dopisnik: Tomi Stefansson (Stockholm), foto: Concorde
Razvoj mlaznih putničkih aviona predstavlja jednu od najznačajnijih prekretnica u povijesti civilnog zrakoplovstva. Uvođenje mlaznog pogona sredinom 20. stoljeća revolucioniralo je brzinu, doseg, udobnost i ekonomiku zračnog prijevoza, čime je zrakoplovstvo postalo globalno dostupno širokim slojevima stanovništva. Ovaj članak prikazuje ključne faze razvoja mlaznih putničkih aviona, od pionirskih početaka do danas.
Prvi mlazni putnički avion na svijetu bio je de Havilland DH.106 Comet, koji je prvi put poletio 27.7.1949 i ušao u komercijalnu službu 1952. godine. Iako je Comet bio tehnološki iznimno napredan, rani problemi s metalnim zamorom trupa i niz tragičnih nesreća doveli su do privremenog povlačenja iz uporabe. Unatoč tome, Comet je postavio temelj za budući razvoj mlaznog civilnog zrakoplovstva. Na temelju njega razvijena je i vojna inačica Nimrod, koji je ostao u uporabi do 2011. godine.
Malo je poznato da je Avro Canada skoro pretekla Comet sa svojim modelom C102 Jetliner, koji je prvi put poletio 10.8.1949., ali nije ušao u serijsku proizvodnju. Međutim, taj isti avion dao je svim mlaznim putničkim avionima generički naziv u anglo govornom području “jetliner”, slično kao što se kod nas koristi kaladont za pastu za zube. Avion je kao prototip letio do 1956, i nikada nije izgrađen u više primjeraka.
Još je manje poznato da je prvi putnički avion isključivo na mlazni pogon bio preuređeni Vickers VC.1 Viking, točnije Type 618 Nene-Viking sa motorima Rolls Royce Nene, koji je prvi put poletio 6.4.1948. Kasnije je preuređen i ponovno opremljen klipnim motorom.
Dok je Comet bio u problemima, razvoj putničkih aviona se je nastavio, pa su tako sovjeti krenuli u proizvodnju Tupoljeva Tu-104, koji je prvi let imao 1955 i koji je u redovnu uporabu uveden već iduće godine. Na temelju njega proizveden je kasnije i uveden u uporabu Tu-124, prvi mlažnjak sa turbofan motorima. Nisu čekali ni francuzi, te je Sud Aviationova Caravella prvi put poletjela 1955, a u operativnu službu ušla je 1959. kod SAS-a. Ipak su Amerikanci bili ti koji su najbolje iskoristili Cometove probleme te su se u kratkom roku pojavili Boeing 707 sa prvim letom 1957, Douglas DC-8 1958. i Convair 880 1959. 880 je proizveden (sa svojim većim bratom 990) u nekih 100-ak primjeraka, DC-8 u preko 500, dok je Boeing 707 proizveden u više od 1000 primjeraka (računajući i 720), čime je osigurao prevlast Boeinga do pojave Airbusa. 707, razvijen iz prototipa 376-80 koji je prvi put poletio 1954, našao je i veliku uporabu u vojsci, te su na temelju njega razvijeni mnogi drugi vojni modeli.
U tom prvom periodu iskristalizirale su se tako osnovne aerodinamičke konfiguracije i položaj motora, koji se i danas koriste u civilnoj avijaciji. Niskokrilac sa motorima u gondolama ispod krila po uzoru na 707, niskokrilac sa motorima na repu kao Caravelle i danas su najuobičajenije, gotovo jedine konfiguracije. Avioni s motorima u korijenu krila kao Comet i Tu-104/124 više nisu aktualni. Jedan od ranijih pokušaja bio je i istočnonjemački Baade 152, proizveden u par prototipova, koji je imao visoko krilo sa motorima podvješenim ispod krila, koji će se kasnije vidjeti na Bae146. Kasnije je došla i zapadnonjemačko-nizozemska kolaboracija u vidu vfW-Fokker 614 sa unikatnim rješenjem u civilnoj avijaciji, odnosno niskokrilac sa motorima u gondolama iznad krila. Danas je takvo što moguće vidjeti na business jetu Honda HA-420.
U šezdesetim godinama prošlog stoljeća britanci su izbacili 3 modela u kratkom roku, zajedno proizvedenih u manje od 500 primjeraka, a to su Vickers VC10, sa 4 motora montiranih na trup aviona, slične konfiguracije kao i uspješniji Iljušin Il-62, BAC One-Eleven (kasnije proizvođen pod licencom u Rumunjskoj) i Hawker-Siddley Trident, prvi komercijalni trijet koji je poletio, a kojeg će nadmašiti konkurent Boeing 727 sa više od 1800 proizvedenih primjeraka i Tupoljev 154 sa više od 1000 proizvedenih primjeraka. Međutim, ono što je uistinu važno za to desetljeće prvi su letovi čak 3 ikone zrakoplovstva: Boeing 737, Boeing 747 i Concordea. 737 je dugo bio najproizvedeniji putnički mlazni avion, i tek ga je ove godine prestigao A320, a avion koji je to postigao bio je A320neo dostavljen saudijskom Flynasu. 747 prvi je širokotrupac napravljen, i sa svojim ikoničnim dizajnom ostaje možda najprepoznatljiviji avion u svijetu, uz Concorde, koji je, jasno, bio daleko najbrži.
U sedamdesetim godinama dolaze i drugi širokotrupci Lockheedov L-1011 i McDonnel-Douglasov DC-10, oba trijeta, a tada je poletio i prvi sovjetski Iljušin Il-86. Međutim, tu na scenu stupa i dvomotorni Airbus A300, prvi istinski međunarodni projekt, koji je otvorio put paneuropskom konzorciju koji svi danas znamo kao Airbus. Zanimljivo je da i sam naziv Airbus dolazi od generičke upotrebe riječi “Airbus” koja je označavala relativno velik putnički avion u to vrijeme.
Osamdesete nisu donijele neke velike novosti, tek prvi Boeingov dvomotorni širokotrupac 767, i pojavu Airbusa 320, tada revolucionarnog dvomotorca sa fly-by-wire kontrolama. Kao kuriozitet valja spomenuti da su kinezi razvili Shanghai Y-10, avion koji izrazito podsjeća na 707, ali malo manji.
U devedesetima vrijedi zabilježiti prve letove i ulaske u uporabu kanadskih regionalaca Bombardiera CRJ100/200 početkom odnosno CRJ700/1000 krajem desetljeća, Embraerove ERJ obitelji regionalaca koji su prvi put poletjeli 1995, te najvećeg dvomotorca Boeing 777, koji je do danas najisporučeniji širokotrupac u svijetu.
Dvijetisućite su vidjele ulazak najvećeg širokotrupca u povijesti, Airbus 380, prvog double-deck širokotrupca, koji je istinsko tehnološko čudo ali financijski nije bio isplativ. Svakako vrijedi spomenuti i prvi ozbiljniji pokušaj Kine sa Comac 909 (tada ARJ21), ruski Superjet 100, i te Boeing 787, prvi putnički mlazni avion kojem je trup primarno izgrađen od kompozitnih materijala. Kasnije smo vidjeli i prvi let (2013.) Bombardierovog C-series, danas pod Airbusom i oznakom A220, Airbusov 350, te kineski novitet C919 koji ima za cilj razbiti duopol Airbusa i Boeinga.
Naj, naj, naj… Najteži civilni avion po kriteriju MTOW je Airbus 380, sa 575 tona, a on je i jedini koji može prevesti više od 600 putnika, te ima i najveću površinu i raspon krila. Najveći broj putnika ikada prevezen avionom na jednom letu ipak drži 747 sa više od 1000 prevezenih (prema nekim izvorima točna je brojka 1087) kada je 1991. godine ElAl-ov 747 toliko putnika prevezao prilikom evakuacije etiopskih Židova u Izrael. Najduži, kad uđe u upotrebu, bit će 777X sa 76.73 metra, danas je to Boeing 747-8 koji je oko 50ak cm kraći. Najbrži koji je ikad poletio bio je Concorde, a prvi koji je ušao u uporabu bio je već spomenuti Comet. Danas najdalje može preletjeti Airbus 350 u varijanti 900ULR sa doletom od 18000km. Najmanji civilni putnički avioni su Dornier 328JET i Jakovljev Yak-40.
Povijest mlaznih putničkih aviona odražava kontinuiranu težnju čovječanstva za bržim, sigurnijim i učinkovitijim putovanjem. Od pionirskog Cometa do suvremenih visokotehnoloških letjelica, razvoj mlaznog zrakoplovstva duboko je utjecao na globalnu mobilnost, gospodarstvo i povezanost. Daljnji tehnološki napredak i ekološka odgovornost oblikovat će sljedeće poglavlje ove zanimljive industrije.
Ko ste vi gospodine Gaja? Zamolio bih Alena da vas angažuje, a Vas da pristanete. Fenomenalno je ovo što vi pišete. Ovo nisu komentari, ovo su teme za ozbiljne tekstove, pa mi svi ostali da komentarišemo.
Hvala Vam na veoma lepim rečima. Moja namera nije bila sopstvena promocija, već želja da svojim doprinosom podržim jedan odličan članak i njegovog autora.
Istorija aviokompanija i aerodroma na prostorima regiona je moj NEKADAŠNJI hobi. Upravo zato se trudim da svaki svoj komentar potpišem nadimkom i ostavim email (poznat redakciji), kako bih ostao dosledan podacima i stavovima koje iznosim.
Iako se lično ne poznajemo, prema portalu Zamaaero i gospodinu Alenu gajim veliko poštovanje. Zapravo, pre nekoliko godina sam i sam objavljivao članke na ovom mestu, ali sam od pisanja odustao prevashodno zbog neprincipijelnih i netačnih komentara.
P.S.1. U jednom komentaru dole napisao sam „… Aviogenex-ov B737-200 nosi oznaku B737-2L8 …“. Moja greška. Ispravno je B737-2K3.
P.S.2. Posle odgovora gospodi Alenu Foglaru (napomena: AK? su u registru bili avioni sa tri motora, a ne AH?) i Nebojši, ja neću ostavljati više komentare u ovom članku.
Од кад у Швецке говоре каладонт!?!
А све остало је врло коректно и информативно.
Хвала!
Odličan članak, ima samo jednu ozbiljnu grešku: “Najbrži koji je ikad poletio bio je Concorde”. Najbrži je ipak bio Tupoljev Tu-144, prvi operativni nadzvučni putnički avion. Konkord jeste komercijalno najuspešniji nadzvučni putnički avion ali najbrži nije.
Zahvaljujem.
Je, tocno, Tu144 je brzi u apsolutnim brojkama (max brzina, mtow, duzina itd) ali concorde je Imao veci dolet uz mrvicu veci cruise speed, odnosno brzinu krstarenja. Zato sam se odlucio za njega. Tu144 je imao neka zanimljiva rjesenja medjutim zbog cistoce clanka i cinjenice da je ostvario oko stotinjak redovnih/putnickih letova odlucio sam ga izostaviti.
TS
Izvrstan članak g. Stefanssona i izvrstan dodatak g. Gaje. Užitak za čitati.
Da to sam i ja Tomiju napisao.
Hvala. TS
😉
Zahvaljujem! TS
U potpunosti sam suglasan. Lijepo pisano, lijepo objašnjeno i čovjeku je drago informirati se i naučiti na ovako jednostavan način.
Zahvaljujem! TS
Lijep članak,poučan! Zašto ne bi bilo ubuduće vise takvih,pa bi bilo zanimljivije nama koji nismo u avioindustriji,a volimo zrakoplovstvo?
Sve pohvale za članak.
Comet je bio opremljen sa četiri turbomlaznih motora de Havilland Ghost, integrisanih u koren krila, što je doprinosilo aerodinamici, ali je istovremeno povećavalo koncentraciju naprezanja u zoni spoja krila i trupa. Kabina je bila projektovana za diferencijalni pritisak koji odgovara visini od oko 2.400 metara, dok je primarna struktura trupa bila izrađena gotovo u potpunosti od aluminijumskih legura. Maksimalna brzina iznosila je približno 800 km/h, a dolet oko 4.800 km, što je u to vreme omogućavalo interkontinentalne operacije sa jednim tehničkim zaustavljanjem.
Avro Canada C102 Jetliner koristio je turbojet motore Avro Orenda montirane ispod krila i posedovao kabinu pod pritiskom kapaciteta oko 50 putnika, što ga je svrstalo u kategoriju aviona srednjeg doleta. Bio je među prvim putničkim avionima sa potpuno hidrauličkim sistemom upravljanja i uvlačivim nosnim stajnim trapom, što je predstavljalo značajan tehnološki iskorak za to vreme.
Tupoljev Tu-104, izveden iz strateškog bombardera Tu-16, bio je pogonjen parom turbomlaznih motora Mikulin AM-3 smeštenih u korenu krila. Sa maksimalnom brzinom od oko 950 km/h, predstavljao je najbrži komercijalni avion svoje epohe.
Sud Aviation Caravelle koristila je motore Rolls-Royce Avon postavljene na zadnjem delu trupa, čime je značajno smanjena buka u kabini i uspostavljen koncept koji će kasnije postati standard kod brojnih mlaznih putničkih aviona. Kapacitet je iznosio do 100 putnika, uz dolet od oko 3.000 km. U svojoj floti imao ga je JAT (verzije VI-N i jednu iznajmljenu verziju III, 1972. godine (YU-AJG), koja je rashodovana posle grubog sletanja u Beogradu) i Adria (iznajmljenu 1972. godine, verziju III sa registracijom YU-AJE). Plus je u sastavu JRV bila jedna “presednička karavela” (u osnovi verzija VI-N).
Boeing 707 bio je pogonjen sa četiri motora Pratt & Whitney JT3C (kasnije JT3D turbofan varijante). Postizao je brzinu do 970 km/h i imao dolet veći od 6.000 km, čime je definisao novu eru dugolinijskog mlaznog saobraćaja. U svojoj floti imao ga je JAT.
Douglas DC-8 imao je uporedive performanse, ali je nudio veću zapreminu kabine, što je povećavalo komercijalnu fleksibilnost. Jedan primerak iznajmila je Adria (tada Inex Adria) 1972. godine od kompanije Seaboard World (N806SW – trebalo je da dobije jugoslovensku registraciju YU-AGB, ali je leteo i vraćen pod originalnom oznakom N806SW).
Convair 880 i Convair 990 svrstavaju se među najbrže komercijalne mlaznjake ikada proizvedene. Model 990 dostizao je brzinu do 990 km/h zahvaljujući aerodinamičkim unapređenjima i dodatnim „anti-shock“ kontejnerima na krilima. Postoji izvor koji navodi da je 1969. godine JAT imao iznajmljen jedan Convair 990, ali bez podataka o tome od koga i sa kojom registracijom je avion iznajmljen. Drugi izvor navodi da je u pitanju zapravo bio Convair 880.
Konfiguracija sa motorima ispod krila omogućava povoljniju raspodelu opterećenja, smanjuje moment savijanja krila i olakšava održavanje, dok repna konfiguracija smanjuje buku u kabini i poboljšava aerodinamičku čistoću krila, ali komplikuje upravljanje težištem i otežava pristup motorima.
BAC One-Eleven i Hawker Siddeley Trident koristili su britanske turbomlazne motore Rolls-Royce Spey. Krajem osamdesetih Adria (verzije BAC 111-525FT i rumunska ROMBAC 111-561RC) i JAT (verzija ROMBAC 111-561RC) iznajmljivali su ove avione od kompanije TAROM.
Boeing 727 bio je opremljen sa tri motora Pratt & Whitney JT8D, pri čemu je centralni motor koristio karakterističan S-kanal usisa vazduha u repu. Ovaj avion su u svojim flotama u regionu koristili: JAT, Aviogenex (dva aviona su ranije bila u vlasništvu JRV, odnosno vlade SFRJ (YU-AKD i YU-AKH)), Trans Adria (1980. godine iznajmljen od Transair Sweden (SE-DDD)), Air Commerce (iznajmljeni od JAT-a (YU-AKB i YU-AKE)) i MAT Macedonian Airlines (iznajmljen od Olympic Airlines (SX-CBG), od 1998. do 1999. godine).
U ovom periodu započinje prelazak sa čistih turbomlaznih motora (turbojet) na turbofan motore sa većim stepenom zaobilaženja vazduha, što je rezultovalo značajnim smanjenjem potrošnje goriva i nivoa buke.
Boeing 747 bio je prvi širokotrupni avion sa kabinom na dva sprata i prečnikom trupa od 6,5 metara, što je omogućilo raspored sa dva prolaza i dve odvojene kabine. Pogonjen sa četiri motora JT9D, imao je dolet od oko 9.800 km i kapacitet preko 400 putnika. JAT je 1977. godine razmatrao i doneo odluku (na nivou radničkog saveta) o kupovini dva aviona Boeing 747SP, ali ta odluka nikada nije realizovana.
Lockheed L-1011 TriStar isticao se naprednim sistemom automatskog sletanja kategorije IIIA i visoko integrisanim autopilotom. U letnjoj sezoni 1989. godine JAT je imao iznajmljen jedan primerak od Royal Jordanian Airlinesa (JY-AGA), koji je korišćen kao zamena za DC-10 isključivo na letovima za Sjedinjene Američke Države.
McDonnell Douglas DC-10 bio je poznat po modularnoj konstrukciji trupa koja je omogućavala jednostavnu konverziju u teretne varijante. Ovaj tip se nalazio i u floti JAT-a.
Airbus A300 uveo je digitalni sistem kontrole motora i primenu kompozitnih materijala u repnim površinama, što je predstavljalo rani korak ka modernim kompozitnim strukturama.
Boeing 787 Dreamliner donosi oko 50% kompozitnih materijala u primarnoj strukturi, široku elektrifikaciju sistema umesto tradicionalne hidraulike i niži kabinski pritisak radi povećanja udobnosti putnika.
Airbus A350, pogonjen motorima Rolls-Royce Trent XWB, u varijanti 900ULR ostvaruje najveći dolet među aktivnim putničkim avionima.
Kontinuirani napredak u oblasti materijala, aerodinamičkih rešenja i efikasnosti pogonskih sistema doveo je do toga da se specifična potrošnja goriva po putniku smanji gotovo četiri puta od Cometa do A350.
Savremeni razvojni trendovi uključuju hibridno-električne pogonske sisteme, vodonične motore i aktivne sisteme kontrole turbulencije, koji će obeležiti narednu eru civilnog vazduhoplovstva.
Hvala za nadopune.
Zahvaljujem.
Bilo je gust pisati. Odlucio sam se izbjegavati motore koliko je to bilo moguce jer bi to prosirilo clanak na neobjavljibe duzine.
Comet je u originalu trebao imati motore rolls Royceov Avon od pocetka, koje je na kraju dobio tek od verzije 2, jer je u prvu silom prilika ugradjen Ghost, a nije trebao biti ni on vec Goblin.
747 na nekim verzijama ima mjesta za 5 motora pod krilima, iako taj jedan vidla je samo u svrhu prijevoza.
Tu104 je bio jedini u upotrebi u svijetu nakon prizemljivanja Cometa, a prije ulaska svih ostalih.
L1011 je kaskao za britancima solidno godina po pitanju autolanda, koji su u principu i sami razvili i koristili orvi put na Tridentu tamo jos 1965e.
Jao, da se je moglo napisat sve sto bi trebalo, clanak bi bio necitljiv. Jos jednom, zahvaljujem. TS
U svakom slučaju, imate moju podršku.
Razmislite da to što znate i imate objavite u delovima.
Hvala!
No, Gaja, off topic: vidjevsi da vas zanima povijest JAT-a i da imate mnosto info o tome, znate li nesto o navodnom prislilnom slijetanju DC9 na kovinski aerodrom? Mozda kasne osamdesete il kasne devedesete? TS
Nemam.
Dok sam prikupljao podatke o JAT‑u, naišao sam samo na jednom forumu (komentar) da je navodno 1998. godine jedan JAT‑ov McDonnell Douglas DC‑9‑32 izvršio prinudno sletanje na aerodrom Kovin. ali bez ikakvih konkretnih detalja: razloga prinudnog sletanja, registarske oznake aviona, izvora i bez ikakve službene potvrde.
Nisam 100% siguran, aerodrom Kovin je aerodrom u Vlasništvu Vojske Srbije (verovatno sportsko‑vojni), i imao/ima je dve piste: jednu asfaltnu dužine oko 2.200 m i jednu travnatu. To bi tehnički omogućilo sletanje DC‑9.
A danas se ja vozim po toj pisti koja je sada obična prometnica.
da, isto sam i ja nasao, tek rekla-kazala. cudo da nema vise info o tome (ako je istina). TS
Vrlo interesantno – hvala!
Malo je poznato da je JAT u nekoliko navrata imao početkom 80-tih i kratkoročno u leasingu 727-100 od Hapag Lloyd-a. Ti avioni su bili u originalnoj boji HF-a i imali su samo mali natpis “Leased by JAT”
https://www.airliners.net/photo/Hapag-Lloyd-JAT-Yugoslav-Airlines/Boeing-727-81/235076
Hvala i Vama.
Tačno kao što ste i napisali, 1980. godine, u proleće, u JAT-u su bili iznajmljena dva Boeinga 727-100 (D-AHLL i D-AHLM). Krajem iste godine isporučena su dva Boeinga 727-200 (YU-AKI i YU-AKJ).
JAT je imao Boing-ov korisnički kod (H9), Aviogenex (K3), a Vlada SFRJ (L8). Otuda, na primer, JAT-ov nabavljen kao nov Boeing 737-200 nosi oznaku Boeing 727-2H9, analogno Aviogenex-ov B737-200 nosi oznaku B737-2L8, “presednički avioni” koje je kasnije kupio Aviogenex B737-2L8…
Pre kupovine Caravelle, 1961. godine, JAT je razmatrao četiri tipa aviona: francusku Caravelle SE.210, sovjetski Il-18 kao jedini turboelisno-mlazni avion, britanski DH-121 Trident (odnosno Hawker Siddeley HS-121 Trident) i američki Boeing 727-100. Caravelle je najverovatnije izabrana jer je bila u serijskoj proizvodnji, kao i Il-18. Pored toga, Il-18 se smatro zastarelom konstrukcijom (elisno-mlazni pogon), sa problemima u eksploataciji i izuzetno visokim troškovima održavanja. Operativni troškovi Caravelle SE.210, u odnosu na Il-18, bili su gotovo upola manji. Boeing 727 i Trident su tada još prolazili kroz fazu ispitivanja, sa planiranim početkom eksploatacije tokom 1963. godine (prvi letovi su bili 1962. godine). Prva Caravelle SE.210 isporučena je JAT-u početkom 1963. godine.
zaboravih: bio je i jedan DC10 u leasingu od Air Afrique TU-TAL sredinom 80-tih. Ako me sjećanje ne vara, prvo je letio u njihovom livery da bi poslije, kao na ovoj fotki, bio u full JAT bojama..
https://www.airhistory.net/photo/32578/TU-TAL
U pravu ste za TU-TAL , bio je iznajmljen od 1985. do 1986. godine, od kompanije Air Afrique, i imao je JAT-ove oznake.
Pored njega, bilo je još nekoliko aviona iznajmljenih bez YU-registracija:
– OH-LHA, iznajmljen od Finnaira od 1987. do 1988. godine, nosio je JAT-ove oznake, ali je zadržao finsku šemu bojenja.
– OO-SLA, iznajmljen od Sabene u dva navrata, prvi tokom 1986. godine, a drugi put od 1989. do 1991. godine i imao je JAT-ove oznake.
. N107WA (prema nekim izvorima) bio je kratko iznajmljen 1990. godine od World Airwaysa.
ispričavam se što idem ovako “krišku po krišku” ali sjećanja idu i više od 40 godina unatrag!
JAT je imao u leasingu od Taroma i jedan BAC-1-11 registracije YR-BRA
https://www.planeboys.de/sxf/Airlines/Airlines%20J/jat/b111_yrbra.htm
Za ljubitelje egzotike:
u pripremi je i model u mjerilu 1:20 upravo tog aviona:
https://www.aviation-center-berlin.de/p/IF111JA0525
Vrlo interesantno: nisam znao da je i Trident bio u užem izboru..
Pre par meseci u jednom komentaru sam napisao (verovatno Vam je promaklo):
„Tokom 1987. godine, Ryanair je u floti imao 2 aviona BAC 1-11-525FT i 1 avion Rombac 1-11-561RC. Interesantno je da su ta dva aviona BAC 1-11-525FT, u vlasništvu TAROM-a, prethodno letela za Inex-Adriu i Adriu Airways. Prvi je 1985. godine leteo kao YU-AKN za Inex-Adriu, a potom 1986. kao YU-ANM za Adriu Airways. Drugi je 1986. godine leteo za Adriu Airways kao YU-ANN.
Za avion BAC 1-11-525FT, koji je nosio dve registracione oznake (YU-AKN / YU-ANM) pojedini smatraju da je to rezultat promene imena (vlasničke strukture). Međutim, neki poznavaoci prilika iz tog vremena ističu da je registracija YU-AKN tom avionu dodeljena greškom. Naime, registracione oznake u formatu YU-AK?, tada, a i kasnije je dodeljivana isključivo avionima sa tri mlazna motora, dok BAC 1-11-525FT ima dva.
U SFRJ su 1987. godine letela još tri aviona ROMBAC 1-11-561RC, iznajmljena od TAROM-a za potrebe Adrie Airways, sa registracijama YU-ANR, YU-ANS i YU-ANT. Avion ROMBAC 1-11-561RC koji je leteo kao YU-ANR, iznajmljivan je ponovo od TAROMA-a u dva navrata u periodu od 1989. do 1991. godine, ovoga puta od strane JAT-a, i tada je leteo sa rumunskom registracijom YR-BRA.“
Samo bih dodao da je YR-BRA bio u JAT-ovim bojama sa rumunskom registracijom.
Imao sam priliku da budem putnik na jednom od TAROM/ROMBAC ovih letova. Posada na tom letu je takođe bila rumunska
Sad zavidim!
da, promaklo mi je.
Ali imam jedno pitanje: vi kažete da su registracije AHx dobivali isključivo tromotorni avioni. Zašto je onda DC-10 bio AMx? Bilo je dovoljno “slobodnih mjesta” iza zadnjeg 727 za sve desetke..
Generalno, YU-AM? oznake bile su predviđene za širokotrupne avione, što potvrđuje da su u registar upisivani avioni DC-10. Za poručena, ali nikada isporučena četiri aviona MD-11, bile su rezervisane (i nikad popunjene) oznake od YU-AME do YU-AMH. Kasnije je ovaj niz nastavljen upisom aviona Il-76TD kompanija Kosmas Air (YU-AMI) i Air Tomisko (YU-AMJ). Iako Il-76 nije širokotrupni avion u klasičnom putničkom smislu, ova grupa u registru zapravo definiše „Heavy“ (tešku) kategoriju aviona, zasnovanu na njihovoj maksimalnoj poletnoj masi (MTOW) i operativnim gabaritima. Tako sa ovog gledišta sada ispada.
Re: B747. Ako se dobro secam, JAT nije imao novca da plati B747 u kesu a Boeing nije hteo 50% u kesu, 50% u robi. Zato su kupili DC 10, MC Donald Douglas je pristao da proda za kes i robu, verovatno zato sto im prodaja nije isla dobro. DC 10 je imao puno sitnih problema. A i jedan veliki – cargo vrata nisu bila dobro dizajnirana tako da je dolazilo do de-kompresije aviona, Turkish je izgubio jedan DC 10 sa svim putnicima upravo zbog toga.
Sve što ste napisali je tačno.
Lično mislim da je to bila više politička nego stručna odluka… Plus Interexport (odnosno skraćeno Inex). Postoji navodno jedna izjava jednog od direktora McDonnell Douglasa: „Da su postali najveći prodavci jugoslovenske šunke na svetu, samo da bi prodali dva aviona JAT-u.“ 🙂
Ali da ne proširujemo više…
Da, bila je nestasica sunke u CG nekoliko godina posle toga. Banke nisu imale devize, niko nije mogao da garantuje zajam.. Devalvacije novca su bile10-20% preko noci, nekoliko puta u toku godine.