegove izjave od kada je došao na čelo kompanije. No, u Dubrovniku ga je zaskočila novinarka i nije ga puštala dok ne odgovori na pitanja koja nisu bila nimalo neugodna, upravo suprotno, bila su to jednostavna lagana pitanja, na koje svaki CEO odgovori i u snu. Na Bajiću se vidjelo da mu je jako nelagodno i teško, a potom je usred rečenice „rekli smo da ćemo“ doslovce pobjegao od kamera. Vrlo tragikomično i nadasve smiješno.

Nakon toga je buknuo skandal u kojem je Croatia Airlines kupila knjige o managementu zrakoplovnih kompanija, njih 58, kojih je jedan od tri autora upravo Jasmin Bajić. Knjige su kupljene za 16.500 kuna (2.200 EUR). Još jedan sukob interesa?

I da se razumijemo neće propast Croatia Airlines ako je CEO bio na skijanju, na Olimpijskim igrama u Koreji ili je kompanije kupila njegove knjige za 2.200 EUR. Niti ako pobjegne od kamera. No, ovo zapravo govori o kakvom se kapacitetu radi. CEO jednostavno ne može „zglajzati“ na tako banalnim stvarima, jer je medijima važnije da je kompanija kupila njegove knjige za 2.200 EUR nego da je u mjeseca dana otkazano 100 letova. E sad, ili je Jasmin Bajić toliko drzak da radi tako što iako zna kako će ga mediji dočekati na nož, ili pak nema dovoljno sposobnosti da shvati posljedice takvog čina. Ne znam koji od ova dva scenarija je gori po Croatiju.

Jasmin Bajić nikada nije bio na nekom važnom i samostalnom rukovodećem mjestu, on je uvijek bio jedan od podređenih direktora koji provode tuđe naloge. Prije dolaska na mjesto v.d. CEO-a bio je direktor kontrolinga i unutarnjeg nadzora Croatie Airlinesa. Završio je ekonomski fakultet u Sarajevu. Tijekom studija bio je honorarni novinar na Radio Sarajevu. U zadnjoj godini priprema za Zimske olimpijske igre Sarajevo 1984. pridružio se timu zaduženom za marketing ZOI, da bi po olimpijadi bio zaposlen u poduzeću Olimpijski centar Sarajevo zaduženom za upravljanje objektima ZOI, na poslovima plana i analize. Sa 29 godina postaje pomoćnik generalnog direktora za sektor financija. U Croatiju Airlines je došao 1994. godine, na mjestu referenta u odjelu planiranja i razvoja. U samo godinu dana postaje šef odjela, a potom voditelj službe kompanijskog planiranja. 2004. postaje direktor Sektora upravljanja mrežom, gdje je razvio sustav profitabilnosti linije koji se i danas koristi, i koji je izazvao burne rasprave u strukovnoj javnosti. Potom je bio voditelj poslova mrežnog kontrolinga, te financijski direktor (do 2012.) nakon čega dolazi na sadašnju funkciju. Iza sebe ima niz znanstvenih radova, među kojima i „Aviokompanije i sustavno upravljanje poslovnim rizicima – izazovi Croatie Airlines“ na kojima su koautor docent dr. Mirko Tatalović i sadašnji CEO Krešimir Kučko. Također je, sa dr. Tatalovićem, ali i sa dr. Ivanom Mišetićem, bivšim CEO Croatie, izdao knjigu „Menadžment zrakoplovne kompanije“.

 

Što zapravo žele radnici Croatie Airlines?

Radnici Croatie Airlines su u svom prvom otvorenom pismu premijeru jasno naglasili da im je jedini cilj da ne budu natjerani svoj kruh zarađivati izvan Hrvatske, tj. da žele da se Croatia Airlines očuva. I na to imaju svako pravo. Croatia Airlines je javno poduzeće i nije samo pravo, nego i obveza svakog djelatnika takvog javnog poduzeća da ukazuje na nesposobnosti uprave, na malverzacije ili nezakonitosti u radu kompanije. Prva rečenica tog dopisa to vrlo jasno naglašava „Hrvatski sindikat prometnih pilota (HSPP) krajnje je zabrinut nad sudbinom Croatia Airlinesa. Potezi vlasti pokazuju da ih uopće nije briga za kompaniju koja je temelj povezanosti Hrvatske i svijeta, te motor razvoja turizma i svih ostalih grana gospodarstva“.

Radnici su frustrirani što kompanija nema CEO-a već više od godinu i pola, a privremeni direktor je postavljen već 5 puta. Sam natječaj je neobjašnjivo ponavljan tri puta. U članku od prije više mjeseci sam rekao da mi nije jasno što vlada čeka i da time nepopravljivo šteti Croatiji, pošto je godina dana u zrakoplovstvu prava vječnost.

Radnici su vrlo nezadovoljni što su bez kolektivnog ugovora već 17 mjeseci, a ne nazire se da bi kolektivni ugovor mogao biti dogovoren skoro. Konačno, o njemu se već mjesecima ni ne pregovara.

Radnici su ogorčeni što je u 4 godine (od 2012. do 2016.) zračni promet u Hrvatskoj porastao za 40%, no Croatia je istovremeno imala manje putnika nego 2012. I svi ostali pokazatelji jasno govore kako restrukturacija nije uspjela, pa se pitaju zašto je bačeno više stotina milijuna kuna državnog novca:

Pokazatelj Restrukturacija Promjena
prije nakon
Broj aviona u floti 13 12* -8%
Aviona u vlasništvu / dugotrajnom lizingu 6 / 7 5 / 7 -17%
Kapacitet zrakoplova u floti 1.518 1.380 -9%
Prosječna starost aviona u floti (godina) 11,12 12,63 -12%
Broj putnika (u milijunima) 1,95 1,94 -1%
Nalet (km) 17.672 17.220 -3%
Broj letova 27.277 26.848 -2%
Operativno vrijeme (BH) 38.859 37.890 -3%
Ostvaren putnički km (RPK milijuna) 1.441 1.446 0%
Raspoloživa sjedala – km (ASK milijuna) 2.086 2.066 -1%
Load factor (putnički faktor popunjenosti) 69,1 70,0 +0,9 pb
Prevezeno robe i pošte (tona) 3.567 2.591 -27%
Ostvaren tonski kilometar (TKM milijuna) 147 146 -1%
Promet (milijuna EUR) 225,8 214,7 -5%
Dugotrajna imovina (milijuna EUR) 105,1 85,9 -18%
Ulaganje u školovanje operativnog osoblja (tisuća EUR) 957 764 -20%
Ulaganje u zrakoplove (milijuna EUR) 7,3 4,9 -33%
Prosječna cijena barela nafte (USD/bbl) 112,0 44,6 -60%

*u top sezoni (5 mjeseci od svibnja do listopada) Croatia je koristila F100 Trade Aira

koji je utjecao na broj putnika i ostale podatke

Radnici zamjeraju kompaniji da za nove linije dovodi skupe španjolske avione i posade, a ne zapošljava hrvatske radnike.

No, radnici su u siječnju upozorili da kompanija ima nedostatak mehaničara i pilota, te da je iz kompanije u malo više od pet godina otišlo 1/2 mehaničara, 1/3 pilota i 1/4 kabinskog osoblja. I tada, u siječnju radnici su jasno, nedvosmisleno i često naglašavali da će se u travnju i svibnju desiti kaos jer avioni, radi nedostatka mehaničara neće biti spremni. Već u zimi se vidjelo da je stanje loše, sve je ozbiljno kasnilo, umjesto Q400 letjeli su A320 sa samo 17 putnika, posade se prevozilo a A319 na preuzimanje aviona, otkazivali su se letovi. No, mehaničari su najavljivali da će na koncu kašnjenja sa servisiranjem aviona biti 45 i više dana.

 

Kaos od kraja ožujka

Od kraja ožujka (marta) krenuo je istinski kaos. Otkazivanja letova, kašnjenja, rerutiranja, iznajmljivanje preskupih stranih aviona kroz kratkoročni jednodnevni najam.

Od kraja ožujka gotovo da nema dana kada nisu letjela neke ACMI kompanije za Croatiju. U neke dane i po dvije kompanije su letjele umjesto Croatije. Bilo je tu i Boeinga, i Airbusa, i Fokkera i Embraera, i prastarih aviona, i onih koji su sa daleko više sjedala nego Croatijini pa su i bitno neudobniji. Zagreb je tako postao vrlo poželjno mjesto za spotere pošto se rijetko gdje sreće toliko egzotičnih kompanija u tako kratkom vremenu. U malo više od mjesec dana umjesto Croatije letjeli su: Air Explore (Slovačka), Get Jet (Litva), BH Airlines (Bugarska), Jet Time (Danska), NEOS (Italija), Trade Air (Hrvatska), Helvetic Airlines (Švicarska), Peoples’ Viennaline (Austrija), Carpatair (Rumunjska). Najviše puta angažiran je bugarski BH Airlines. Takvi jednodnevni najmovi koštaju basnoslovne svote novaca i do 10 puta više nego redovni najmovi, posebno u sezoni kada su avioni već odavno rasprodani. Trade Air primjerice nema slobodnih kapaciteta i uspio je uskočiti samo jedan dan. Sve to vrijeme Croatijini piloti i kabinci nezaposleno su sjedili kod kuće.

Bez obzira što su angažirali toliko mnogo ACMI kompanija da lete umjesto njih, u periodu od početka travnja (aprila) od sredine svibnja (maja) biti će otkazano preko 100 letova. U tjednu pred nama otkazat će se svaki dan desetak letova od četrdesetak dnevnih letova koliko ih je kompanija planirala ostvariti. To je oko 1/4 planiranih letova. Svi ti silni putnici dobivaju druge karte, dobar dio i kod stranih, bitno skupljih kompanija, no uz to dobivaju i kompenzacije od najmanje 250 EUR, a u nekim slučajevima i smještaj, prehranu i piće, lokalni prijevoz i ostale pogodnosti koje im garantira uredba Europske unije.

Svime ovime je kompanija u samo mjesec dana izgubila nekoliko milijuna EUR. Piloti naglašavaju da su sve to upozoravali da će se desiti još prije četiri mjeseca, te da je isto produkt nesposobne uprave i zapostavljanja od strane vlast.

I tu je uprava pokušala napravit spin te pronaći izgovor za kašnjenje servisiranja aviona. Prvo je javno istupio jedan od direktora i rekao da se radi o neplaniranim kvarovima. Iako kvarova nije bilo više nego u istom razdoblju prošle godine. Kad su shvatili da im to nije uspjelo ustvrdili su da su tijekom checka ustanovili dodatne potrebne radove na avionima. I da se to desilo na baš svim avionima koji su kasnili baš je ogroman peh. Svima jasno da je to bila priča za malu djecu. Pa su ustvrdili da su na avione stavljali dodatnu opremu, što nije netočno, ali nije toliko prolongiralo isporuku. Najnovija priča koja se, za sada širi neslužbeno u kuloarima, je da su čekali motore za Q400 iz Amerike. I sve to su demantirali sami mehaničari jer su još u siječnju rekli da će se ovo desiti zbog nedovoljnog broja mehaničara, pri čemu se na avionima radi samo radnim danom u prijepodnevnoj smjeni, dok ostalih 16 sati dana i dva dana vikenda avioni čuče besposleno u hangaru. Avion koji je enormno skup i na kojima upravo tehnike rade u tri smjene sedam dana u tjednu da bi što prije izašao iz hangara.

No, neki letovi su otkazani i radi nedostatka pilota. Primjerice OU366 Zagreb-Skopje 7.5. i povratni let OU367 idući dan otkazani su radi toga što nema pilota za A319 koji je trebao letjeti.

Javnosti nije promakao ni podataka da je Craoatia prodala slotove na Heathrowu za 19,5 milijuna USD kako bi mogla servisirati motore. No, to očito nije bilo dostatno, jer je uz to digla novi kredit od 64 milijuna kuna (8,5 milijuna EUR) upravo za investicijsko održavanje motora. Nakon što je prošle godine digla dva kredita sa više od 10 milijuna EUR. O bože! Znači da niti slotovi na Heathrowu nisu bili dostatni. A što će biti kada rate za A320neo dođu na naplatu?

 

Piloti imaju mišljenje o kandidatima

U svom drugom otvorenom pismu premijeru piloti su jasno dali svoje mišljenje o kandidatima za CEO-a, koje prenosim u cjelosti.

Boško Matković – bivši direktor Zračne luke Zagreb. Motor ideje gradnje novog terminala kojeg je doveo od ideje do faze pred početak gradnje. Preuzeo je  problematičnu kompaniju i u 8 godina doveo ZLZ do profitabilnosti, vrativši 70 milijuna EUR dugova i kredita prethodnih Uprava. U stari terminal, opremu za navigaciju i komunikaciju investirao 35 milijuna EUR. Planirao je u  to vrijeme i projekt cargo grada i vlastitu distribuciju goriva zrakoplovnim kompanijama. Na kraju mandata, broj putnika je povećan 100% uz 27 milijuna EUR plusa na računu kompanije. Struka ga je zapazila pri početku mandata kada je u tada još uvijek lošoj poslovnoj situaciji shvatio što je prioritet i  investirao u navigacijsku opremu ILS CAT3 koje je omogućila slijetanja po magli i prekinula agoniju zimskih operacija prisutnu od početka rada aerodroma Zagreb.

Jasmin Bajić – trenutni v.d. direktor Croatije je dugogodišnji zaposlenik (od 1994.) na pozicijama u top menadžmentu. Zadnja pozicija mu je bila financijski direktor. Gospodin Bajić je 20 godina u vrhu- sukreator loših poslovnih politika. Zadržao je praktički sve ljude na upravljačkim pozicijama i poslovni model  koje je naslijedio.

Zdravko Delić – zastupnik proizvođača aviona Piper. U travnju 2010. imenovan za predsjednika Uprave tada formiranog društva Zrakoplovno tehničkog centra ZTC. Glavna zadaća mu je bila uspostaviti sustav za civilne poslove (održavanje civilnih aviona).  Trebao je uvesti PART-145 regulativu  (tada JAR), školovati mehaničare, nabaviti dokumentaciju. Trebalo je izvršiti popis dodijeljene imovine i uvesti u poslovne knjige , no to prema našim saznanjima  nije učinjeno.
Kako nije ispunio zadatke koje je tražila Vlada RH,  skupština društva razriješila je g. Delića u srpnju 2013.

Ranko Ilić – bivši je  član kabinske posade Croatia Airlinesa, kasnije postavljen  na mjesto voditelja sektora kabinskih operacija. Gospodin Ilić se pokazao kao vrlo temperamentna i često konfliktna osoba koja je ostavila gorak okus zaposlenicima. Njegov doprinos kompaniji kao direktora sektora kulminirao je anketom u kojoj je više od 90% zaposlenika pod g. Ilićem imenom i prezimenom potpisalo da je nezadovoljno njegovim upravljanjem. Svjestan da je g. Ilić uzrok dijela problema i nezadovoljstva zaposlenika , tadašnji direktor g.Ivan Mišetić formalno ga je smijenio. Potom je i ukinuto za njega uvedeno radno mjesto. Osim sukoba interesa zanimljivo je  da se g. Ilić nakon manje od pola godine javio na natječaj za predsjednika Uprave Croatia Airlinesa bez obzira što je od Vlade RH dobio četverogodišnji mandat za upravljanje Zračnom lukom Zagreb d.o.o. koja je zadužena za funkciju nadgledanja provedbe koncesijskog ugovora za MZLZ Međunarodnu zračnu luku Zagreb. Bez određenih obećanja i garancija, izražavamo sumnju da bi se javljao na novu direktorsku poziciju samo 5 mjeseci nakon imenovanja.

Iz ovog se vrlo jasno može isčitati da sindikat pilota priželjkuje Boška Matkovića na mjestu CEO-a. I tada kreću napadi uprave.

 

Uprava smatra da je sve u redu, ministar da nije tako loše

I potom se uprava Croatie okuražila odgovoriti na pismo pilota, što u siječanjskom slučaju nije učinila. U svakom istupu ponavljaju mantru da je jedini razlog bunta pilota i ostalih djelatnika lobiranje za jednog kandidata za CEO-a. Sindikati to u potpunosti odbacuju i naglašavaju da svoje mišljenje imaju, ali da od vlasti traže da konačno nakon godine i pola odabere CEO-a, jer već sadašnje prolongiranje je više nego egzistencijalno po Croatiju Airlines.

Potom uprava iznosi podatke o profitabilnosti. Naravno, „zaboravivši“ da je ta profitabilnost zapravo rezultirana sramotnom prodajom najvrjednije imovine Croatie Airlines, slova na Heathrowu. No, u istom priopćenu ista ta uprava protivno svim pravilima PR-a kaže kako su rezultati prvog tromjesečja bolji nego isto razdoblje lani, kada izuzmemo prihode od prodaje slotova, jer ako njih uključimo onda su rezultati višekratno lošiji. Dakle, to ne treba izuzimati kada se radi o godišnjoj „profitabilnosti“, ali treba kada se radi o kompariranju kvartala.

Kompanija se ponosi i povećanjem prometa od 8%. Hvale vrijedno, no ako se gleda izvan konteksta. U istom periodu u Hrvatskoj je ukupni zračni promet povećan za 18%. To znači da Croatia i dalje bitno zaostaje za rastom hrvatskog zrakoplovstva i da i dalje rapidno gubi tržišni udio.

Jedini istinski hvale vrijedan podatak je da se load factor povećao za 6 postotnih bodova na 70,6%. I opat daleko iza komparativnog podatka, pošto je u Europi u istom kvartalu prosječan load factor bio 81,1%. Poboljšanje je zavidno, treba čestitati, ali je još jako daleko od potrebnog load factora za profitabilnost kompanije. Hvaljenje ovakvim rezultatima podsjeća me na onaj vic kada Mujo polaže vozači i pregazi staru bakicu pa se pohvali „dobro je ovaj puta pogazio sam samo jednu, napredujem“.

Kompanija tvrdi da nema manjak mehaničara i pilota, iako ju svakodnevno stanje na terenu demantira, a, konačno, demantirali su je i sami sindikati koji su u odgovoru poslali listu sa imenima i prezimenima mehaničara i pilota koji su iz kompanije otišli u posljednjih pet godina i koji potvrđuju njihovu izjavu da je 50% mehaničara i 35% pilota otišlo iz kompanije.

Ministar, pak, hvali kooperativnost pilota, no smatra da nije sve tako crno, jel, eto, broj putnika raste, a otvaraju se i nove linije. Istina je, Croatia je u tri godine otvorila 12 novih linija, no 4 je istovremeno ukinula. Jednako tako je smanjila broj letova za Heathrow, na smiješnih 4 tjedna leta koji nisu ni blizu dostatni za povezivanje sa najvećom europskom zrakoplovnom raskrsnicom. U ovom slučaju bolje da se i ti preostali slotovi prodaju, oni više nemaju nikakvog smisla. No, ako ministar ni nakon prezentacije i toga da se obistinio najcrniji scenarij mehaničara i pilota ne vidi da je stanje već odavno alarmantno, onda se stvarno treba pitati koji su stvarni razlozi inercije države. Više to ne može biti zaposlenost Vlade, politička inertnost, niti nedovoljno poznavanje tematike. A onda ostaje samo jedna mogućnost, da vlast radi na tome da se kompanija rapidno uništi i rasproda njena imovina kako bi se potom jeftino prodala ili čak poklonila drugom vlasniku.

U svakom slučaju sindikati su najavili štrajk, kome za cilj nisu financijski benefiti nego puko želja za preživljavanje kompanije koju su i oni stvarali, neki i više od 25 godina. Kako su i sami reli „samo žele ostati i raditi u Hrvatskoj“. Dva puta štrajk su prolongirali ne želivši naštetiti Hrvatskoj, njenom turizmu i privredi. Ovaj puta inercija vlasti više nema izgovora, a njima nije ostalo ništa drugo nego provesti štrajk. I uporabiti zadnju metodu prije nego što se kompanija do kraja uništi. A ako se ovako nastavi za dvije godine Croatie Airlines više biti neće. I dok sam prvi puta bio najljući kritičar štrajka u srcu turističke sezone, ako se ovaj puta odluče za njega, imat će svu moju podršku, a iz komentara po društvenim mrežama vidljivo je da ovaj puta imaju i svu potporu javnosti.

23 Komentar/a
Najnoviji
Najstariji
Inline Feedbacks
Prikaži sve komentare

Evo Croatia Airlines uvodi SPU-IST. Napokon neka pozitivna linija nakon hrpetine kretenskih feederskih linija za Minken, Vrankfurt i Cirih.

Psi laju, a kolone prolaze. Nedavno je Jasmin Bajic bio na svjetskom kongresu u Dublinu, a od tamo odletio u Juznu Ameriku?? Ima se, moze se. Sve je isto i danas, samo je dr Mirko Tatalovic usao u NO CROATIA AIRLINES, a ne gdin Alen. Zalosno,

Neka propadne sve što su hrvatski branitelji stvorili, hvala

Ljudi pa sad ce da se okrene list kad stignu novi avioni i sve ce da krene napred. Samo ste malo previse nestrpljivi, dajte im malo vremena da se uhodaju!

Ma pajdo, još je prerano… 😂😂😂

Prije puno let ukinuti letovi Berlin Zagreb iz kojeg razloga stvarno neznam ali ja nisam nikada doživjela da je Avion bio prazan ali da nisam dobila kartu jer nije bilo vise mjesta to jesam svi ljudi ovdje u Berlinu ne razumiju da vise nema te linije

Croatia Airlines leti za Berlin iz Splita

Je, jednom tjedno

Jedno mi je tako tipično: Bajiću se ništa nije dogodilo jer je bio na skijanju na trošak CMF-a, ali Kučko je dobio pedalu u Air Mauritius zbog slične stvari…

Ha ha ha ha ha
Odlično
Jedino je žalosno što su se trendovi nastavili …
Ljudi imaju krivu sliku o bankrotu; on ide vrlo, vrlo polagano, a onda jako brzo
Situacija je identična ovoj sad… Sve je isto.
Uključujući i potencijalni štrajk.

Članak arhivski, trenutno stanje na terenu nepromjenjeno, a vjerujem da će isto biti i narednih godina…. rasprodavanje imovine, žicanje novaca od države da se preživi, isti nesposobni ljudi na 3. katu itd…

Jučer smo bili na rubu provalije, a danas smo ipak već korak dalje…

Hitno u stečaj🧐🤔

osim zamaaera u klasteru su i:

(Slovenija)

(BiH)

(Srbija)

Pretplatite se na

DNEVNI BILTEN

– bitno više novosti (svaki dan >15)
– bitno svježije novosti nego na zamaaero
– stiže na vaš e-mail svaki radni dan

Na Dnevni bilten su pretplaćene najveće institucije i zračne luke

Pročitajte više>

POŠALJITE NOVOST

Budite i vi novinar zamaaero!
Ako pošaljete 10 novosti koje objavimo možete postati honorarni suradnik
i pisati za novac!