analiza objavljena: 25.9.2017; autor: Alen Šćuric, analitiačar (Zagreb), foto: Lufthansa

Lufthansa je 2000. godine rekla da će u Europi ostati samo 3 mega-kompanije, te još 3 do 4 LCC. Lufthansa smatra da je to presudno za opstanak europskog zrakoplovstva. 17 godina kasnije europsko zrakoplovstvo ide upravo u tom smjeru, daleko je manje neovisnih kompanija, a i one koje to jesu u ozbiljnom su problemima i imaju vrlo malo šanse za preživljavanje, te intenzivno traže nove vlasnike.

Lufthansa svoju tezu temelji na primjeru SAD-a u kojem se desilo upravo to, te smatra da Europa pritom zaostaje za konsolidiranim američkim zrakoplovstvom. Naravno, današnji globalistički trendovi pogoduju ovakvim prognozama, a temelji današnje ekonomije zapravo ni ne ostavljaju alternativu.

SAD kao primjer

Trenutno u SAD-u postoje tri mega-legacy carriera, tri ozbiljna LCC, te nekoliko manjih neovisnih kompanijica čija sudbina je vrlo upitna.

*303 aviona sa Virgin Americom, Horizon i SkyWest

Od 823 milijuna putnika u prošloj godini u SAD-u, čak 64% je otpalo na tri najveća maga-legacy carriera, 26% su imala tri najveća LCC, dok je samo 10% otpalo na neovisne prijevoznike (legacy, LCC, leisure).

Uz to u SAD-u postoji nekoliko regionalnih kompanija koje lete regionalne letove za najveće legacy carriere, neki od njih i za dva, pa čak i sva tri mega-carriera.

Osim ovih USB3 (US big 3) prijevoznika, i na Bliskom Istoku imamo MEB3 (Middle East big 3) u koje spadaju Emirates, Qatar i Etihad, u Južnoj Amrici SAB3 (South America big 3) gdje spadaju grupacije LATAM (sa poslovnicama Čile, Brazil, Kolumbija, Ekvador, Paragvaj, Argentina i Peru), Avianca (sa poslovnicama Kolumbija, Peru, El Salvador, Costa Rica, Ekvador, Nikaragva, Honduras, Gvatemala) i Gol, te u Europi EUB3 u koje spadaju Lufthansa grupa, IAG i Air France-KLM.

Pet legacy kompanija u Europi

Među top 10 kompanija u Europi nalaze se tri mega-carriera (Lufthansa, IAG, Air Freance-KLM), tri najveća LCC (Ryanair, easyJet i Norwegian) i dvije kompanije koje bi mogle samostalno preživjeti (Turkish i Aeroflot).

Tri najveća mega-igrača u svom sastavu imaju niz kompanija koje su u posljednjih 15-tak godina doslovce progutali. No, za razliku od Američkih kompanija sva tri igrača imaju LCC, te regionalnu kompaniju. Uz ova tri mega-igrača, ogromnu šansu za preživljavanje ima Turkish i Aeroflot grupa.

Tri velika igrača će sigurno u dogledno vrijeme preuzeti još neke kompanije. Tako Lufthansa upravo pruzima veći dio bankrotiralog Air Berlina, najavila je da će preuzeti SAS i Condor, te će vjerojatno preuzeti Adriu i Croatiu, a postoji velika mogućnost da preuzme Aegean, TAP, LOT, Air Serbiu i Alitaliju. IAG će vrlo vjerojatno pokušati ući u vlasništvo Finnaira. Air France-KLM bi mogao povećati svoj udio u Alitaliji i preuzeti ju, kao i preuzeti Air Europu, ČSA i Tarom.

Turkish će sigurno preživjeti kao neovisna kompanija obzirom na vrtoglavu ekspanziju, te ogromnu pomoć i zaštitu države. Za očekivati je da će Turkish, po izlasku iz krize rezultirane političkim problemima i terorizmom u Turskoj, nastaviti rasti, te i preuzimati kompanije, obzirom da je učestvovao u pregovorima oko možebitnih preuzimanja nekoliko kompanija.

I Aeroflot će sigurno preživjeti obzirom na stratešku važnost koju ima u Rusiji, na ogromnu pomoć i zaštitu države. Za očekivati je da će Aeroflot u prvom redu preuzimati posrnule ruske kompanije, ali je Aeroflot pokazao interes u preuzimanju kompanija i izvan Rusije.

Većina ostalih legacy carriera će propasti i biti involvirana u druge kompanije. Tek neke rubne kompanije koje imaju svoju nichu ili zaštitu države imaju šanse preživjeti.

Uz njih mogućnost preživljavanja imaju male neovisne regionalne kompanije ako se uspiju nametnutni kao jeftina i praktična opcija za mega-igrače, a to su u prvom redu flybe, CityJet i Air Nostrum.

Četiri neovisna i četiri ovisna LCC bi mogla preživjeti

Među LCC (Low Cost Carrierima) situacija još uvijek nije jasna kao kod legacy carriera. Ryanair je prošle godine bio odmah iza Lufthanse po broju putnika. No, ove godine je preuzeo vodstvo i postao broj 1 po broju putnika. Kompanija enormno raste. Trenutno u floti ima 398 aviona, a čeka na isporuku njih još 175.

Broj dva među LCC, te ukupno 5. u Europi je easyJet. U prošloj godini prevezli su 74,5 milijuna putnika. Kompanija ima 254 aviona u floti, te još 144 naručena koja čekaju isporuku. I ove dvije kompanije nisu upitne da će preživjeti.

Treća LCC u Europi je Norwegian koji je prošle godine prevezao 29,3 milijuna putnika u 63 aviona. No, kompanija ima 173 naručenih aviona. Norwegian je prvo najavio suradnju sa Ryanairom oko feedanja long-haul linija, no prije par dana potpisao je takav sporazum sa easyJetom. Ukoliko kompanija stvarno krene u najbližu suradnju sa easyJetom, te zajedno nastave borbu protiv Ryanaira koji je već ozbiljno napao easyJet napadno dupliravši njihove baze, Norwegian bi mogao preživjeti. No, o tome više u idućem članku.

Od LCC mogao bi preživjeti Pegasus koji nije toliko ranjiv obzirom da je turska firma i nije dostupan neoliberalnom europskom tržištu. U tom slučaju Pegasus bi bio četvrti neovisni LCC u Europi.

Naravno nije upitno da će preživjeti i četiri LCC koje su u vlasništvu mega-igrača i to Eurowings (Lufthansa), Transavia i Joon (Air France-KLM), Vueling i LEVEL (IAG). Sigurno će preživjeti i Aeroflotova Pobeda zbog zaštite države, ali i samog Aeroflota.

Sve ostale LCC gotovo da nemaju šanse preživjeti, čak ni da se krenu spajati. Ryanair je već pokrenuo totalni rat protiv Wizz Aira (dupliranje baza, dumping), a istim ova kompanija nema velike šanse preživjeti. Svi ostali igrači su toliko mali da je pitanje vremena kada će ih neki od 8 gore navedenih LCC progutati ili će naprosto bankrotirati. Prvi među njima je Monarch koji je već najavio prodaju, a spominje se da će ga preuzeti easyJet.

Jasno je vidljivo da se veliki mega-igrači ubrzano proždiru kompanije, te da je krenuo otvoreni rat LCC međusobno. Sve to će rezultirati daleko manje kompanija u Europi. Za očekivati je preživljavanje 3 velika EUB3, te još dva prijevoznika (Turkish i Aeroflot), 2-3 neovisna regionalna prijevoznika, te 2-3 manje kompanije koje štite države ili imaju svoju nichu na rubovima interesa velikih igrača. Jednako tako za očekivati je preživljavanje 4 neovisna LCC i 4 koja spadaju pod velike igrače. Naravno, u današnjem svijetu zrakoplovstva gdje kompanije nestaju preko noći, a sklapaju se strateška partnerstva radi uništenja velikih igrača ni jedna procjena ili pretpostavka ne može biti sigurna. Ipak, kompanije regije, te vlade koje su im vlasnici moraju shvatiti realnosti, te se pripremiti i zaštiti svoje nacionalne interese, prvenstveno kroz pripremu uvjeta za prodaju ili predavanje kompanija velikim igračima, uz kondicije koje će nakon toga zaštiti interese države i omogućiti dalji razvoj zrakoplovstva pod “novim vlasnicima”.

Još više se moraju pripremiti aerodromi. Naime, niz aerodroma regije temelji se na samo jednom LCC ili ga bar preferira. Stoga bi bankrot istog mogao imati nesagledive posljedice po taj aerodrom. I ostali aerodromi koji svojom poslovnom politikom štite pojedinog prijevoznika trebali bi se zapitati kako dalje. Aerodromi, više nego ikada moraju ozbiljno voditi računa i uzeti u obzir gornje podatke, da im se ne desi da postanu kolateralne žrtve sukoba, trendova i globalizma. Vrijeme konsolidacije, koja će biti slično onom u SAD-u, ekstremno brzo dolazi. Stoga svaki aerodrom i država već danas moraju imati pripremljen odgovor.