Ovaj članak planiram napisati već jako dugo vremena, pa je eto, konačno došao na red, i jako mu se veselim. Ideja članka je da se vratimo 20 godina unazad te pogledamo čega onda nije bilo ili je bilo, a danas se korjenito izmijenilo.
Prije 20 godina tek su krenule alijanse (Star Alliance 1997, Oneworld 1999, SkyTeam 2000). Joint venture bila je nepoznanica, deregulacija je na snazi bila tek 10 godina i open skies je sramežljivo prelazio granice Europske Unije, Lufthansa još nije počela kupovati kompanije, Air France-KLM i IAG još nisu postajali, LCC su još bili prilično slabi. No, niz toga što danas imamo prije 20 godina je bilo nepojmljivo.
Čitatelji će se sjetiti mog članka u kojem sam pokazao kako se zrakoplovstvo mijenja svakih pet godina. Stoga je u zrakoplovstvu 20 godina cijela vječnost. Da mi je netko rekao prije 20 godina da će se neke stvari desiti koje su se desile, rekao bih mu da je lud.
Turkish bio majušna kompanijica
Te 2003. Turkish je taman kretao u korijenite promjene. Tada je bilo jako čudno da jedna mala kompanija izbacuje iz flote sve regionalce (BAe 146) i ostaje samo na A320obitelji i 737 te širokotrupcima. Čitali smo mi o bajkovitim planovima Turkisha iz tog vremena, ali nitko nije vjerovao da će Turkish doći na sam svjetski vrh u samo 20 godina. Vjerujem da ni začetnici plana razvoja Turkisha to nisu vjerovali. Da mi je netko rekao da će tada mala i kržljava kompanijica iz koje su se svi isprdavali i koja je vozila nešto niskoplatežne dijaspore za 20 godina postati to što je danas i imati jedan od najvećih hubova u svijetu, rekao bih mu da je lud. Danas je Turkish kompanija sa 484 aviona (sa Anadolujetom), koja leti u najviše država na svijetu, 2. su u svijetu po broju destinacija, kompanija su koja ima najmlađu flotu u Europi, kompanija je 5. po broju putnika u Europi, 8. u svijetu po prihodima, 5. u svijetu po cargu, 8. po broju aviona u svijetu, 9. po kapacitetu… Te 2003. Turkish je imao 65 aviona, danas ih ima 484. Te 2003. Turkish je prevezao 10,4 milijuna putnika, 2018. Turkish je prevezao 75,2 milijuna putnika, 2022. njih 71,8 milijun.
Te 2003. osnovan je Etihad sa samo dva aviona. Tada još nije bilo Wizz Aira (prvi let imao je 2004.), TUI-a, Voloteje (nastala 2012), Sky Expressa (nastao 2005), SkyUp-a (nastao 2016), Windrosea (nastao 2004), Vuelinga (nastao 2004), Transavia je još bila charter kompanija koja nije sanjala da će postati LCC, Eurowings je još bio samostalna regionalna kompanija u kojoj je Lufthansa imala manjinski paket vlasništva. Tada još nije bilo IndiGo (nastao 2006), SpiceJeta (nastao 2004), Azula (nastao 2008), Avianca Grupe (spojena sa TACA-om 2010), JetSmarta (nastao 2017), Volarisa (nastao 2005), Viva Aerobusa (nastao 2006), JetStara (nastao 2003), Scoot (nastao 2012)…
Aegean je postojao tek par godina i imao je tek 17 aviona. Te 2003. easyJet je još uvijek bio mala kompanija koja je lejela samo Boeinge 737 i naručio je prvi Airbus A319, dok danas ima samo i isključivo Airbuse (njih 331). JetBlue je tek krenuo letjeti (2000), kao i Virgin Australia (također 2000).
Ryanair je te 2003. imao tek 54 aviona i bio je malena kompanija. Danas je Ryanaira daleko najveća europska kompanija, koja ima 60% više putnika od drugoplairane Lufthansa grupe, sa 562 aviona i 237 naručenih. Tko je te 2003. godine mogao i pomisliti da će malena LCC Ryanair biti daleko najveća kompanija Europe i 5. najveća kompanija na svijetu.
Čak štoviše ne samo da su LCC postale najveće kompanije Europe, nego su natjerale legacy carriere da se približe njihovom modelu. Pa su tako legacy carrieri otvorili letove za jedan smjer (prije je bilo moguće kupiti samo povratnu kartu), krenuli naplaćivati prtljagu i sjedala, ukinuli hranu i piće u avionima i krenuli ih naplaćivati, smanjili razmak sjedala…
LAN i TAM su još bile dvije kompanije, koje su tek 2012. postale LATAM. Nema šanse da sam pomislio da će te dvije kompanije postati daleko najveća latinskoamerička kompanija.
Bankrot Maleva
Danas više nema nekih jakih kompanija koje su drmale Europom 2003. godine. Od većih bankrotirali su i nestali Malev (2012), Belle Air (2013), Lauda Air (2012), Niki (2017), Tyrolian (2015), Virgin Express (2006), Cyprus (2015), Cimber (2018), Blue1 (2012), Estonia Air (2015), Air Berlin (2017), LTU (2011), WOW (2019), Air One (2014), Air Italy (2020), Centralwings (2009), Blue Air (2023), SkyEurope (2009), Spanair (2012), AtlasGlobal (2020), bmi (2012), flybe (2020, pa 2023), Thomas Cook (2019) i Monarch (2017). Ima od 2003. preko 100 bankrotiralih kompanija u Europi, ali da mi je netko rekao da će ove jake kompanija sa gornje liste bankrotirati stvarno bih mislio da je potpuno skrenuo.
Swissair je bankrotirao 2002. godine i raspao se Qualiflyer group. Da mi je netko tada rekao da će Swissair, jedna od najmoćnijih kompanija svijeta propasti, te da će nestati 4. alijansa svijeta Qualifyer group rekao bih mu da nije normalan. A da mi je još netko rekao da će Lufthansa preuzeti Swiss istinski bi mislio da je potpuno skrenuo.
Uz Swissair, nestala je i Sabena (2001), Olympic Airlines (2009) i Alitalia (2021). Ove kompanije danas žive pod drugim imenima (Swiss, Brussels, Olympic Air, ITA), ali i novim vlasnicima, te više nisu samostalne kompanije.
U regiji su umrle Montenegro Airlines (2020), Air Bosna (2003), B&H Airlines (2015), Air Adriatic (2007), Dubrovnik Airline (2011), Aviogenex (2015), MAT (2009) i Adria (2019). I ovdje ima pedesetak kompanija koje su nestale, ali ovih 8 nije djelovalo da bi mogle bankrotirati.
Jednako tako da mi je netko rekao da će South African, nekada najmoćnija afrička kompanija, bankrotirati i spasti na samo 7 aviona pomislio bih da je potpuno lud. Za nepovjerovati je da je TWA u roportarnicu povijesti otišao 2001. godine, Kingfisher (2012), Jet (2019), Varig (2006), Ansett Australia (2002), Mexicana (2010), Indian Airlines (2011), te da su se Continental, Northwest i US Airways inkorporirale u veće kompanije (United, American i Delta).
ČSA, nekada velika i moćna kompanija danas je ruina sa tek dvije linije i dva aviona. Jednako tako pred bankrotom je SAS, a TAP se hitno prodaje.
Virgin, nekada ogromna i moćna kompanija spala je samo na Virgin Atlantic, a i tamo Delta ima 49% vlasništva i apsolutan utjecaj. Virgin Australia se prodala i više veze nema sa Virginom, Virgin Americe, Virgin Expressa (Belgija) i Virgin Nigerie više nema.
Od 2004. do 2006. nastaju all-business avio kompanije Eos Airlines, MAXjet Airways, SilverJet and L’Avion koje nestaju od 2007. do 2008, a cijeli koncept neslavno propada. Od 2008. sa ovim konceptom je pokušao Britishev OpenSkies no vrlo brzo je napustio konecpt. Preživjela je samo La Compagnie (nastala 2013.) no kompanija danas ima tek 2 Airbusa A321neo.
Planetarna otimačina
Na planetu se doslovce dešava otimačina. Prvo je American Delti i SkyTeamu oteo Chinu Southern, ogromnu kinesku kompaniju. Potom je Delta vratila udarac preuzevši Americanu i Oneworldu najveću južnoameričku kompaniju LATAM. Nakon toga je IAG oteo Air France-KLM-u Air Europa-u. I konačno Lufthansa je Air France-KLM-u i SkyTeamu otela ITA-u. Jel tu kraj? Naravno da nije. No, da mi je netko rekao da će se desiti ova megapreuzimanja. O moj bože!
Te 2003. godine još nije bilo velikih grupacija. Air France-KLM koji u vlasništvu ima i Transaviu, te Martinair je nastao 2004. godine. Kompanije ima i dvije regionalne kompanije HOP! i KLM Cityhopper. Transavia je pokrenula i Transavia France. Air France ima manjinske udjele u nizu kompanija: Air Cote d’Ivore 20%, Air Corsica 12%, Kenya Airways 7,95%, Air Tahiti 7%, Air Mauritius 2,78%, Air Caledonie 2%, Gol 1,50%, Royal Air Maroc 1,25% i 10% u NS International brze željeznice između Pariza, Bruxellesa i Amsterdama.
IAG koji je nastao spajanjem Britisha i Iberie tek 2011. godine. No već 2012. IAG kupuje bmi od Lufthanse, 2013. kupuje LCC Vueling, 2015. Aer Lingus, 2017. pokreće Level, 2022. pokreće EuroFlyer. U grupaciji su još i naslijeđene kompanije BA CityFlyer, Aer Lingus Regional, Iberia Regional, te LCC Iberia Express. IAG upravo dovršava kupnju Air Europa-e.
Lufthansa upravo te 2003. kreće u ozbiljnu ekspanziju kupivši airDolomite, potom Swiss 2005, Eurowings 2006, Brussels 2008, te 2009. Austrian i bmi. Istim se oformljuje Lufthansa Grupa. Kompanija je 2021. pokrenula Eurowings Discover. U grupaciji su još i nasljeđene kompanije Lufthansa Cargo, Lufthansa CityLine i Edelweiss. Kompanija je od 2007. suvlasnica 50% cargo kompanije AeroLogic zajedno sa DHL-om. Od 1989. Lufthansa i Turkish su osnovali SkyExpress u kojima imaju po 50% udjela. Kompanija je 2011. osnovala i SkyExpress Deutschland koji je ukinula 2020. Kompanija je osnovala i Lufthansa Italia (2009-2011). 2023. Lufthansa Grupa je kupila talijansku ITA-u.
Konačno 2005. je prvi let imao, a 2007. je isporučen prvi Airbus A380. Nažalost avion nije postigao zadovoljavajući rezultat i nakon 254 napravljena primjerka povučen iz proizvodnje 2021. godine, samo 14 godina od prve isporuke. Iz proizvodnje je povučen i Boeing 747-8 (2023) nakon samo 155 napravljenih primjerka. I A340 se od 2012. više ne proizvodi. Sva ova tri aviona se masovno izbacuju iz flota, jednostavno avioni sa četiri motora više nemaju prođu.
Iskreno, stvari koje su se desile u zadnjih 20 godina su ogromne, brdo ih je ogromno iznenađenje. Nema businessa do zrakoplovnog businessa. Stoga sa interesiranjem i uzbuđenjem treba pratiti što će se desiti idućih 20 godina.
Pozdrav čitateljima iz Nina, gdje je ovaj članak napisan.
Hajde da napišemo nešto za narednih 20 godina:
– British Airways u vlasništvu American Airlines
– Ryanair umesto na Boeing-zima, leti s COMAC-om
– Airbus ušao u vlasništvo Rolls-Royce jer ovaj postao insolventan
– ……..
Hajde da pređemo na svetske okvire pošto je vreme Evrope prošlo.
Mi smo 6. kontinent po veličini. Da ne ulazim u geostrategiju jer to prevazilazi veličinu ovog prostora za komentar. Najtačnije je to rekao trenutno najkvalitetniji ministar spoljnih poslova na svetu: Ministar spoljnih poslova indije Subramanjam Džaišankar (https://en.wikipedia.org/wiki/S._Jaishankar) prošle godine u Bratislavi. Prošlo vreme načina razmišljanja da su „evropski problemi svetski problemi, ali svetski problemi nisu evropski problemi”, rekao je usred Bratislave, u junu prošle godine. (https://www.politika.rs/sr/clanak/539293/Pogledi/Faktor-Indija).
Hajde da se vratimo avijaciji:
– Beijing (Peking) je postao najveće aviočvorište na svetu
– China Southern Airlines je postao najveći avio prevoznik na svetu.
– Indonezija postala 4. aviotržište na svetu.
– ………
Peking nije najveće čvorište na svijetu nego je to London, a ako uzmemo pojedinačni aerodrom onda je to Atlanta.
China Southern nije ni blizu da bude najveći avio prijevozni na svijetu
Indonezija nije 4. aviotržište na svijetu.
pa čovjek vam piše za narednih 20 godina a ne danas, ni BA nije u vlasništvu AA
Tko ziv tko mrtav za 20 godina.
jest, osim što ste sami stavili taj vremenski okvir u text
Ne tekst govori o prošlosti, nikako ne o budućnosti. Nitko ne može znati što će biti u zrakoplovstvu za 5, a kamoli za 20 godina.
Moglo je u članku pisati i kako je Jat bio dno od kompanije, a nastala je super kompanija Air Serbia
Ovo je članak o globalnim temama. Regionalne teme, Jat i Air Serbiu smo već milijardu puta obradili.
“U regiji su umrle Montenegro Airlines (2020), Air Bosna (2003), B&H Airlines (2015), Air Adriatic (2007), Dubrovnik Airline (2011), Aviogenex (2015), MAT (2009) i Adria (2019).”
Ovo su sve bile globalne avio kompanije, nikako regionalne.
Ne nisu bile globalne, naravno.
Pa sto ste onda pisali o njima a niste o JU?
Samo usputna mala napomena, koja je i te kako logična.
Ma Air Serbia je najbitnija europska komapnija. Sto su Lufthansa, British i Air France prema njoj.
Da, bas.
Čovječe koji je vaš problem?
Mogao bih ja napisati nekoliko mogućih, no…
Ovo je zaista lose koliko se retko komentari objavljuju.
Autor zaboravio da ima sajt.
Ne pretjerujte. Na godišnjem sam. Zar ne mogu sa obitelji otići na par sati na mora. Ili i tamo moram nositi laptop?
Odlican članak Alen. Svaka čast.
Hvala.
jedino bih rekao da je US Airways preuzeo propadajuci American, a da je AA kao brend prezivio. Kultura je na AA je danas ustvari America West sto je firma koja je pozobala US Airways…
US prezeo American? Šalite se? American je bio daleko veće firma od US-a.
naravno, pa to je ustvari jedna od zanimljivosti tog spajanja (to je kompromisni izraz, jer cete samo u najlosijim americkim novinskim clancima naci rijec “preuzimanje” od stranje aa, a rijec “merger” se koristi u 99% slucajeva). iako je aa opstao kao brend, kompletan menadzment, na celu s dougom parkerom, jer preuzeo aa i potpuno instalirao kulturu us airwaysa (a koja je dosla iz america westa). aa je skoro bio2x veci bez spora, medjutim bio je u stecajnoj zastiti kao jedna od velikih kompanija kojoj se ne nije smjelo dogoditi da propadne tek tako. iako pred samo spajanje, aa je u stecajnoj zastiti pokazao profit od oko 400-500 miliona (pa je drzava odmah regovala na najave spajanja pitajuci zasto ako je vec na putu ozdravljenja, pa je tu bilo sudjenja i sudjenja zbog antimonopola), spajanje se ipak dogodilo, ali zdraviji partner je uzeo vodjstvo. e sada, kazem opet, ziv je ostao aa kao robna marka te tako to izgleda kao akvizicija od strane aa, medjutim istina je znatno komplikovanija, a sustina je da je kulturno i sustinski aa postao us airways, odn. america west. kad razgovarate s ljudima koji su legacy aa, oni samo prevrnu ocima jer nekad luksuzni i usluzi naklonjeni aa (koji je i izmislio FF programe) odjednom postaje fakticki semi-low cost kompanija u ekonomiji. pa imate cak onaj projekati “oasis” koji je povecao gustinu sjedista na LCC nivo. to je parker vec bio zapoceo u US airways, a sta je am. west bila nego skoro low cost. evo ne znam ni odakle sve ovo znam, ali to vam je to. naravno i u drugim spajanjima neko od strana prevagne, ali rijetko tj. skoro nikad manji partner. united je uspjesno unistio sve dobro sto po cemu je obozavan continental, a jedino je deltin richard h anderson uspjesno integrisao najbolje od dvije DL i NW (najvjerovatnije jer je prije nego sto je dosao u DL bio CEO u NW pa mu je bilo jasno koje su dobre strane i prednosti manje kompanije).
Hvala na ovom vašem pogledu. Jako interesantno.
Znači slično kao i sa McDonnell Douglasom i Boeingom.
Možda ce u narednim godinama tako Zamaaero preuzeti CAPAu ili CH-aviation.
Je bas.
Sta ocekujete da ce se desavati u kompanijama regije u narednih 20 godina?
Ne volim prognozirati tako daleko. Možda će preživjeti, a možda i neće.
Jedino je Croatia ostala otprilike isto, pomaka nije bilo ni na gore ni na dole, kako u pogledu kapaciteta, broja prevezenih putnika i aviona, tako i u pogledu toga da je i dalje gubitaš (ako izuzmemo zadnjih par mjeseci) koji preživljava zahvaljujući pomoći RH. Biti će zanimljivo što će biti za 20 godina, najviše radi toga što 2050 godine i Europa i SAD moraju biti CO2 neutralni, a nepoznanica je kako će se to riješiti u sektoru avio prometa.
Nije istina. Croatia ima i manje aviona i manje putnika nego prije.
Jako zalosno da Croatia ide dolje dok svi idu gore. Pa jel moguce da to nitko u vlasti ne vidi?
Istina. Svi napreduju, Croatia je u gorem stanju nego 2012.
Za dvadeset godina bice pet velikih kompanija I Er Srbistan.
Je u Europi će preživjeti 5 velikih kompanija i samo Air Serbia. Dosta racionalno.
U svetu. Sta ti nije jasno da se ne uklapamo od doba Sondermajera.
Mikica, mi na ovom portalu nismo na “ti”. Malo elementarne kulture. Ne tjerajte me na ban.
Dobar clanak i dobar podsetnik dogadjaja koji su preokrenuli i dosta izmenili avio industriju. Dodao bih da je i nekada poznati Canadian isto otisao u istoriju t.j. preuzela ga je Air Canada. Onako u sali mogao bih da kazem da bi smo mogli i malo mirnije da zivimo t.j. bez svih ovih promena…))
Da istina Dejane.
Zar nije Lauda ova ista Lauda u vlasništvu Ryanaira?
Ne to nije ista kompanija. Ona je bila prva kompanija Nicki Laude koja je imala širkotrupce i letjela (između ostalog) do Australije.
Da, ali Lauda Air nije bakrotirao nego je Lauda kompaniju prodao Lufthansi. Ni Niki nije bankrotirao nego je kupljen od Air Berlina i tek bankrotom Air Berlina je taj brand prodan FR-u.
Da, prodane su obije kompanije. Lauda je bio maher za nešto napraviti i onda prodati.
Jednu stvar ste zaboravili: Jagma za širokotrupcima i najave da će avioni leteti kao autobusi sa A380 itd. Sada vidimo trend da se uzimaju širokotrupci sa 2 motora odnosno uskotrupci poput A321 long range za medium linije.
Stoji.