Polako… Znam da puno toga oko Air Indie ne zvuči kako bi trebalo, no to su okolnosti koje se itekako mogu prebroditi. Isti jesu proživjeli tragediju pada zrakoplova, a što je zaista teško nadoknaditi u reputacijskom smislu. Ipak, osobno sam siguran u njihov dugoročni uspjeh s obzirom da su ključni trendovi (okosnica) ipak pozitivni, ambicija je tu, vlasništvo je definirano i sada treba snage kako bi se kroz jedno kratkoročno razdoblje sve skupa stabiliziralo. Imaju oni svoju publiku, putnike koji će njima letjeti, a i rastuća indijska srednja klasa će im sigurno dati “drugu priliku”.

Isto tako, dalo bi se pričati o tome hoće li Indija biti druga Kina… Indija je još uvijek daleko ispod Kine, no trend rasta BDP-a koji ne pokazuje zamor, ukazuje da Indija hvata priključak. Sve više mladih, obrazovanih Indijaca uspjeva dobivati sasvim solidno plaćene poslove u Indiji, znanje se umnožava, a samim tim i sposobnost da se ovladava značajnim tehnološkim aspektima. Još su uvijek demografski vrlo mlada nacija, ambicije su tu, pokriće za iste imaju i ja još uvijek vjerujem kako će njihov BDP doći na razinu kineskom tamo oko 2070. godine ili nešto malo kasnije kada će ovo dvoje biti dva uvjerljivo najveća svjetska gospodarstva. Naime, imaju sve preduvjete da to i postanu.

Nikada ne treba gledati dijete kroz njegove porođajne bolesti ili još bolje, nikada ne treba baciti dijete skupa s vodom u kojoj je oprano. Ovo kažem kako za Air Indiu tako i za Indiju kao državu.

Razumijem ja vas što pišete i, zaista, razlike između Kine i Indije i njihovih društvenih koncepcija jesu ogromne. Ne ulazeći u ideologiju, već više u odnos društvo – pojedinac i način na koji pojedinac doživljava svoje okruženje može se reći kako Kina jest uvijek bila država snažnog i bespogovornog vodstva, dok je u Indiji uvijek nekako bilo na pojedincu kako se snaći. To je rezultiralo onim što navodite.

Ono gdje se neću složiti jest koncept civilizacije. Hajdemo realno, a da ne uspoređujemo s Kinom. Indija jest civilizacija, a o čemu govori mnoštvo materijalnih dokaza. Kada čovjek pogleda na njihove hramske komplekse, pismenost (ne mislim na opću, već na dugovječnost iste), književni opus, stara tehnološka dostignuća i vlastite izume u domeni fortifikacija, naoružanja, građevinarstva, tekstila, navodnjavanja i slično, jasno je da se radi o izvornoj i samosvojnoj civilizaciji…

Važno je za istaknuti kako je Indija do prije 200 – 250 godina s Kinom dijelila tron najvećih gospodarstava svijeta! S obzirom da se na ovom svijetu sve nekako ciklički ponavlja, jasno je da jedna neumrla civilizacija, a to indijska jest, svakako nastoji izboriti svoju snažnu i dominantnu poziciju u nastajućem multipolarnom svijetu.

Znam da je to teško pojmiti, no Britanci nipošto nisu došli u neciviliziranu zemlju. Ona jest bila siromašna ako gledamo bogatstvo po osobi, no isto tako bila je sofisticirana i značajna kao cjelina. Ipak je Indija pružila svijetu konecpt dekadskog (s nulom) brojčanog sustava, šah, napredno urbano planiranje i zanimljivo – dugme…

To je zemlja koja je aktualno ovladala mnoštvom vrhunskih tehnologija, a u nekim i prednjači, svemir joj nije nepoznanica, a što je najvažnije postali su samodostatni u hrani, razvijaju infrastrukturu, obrazovni sustav je sve bolji, a BDP raste strelovito i nezadrživo. Indijska srednja klasa postaje ozbiljna priča koja pogoni cjelokupnu zemlju, a i aktualne trendove, uključujući i zrakoplovni prijevoz na masovnijoj razini.

Ovo gore nisu pamfleti, već provjerljive činjenice.

Trebati će Indiji vremena, posebno na peglanju dramatično socijalno raslojenih staleža, kastinskih ludosti, a i aktualnu će ratobornost trebati umanjiti za vlastito dobro, baš kao i aktualne pretjerane razine opijenosti hinduskim nacionalizmom i isključivostima…

No, sada bi bilo dosta pisanja 🙂