autor: Alen Šćuric, analitičar (Zagreb)

Slovensko ministarstvo gospodarskog razvoja je raspisalo natječaj (tender) za financiranje avio kompanija koje lete za Sloveniju. Natječaj će u konačnici dodijeliti 5, a ne prvotno planiranih 6 miljuna EUR.

Vlada na ovaj način nastoji prekinuti trend smanjenja broja kompanija i letova za Ljubljanu, koji je u ovom momentu pao na samo 5 prijevoznika i tek 3 dnevna leta. Kompanije su vrlo skromno obnovile operacije za Ljubljanu, no od IX. mjeseca masovno otkazuju linije i frekvencije. Upravo se u ovom slučaju najbolje očituje koliko nedostaje nacionalni prijevoznik nakon bankrota Adrie, poglavito uz iskustvo Air Serbie i Croatie koji obavljaju ogroman broj letova iz svojih hubova i ostalih aerodroma bazičnog tržišta.

Ono što je notorni nonsens je da će država platiti novac kompanijama koje su letjele za Sloveniju od 30.3. do 30.9. To nikako nije mjera za poticanje povratka kompanija ili povećanje frekvencija i isto nema apsolutno nikakvog smisla. Ne mogu dokučiti niti jedan razuman razlog zašto bi Vlada financirala kompanije koje su i ovako i onako odlučile letjeti i obavile letove za Ljubljanu. Nije li logičnije da se 5 milijuna EUR raspodjeli kompanijama koje bi to motiviralo da povećaju broj linija i frekvencija iz Ljubljane. Na ovaj način novac za tu nakanu će biti bitno manji jer će ga dio pojesti novac za letove iz prošlosti koji su već obavljeni.

Osim tih letova iz prošlosti, država će subvencionirati letove između 1.10. i 31.5.2021, te one koji planiraju letove od 1.6. do 31.12.2021.

I sami kriteriji za dodjelu sredstava su istinski čudni i vrlo loše napravljeni. Subvencije će moći dobiti samo kompanije koje napune 35 bodova. Po prvom kriteriju 20 bodova će dobiti kompanije koje lete za 10 i više zemalja. Ovo ni izbliza ne ostvaruje ni jedna kompanija, a sigurno novac koji se predviđa neće biti dostatan da easyJet ili Wizz Air pokrenu bar 10 linija u različitim zemljama kako bi zadovoljili ovaj kriterij. Stoga je isti nonsens. 15 bodova će dobiti kompanije koje lete za 5 do 9 zemalja, a čak je i to izuzetno malo vjerojatno da će se desiti. Na koncu 10 bodova dobivaju kompanije koje lete za 4 i manje zemalja. Po ovom kriteriju sve kompanije će dobiti 10 bodova, stoga nije jasan ovaj kriterij.

Ni drugi kriterij nema baš previše smisla. Po njemu 10 bodova dobivaju kompanije koje lete u Europi (u EU i izvan nje), a 20 one koje imaju i interkontinentalne letove. Kako takvih letova nije u Sloveniji bilo ni prije Covida-19 nije jasno čemu onda ovaj kriterij služi. I ovdje će sve kompanije dobiti samo 10 bodova. Osim ako Slovenija neće tretirati letove prema Bliskom Istoku kao interkontinentalne, uz intenciju da konačno privuku neku bliskoistočnu kompaniju na letove. To nisu uspjeli ni u zlatna vremena prije Covida u koja su za Zagreb bila 3 dnevna leta prema MEB3, ali ni jedan prema Ljubljani, a sigurno neće ni sada kada MEB3 kompanije masovno otkazuju letove te ih sa prošlogodišnjih 14 tjedno režu na tek 1-2 tjedno. Ljubljana sada ima još manje šanse dobiti takve letove.

Po trećem kriteriju kompanije koje imaju 5 i više tjednih letova dobivaju 20 bodova, one sa 2 do 4 tjedna leta dobivaju 15 bodova, a one sa jednim tjednim letom dobivaju 10 bodova. I ovo je istinski loše riješeno. Slovenija je morala motivirati kompanije na letove sa svakodnevnim ili više od jednog dnevnog leta. To joj je strateški važno, poglavito radi povezivanja sa velikim hubovima. Stoga su trebali postaviti da 20 bodova dobivaju kompanije koje imaju 7 ili više tjednih letova. To je sada Lufthansa, a vrlo lako bi idućeg ljeta mogao biti Air France, LOT, easyJet, pa čak Turkish i Air Serbia, poglavito da ih se motiviralo financijski. Istim bi 15 bodova bilo logično da su dobile kompanije koje imaju 3 do 6 letova, a 10 one koje imaju 1 do 2 leta.

Četvrti kriterij se odnosi na Covid-19 mjere u kompanijama i one koje ih provode dobivaju 10 bodova, a one koje nemaju ne dobivaju bodove. Ovo je poseban nonsens obzirom da danas nema kompanija koje ne provode rigorozne mjere protiv Covida-19.

Sveukupno promatravši intencija samog natječaja uz načelo „tko leti više dobiva više bodova i novaca“ ima i te kako smisla, no sama pravila su potpuni nonsens, oni neće napraviti logičnu distinkciju kompanija, i nisu motivirajuća. Nimalo začuđujuće za slovensku politiku koja je dokazala da se istinski ne snalazi u zračnom prometu.

Po ovim kriterijima i kompanija koja ima tek jedan tjedni let (npr. Montenegro) skupit će 35 bodova koliko je minimum za subvenciju. Tj. ispod minimalnih 35 bodova ne može dobiti ni jedna kompanija. Kojeg to smisla onda ima?

Charter kompanije i charter linije ne mogu aplicirati za ova sredstva.

Blentavo je i objašnjenje da se ovime planira povećati broj turista u Sloveniji, pri čemu je objavljeno da većina turista dolazi iz Njemačke, Italije, Austrije, Hrvatske i Češke koji u Sloveniju dolaze automobilima, posebno oni iz Italije, Austrije i Hrvatske koji ni prije nisu imali zrakoplovne veze prema Sloveniji. Nizozemci koji su 4. nacija po dolascima (5,1%) jedini su realni avio-gosti, no njih je istinski malo.